Wp/cnr/Branka Bogavac

Branka Bogavac (Virpazar, 1937) je crnogorska novinarka i publicistkinja. 

Biografija

Branka Bogavac je rođena je u Virpazaru na Skadarskom jezeru 1937. godine. Gimnaziju je završila u Beranama, a romansku grupu jezika na Filološkom fakultetu u Beogradu 1964. godine. Na Sorboni je završila slavistiku 1968., a potom i magistrirala. Bila je docentkinja za  srpskohrvatski jezik na Sorboni-Pariz VIII i dvadeset godina je radila kao profesorka u Jugoslovenskoj dopunskoj školi u Parizu.

Bila je direktorka Kulturnog centra Srbije i Crne Gore u Parizu od septembra 2004. do jula 2006. godine.

2008. godine je odlikovana nagradom grada Berana 21. jul za cjelokupno stvaralaštvo. Orden viteza umjetnosti i književnosti, nagradu koju dodjeljuje francusko Ministarstvo kulture i koja spada u četiri važna odlikovanja Francuske, dobila je 2013. godine.

Više od tri decenije objavljivala je intervjue u Politici, Borbi, Pobjedi, Oslobođenju, Danas-u, NIN-u, Oku, Odjeku, Književnoj reviji, Književnoj reči, Književnim novinama, Ilustrovanoj politici, Profilu, Bazaru, Kucnom magazinu, Nadi, Intervjuu, Stvaranju, Sceni, Dami, Mlad Borec… Prevode je objavljivala u Sineastu, Sceni, Poljima, Praktičnoj ženi, Pozorištu… Prevela je pjesme Alena Boskea i Žana-Kloda Renara i Mari-Kler Bankar.

Likovni umjetnici koji su sagovornici Branke Bogavac su istaknuta imena prvo jugoslovenske savremene umjetnosti, kao Veličković, Mihajlović, Omčikus, Zoran Mušič… a zatim i crnogorske umjetničke scene: Dado, Filo, Vojo Stanić, Dimitrije, Uroš Tošković, Pavle Pejović, Anka Burić, Dragan Karadžić, Rajko Todorović Todor, Zlatko Glamočak, Ratko Odalović, Draško Dragaš, Srđan Vukčević, Jarmila Vešović, Drago Dedić…

Među njenim sagovornicima nalaze se i slavna svjetska imena književne scene: Klod Simon, Česlav Miloš, Nadin Gordimer, Eli Vize, Orhana Pamuk, Vargas Ljosa, Mihail Gorbačov (svi dobitnici Nobelove nagrade), Milan Kundera, Horhe Luis Borhes, Umberto Eko, Emil Sioran, Eugen Jonesko, Margerit Diras, Jurij Ljubimov, Amos Oz, Adonis, Ariana Mnuškin, Alen Boske, Žan Luj Baro, Rober Hosen, Danijel  Miteran…

Proglašena je za prvu počasnu građanku Petnjice.

Knjige

• Razgovori u Parizu I (Svjetlost, Sarajevo, 1990)
• Razgovori u Parizu II (Unireks, Podgorica, 1997)
• Razgovori sa Dadom (Oktoih, Podgorica, 2001)
• Razgovori u Parizu III (Pešić i sinovi, Beograd, 2002)
• Slikarstvo kao neracionalna sreća (Pešić i  sinovi, Beograd, 2004)
• Pariski razgovori IV (Narodna knjiga, Beograd, 2004)
• Crna Gora u Parizu: Razgovori i susreti sa umjetnicima (Pobjeda, Podgorica, 2007)
• Razgovori u Parizu V (Kulturni Centar, Bar, 2008)
• Razgovori sa Dadom, drugo izdanje (Narodni muzej Crne Gore, Cetinje, 2013)
• Od beznađa do nade – Razgovori u Parizu VI (Kulturni centar, Bar, 2015)
• Deset Nobelovaca (Narodna knjiga, Podgorica, 2018)
• Susret je najveći dar (Narodna knjiga, Podgorica i Miba Books, Beograd; 2019)

Orden viteza umjetnosti i književnosti

2013. godine Ministarstvo kulture Francuske dodijelilo je Branki Bogavac visoko priznanje Orden viteza umjetnosti i književnosti, jedno od četiri važna odlikovanja Francuske.

U čestitki, koju joj je uputila ministarka kulture Oreli Filipeti, između ostalog piše: „Šaljem vam iskrene čestitke i posebno sam srećna što mogu da istaknem vaš doprinos i vaš anagažman u korist kulture naše zemlje.“

U izjavi za RTCG, povodom dobijanja ovog priznanja,  Branka Bogavac kaže: „Priznanje koje sam dobila od  Ministarstva kulture Francuske za mene je velika radost. Vijest me zatekla na autobuskoj stanici u Budvi, i prvu radost sam podijelila sa mojom ćerkom Milenom i mojim prijateljem Mirašem Martinovićem, upravo u trenutku kada smo trebali da krenemo za Cetinje, na susret s Dimitrijem Popovićem. Poseban je ośećaj biti nosilac ordena Vitez umjetnosti i književnosti, koje su dobila značajna imena sa evropske i svjetske kulture scene. Kada sam prisustvovala ceromnijalu uručenja ovog priznanja Danilu Kišu, nijesam ni sanjala da će isto priznanje biti meni dodijeljeno“.

Izjavila je i da je njen višedecenijski kulturni  angažman u Parizu imao dobre namjere i želje da poveže umjetnike sa prostora bivše Jugoslavije sa Parizom i francuskim umjetnicima. „Sa druge strane, afirmisala sam francusku literaturu kroz brojne intervjue, koje sam napravila sa njenim stvaraocima, Francuzima, ali i onima koji žive u Francuskoj. Radila sam to kao direktorka Kulturnog centra Srbije i Crne Gore, ali i osobno, iznalazeći razne načine i mogućnosti povezivanja literatura i kultura zemalja i naroda.“

Kazala je i da francuska kultura ima dugu tradiciju i da Francuzi znaju da vrjednuju ono što zaslužuje vrjednovanje „pa su tako prepoznali moj rad, koji je prije svega bio pošten, a vjerujem i kvalitetan. Teško da je u Francuskoj moguće zamisliti određena lobiranja, uticaje na žirije, selektore i slčno. Tamo se vrjednuju vrijednosti. Pa je i sa te strane, za mene, ovo priznanje od velikog značaja. Priznanje doživljavam kao krunu mog cjelokupnog višedecenijskog rada. I zaista sam srećna zbog činjenice da me ta vijest zatekla u Crnoj Gori.“

Spoljašnje veze

• Branka Bogavac
• Život nije pustolovina, on je nešto mnogo bolje od toga (Tema: Sioran)
• Branka Bogavac: Ja te slike čupam iz Crne Gore
• Branka Bogavac: Šta sam naučila od Borhesa, Eka, Kundere... a šta sam im govorila o nama