Wp/cnr/Vojo Stanić

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Vojo Stanić

Vojo Stanić (Podgorica, 3. februar 1924) je crnogorski slikar i vajar.

Biografija[edit | edit source]

Vojo Stanić je rođen u Podgorici 3. februara 1924. godine. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Nikšiću. Od 1944. godine sudjeluje u NOR-u, u sastavu Šeste crnogorske udarne brigade.

Završio je Akademiju likovnih umetnosti 1951. godine u Beogradu, vajarski odsijek, u klasi profesora Lojze Dolinara. Po završetku studija dolazi u Herceg Novi, đe do 1958. godine radi kao profesor u Školi za primijenjenu umjetnost, a zatim na Višoj pedagoškoj školi, odsijek za likovnu umjetnost, do njenog ukidanja 1966. godine.

Studijski je boravio Oslu, Rimu i Parizu 1958. godine, đe se upoznaje sa djelima velikih majstora, posebno nadrealista.

Imao je preko sedamdeset samostalnih i više od 150 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Samostalno je izlagao u: Beogradu, Dubrovniku, Titogradu, Oslu, Nikšiću, Rimu, Novom Sadu, Cetinju, Motovunu, Čačku, Herceg Novom, Bolcanu, Somboru, Svetom Stefanu, Berlinu, Zagrebu, Njujorku, Moskvi, Londonu, Pekingu, Šangaju, Dubaiju, na Karibima … Učestovao je na kolektivnim izložbama u: Parizu, Edinburgu, Njujorku, Aleksandriji, Štokholmu, Cirihu, Rimu, Bariju, Parizu, Haseltu, Šarlroa, Turneu, Tokiju, Budimpešti, Londonu, Meksiku, Kopenhagenu, Moskvi, Vašingtonu, Beču, Kelnu, Dubaiu, Njujorku, Šangaju, Pekingu, Pragu, Gustaviji (Karibi) …

Bio je predstavnik Crne Gore (SiCG) na 47. venecijanskom bijenalu, 1997. godine.

Dobitnik je brojnih nagrada među kojima su: Trinaestojulska nagrada (1960, 1968), Nagrada AVNOJ-a (1966), Nagrada grada Zagreba (1966), Nagrada cetinjskog salona „13. novembar“ (1968, 1973, 1978), Nagrada „Politike“ (Beograd, 1970), Nagrade na jubilarnoj izložbi „NOB u djelima likovnih umjetnika“ (Beograd, 1971), Nagrada hercegnovskog Zimskog salona (1973), Nagrada grada Herceg Novog (1974), nagrada na VIII Memorijalu Nadežda Petrović (Čačak, 1974), Nagrada na jubilarnoj izložbi ULUCG-a (1976), Nagrada Nikšićkog salona (1978, 1979), Nagrada za likovnu umjetnost Diatreta (Pljevlja, 2010), Trinaestojulska nagrada za životno djelo (2014).

Njegove slike su zastupljene u mnogim muzejima, galerijama i privatnim kolekcijama u Crnoj Gori i inostranstvu.

Član je ULUCG-a od 1952. godine. Za dopisnog člana Crnogorske akademije nauka i umjetnosti izabran je 24. juna 1977., a za redovnog 1. marta 1985. godine. Član je Dukljanske akademija nauka, Matice crnogorske i crnogorskog PEN centra.

Od 2011. godine ima status istaknutog kulturnog stvaraoca Crne Gore.

Živi u Herceg Novom.

Literatura[edit | edit source]

Monografije[edit | edit source]

  • Grupa autora: Popović, Mića: Voji prijateljski; Đurić, Vojislav J.: Putovanja i slikanja Voja Stanića; Stanić, Vojo: U dokolici; Marović Milan: Vojislav Stanić, u : SLIKARSTVO VOJISLAVA - VOJA STANIĆA, Beograd, 1988.
  • Subotić, Irina: VOJISLAV STANIĆ, Cicero, Beograd, 1998.
  • Todorović Momčilo: VOJO STANIĆ, multimedijalna prezentacija (CD-ROM), Radionica duše, Beograd 1999.
  • Dozivi java i sna, mapa Vojislava Voja Stanića, biblioteka VELIKI MAJSTORI SLIKARSTVA, Oktoih, Centar za Kulturu Nikšić, 2001.
  • Mračević, Dragan; Perović, Olga: VOJO I MORE, Gallery Mračević-Spinaker, Herce Novi, 2003.
  • Bojers, Robert; Turčin S.Valerij; Kusturica, Emir, u: VOJO STANIĆ: JEDRENJE NA SNOVIMA, Gayo Galerie, Podgorica, 2007.
  • Leksikon crnogorskih umjetnika:1946-2001, Ljiljana Zeković: Vojo Stanić, str. 263-291, Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore, Podgorica, 2001.

Knjige[edit | edit source]

  • Božović L. Zoran: Vojislav Stanić: U dokolici, I, Cicero, Beograd, 1950.
  • Seferović, Lazar: Umjetničko blago Herceg Novog, SIZ za turizam Herceg Novog, Herceg Novi, 1984.
  • Zadrima, Anton: Crnogorski slikari i vajari, Književna opština Cetinje, Cetinje, 1986, str. 77-78, 83-85.
  • Pavićević, Ranko: Znakovi vremena, Obod, Certinje, 1994, str. 139.
  • Ćetković, Ratka, Likovni život: kritike, prikazi članci 1970-1985, Centar savremene umjetnosti Crne Gore, Podgorica 1996, str. 24, 48, 77, 91, 104.
  • Perović, Olga: Ogledi / kritike, Centar savremene umjetnosti, Galerija Most, Podgorica, 1997, str. 267-272.
  • Perović, Olga: Likovna hronika: izbor iz Monitora 1993/1997, Slikarevo viđenje sadašnjice, str. 59-61, Slučajno sačuvani, str. 133-134, Vjerovanje u originalnost, str. 170-172, Monitor, Podgorica, 1998.
  • Majher, Vesna: U ateljeu: Savremeni jugoslovenski slikari figurativne umjetnosti (razgovori), Beograd, 2001.
  • Radulović, Ognjen: Vrhovi savremene crnogorske umjetnosti, Centar savremene umjetnosti Crne Gore, Podgorica, 2004, str. 52-55.
  • Martinović, Niko V.: Vojo Stanić: Svijet majstorki prelomljen kroz grotesknu prizmu: u: Crna Gora u slikarstvu XIX i XX vijeka, Oktoih, Podgorica, 2007, str. 168-173.
  • Bogavac Le Kont, Branka: Crna Gora u Parizu: ragovori i susreti sa umjetnicima, Pobjeda, Pariz – Podgorica, 2007, str. 61-76.
  • Stanić, Vojo: U dokolici, Dally press, Vijesti, Podgorica, 2007.
  • Lompar, Mladen: Vojo Stanić, u: Crnogorsko slikarstvo, Atlas group, Podgorica, 2010, str. 120-127.
  • Grupa autora: u: Zbirka Vukmanović, Narodni muzej Crne Gore, Cetinje, 2010, str. 15, 210, 292.
  • Slovinić, Slobodan: Vojo Stanić, Nove slike, Moderna galerija, Budva, 23.07.2000 str. 28- 30; Vojo Stanić- Alhemija ateljea, Herceg Novi, februar, 2006, str. 28- 30; Vojo Stanić, slike, galerija ʹGayoʹ, Podgorica, 5.05. 2010, str.397-399, u: Ars libris (1999-2012), Podgorica, 2013, 566-568.
  • Likovne poetike članova Crnogorske akademije nauka i imjetnosti, priredila: Zeković, Ljiljana: Vojo Stanić, Crnogorska akademik ja nauka i umjetnosti, Odjeljenje umjetnosti, Podgorica, 2015, str. 263-291.
  • Zeković, Ljiljana, Umjetnički muzej, Narodni muzej Crne Gore, Cetinje, 2017. str. 140-141.

Poveznice[edit | edit source]

Izvori[edit | edit source]