Wp/cnr/Grudi (mini-serija)

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnrWp > cnr > Grudi (mini-serija)
Jump to navigation Jump to search

Grudi je mini-serija od četiri epizode koja se premijerno emitovala na RTCG-u u periodu od 27. oktobra do 17. novembra 2018. godine.

Rediteljka serije je Marija Perović, a scenaristkinja Vladislava Vojnović.[1]

O seriji[edit]

Producentska kuća „Meander“ u koprodukciji sa Radio Televizijom Crne Gore i pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravlja Crne Gore, realizovali su mini seriju „Grudi“, u režiji Marije Perović.

„Grudi“ je mini-serija od četiri epizode u trajanju od jednog komercijalnog sata svaka, podržana kao najbolje ocijenjeni projekat na Konkursu za koprodukciju RTCG-a, čime je obezbijeđen dio sredstava i emitovanje na teritoriji Crne Gore. Snimanje projekta je realizovano tokom zime 2017/18, a serija je premijerno emitovana u posljednjem kvartalu 2018. godine na RTCG-u.[2] Na RTS-u je premijerno emitovana marta 2019. godine.[3] Grudi je, nakon serije Đekna još nije umrla, a ka' će, ne znamo Živka Nikolića prva serija RTCG-a prodata nekom drugom emiteru.[4]

Serijski projekat inspirisan je istinitim događajima, ispričanim tokom proslave dvadesetogodišnjice mature, rediteljki i idejnoj tvoriteljki projekta, Mariji Perović. Serija, osim dramskog, umjetničkog, humorističkog, melodramskog, ima i edukativni značaj; u pozadini priče tretira se tema borbe protiv kancera dojke.

S obzirom na to da je priča inspirisana događajima koji su se desili u Nikšiću i da je Nikšić sa okolinom do sada neiskorišćeni filmski studio sa raznovrsnim pejzažom (od jezera do planine), u Nikšiću je obavljeno većinsko snimanje projekta. Još jedna posebna odlika ovog projekta jeste da većinu autorske ekipe čine žene.

Tema[edit]

Tri žene i jedan muškarac nalaze se na proslavi godišnjice mature i u isprepletenim događajima pokušavaju da pomognu jednoj od njih, pokrenu sopstvene živote u vrate se sebi. Sukob i zapleti su povezani simbolično i konkretno s tretmanom ženskih grudi u tranzitivnom i postindustrijskom dobu.

Radnja[edit]

Priča se odvija u gradskoj sredini; likovi su pripadnici srednje klase, intelektuaci, neostvareni i šarmantni anti-junaci, roditelji i oni koji pokušavaju da se ostvare kao roditelji. Osnovni pokretač projekta je generacijsko, gimnazijsko prijateljstvo, a dramski razlog bolest.

Serija prati tri prijateljice koje se sastaju u rodnom gradu, Nikšiću, tri dana pred proslavu 20 godina mature. One odavno žive različite živote, u različitim gradovima, no ono što ih spaja je bezuslovno prijateljstvo i podrška jednoj od nijih koja je oboljela od kancera dojke. Tokom dana kada se priprema proslava mature, one će, zajedno sa najboljim drugom, pokušati da pomognu, ali i da se još bolje upoznaju, razumiju i zavole.

Ana živi u drugom gradu i državi (suśednoj), biohemičarka je, razvedena, samoj sebi je ispravno dijagnostifikovala kancer dojke i samohrana je majka ćerke Laure. Zorka živi u velikom gradu i drugoj, takođe suśednoj državi; prije svega je supruga uspješnog biznismena i već godinama pokušava da ostane trudna. Jelena se udala za stranca; nastavnica je u rodnom gradu, u kojem pokušava da unaprijedi prosvjetni sistem i da dobije inostranu stipendiju i piše. Fuki (Vuk) je njihov najbolji drug; od rođenja živi u Nikšiću, sa nevjerovatno živahnom babom; povremeno se bavi sumnjivim poslovima koji ne umanjuju njegov šarm i prije svega njegovu dobrotu.

Svi su nekada bili u vezi jedni sa drugima, ali su prije svega najbolji prijatelji. U tri dana, svi oni imaju veliki izazov da pomognu Ani da nađe novac za operaciju i da osvijeste ono što je najbolje i najplemenitije u njima. Sve definisano kroz grudi. Jelenine, koja ih je plastičnom operacijom smanjila, da bi je prihvatili kao pametnu, Zorkine, koja se zbog hormona i potrebe za đecom pita da li je sa njima sve u redu, Anine koje ostanu neizliječene jer je odlučila da novac koji su skupili za operaciju ostavi ćerki, koja ima životnu šansu da studira u inostranstvu. I neke davne grudi koje je Fuki u svojoj sumnjivoj prošlosti vidio u ratu, zbog kojih su on i gazda zaradili pare koje će na kraju završiti onamo đe treba. Kao mogućnost da se ostvari bolji život.

Autorska ekipa[edit]

  • Rediteljka i idejna tvoriteljka serije: Marija Perović
  • Scenaristkinja: Vladislava Vojnović
  • Producentkinje: Marija Perović, Dubravka Drakić
  • Izvršni producenti serije: Dušan Kasalica, Biljana Vušović
  • Direktor fotografije: Dušan Grubin
  • Montažerka: Nataša Pantić
  • Scenografkinja: Dragana Baćović
  • Kostimografkinja: Tijana Todorović
  • Glumci: Dubravka Drakić (Jelena), Nada Šargin (Zorka), Marija Škaračić (Ana), Vojin Ćetković (Fuki), Bane Popović (Gazda Goran), Mira Banjac (Baba), Peđa Bjelac (Filip), Jelena Đukić (Laura), Danilo Lončarević (Vid) i drugi

Vizuelni pristup kroz scenografiju i kameru[edit]

Serija „Grudi“ koncepcijski je vezana za Nikšić. Nikšić je jedan od najvećih industrijiskih gradova bivše SFRJ, drugi po veličini grad u Crnoj Gori, koji prestankom forsiranja teške industrije traži svoj identitet. Ali vizuelno Nikšić, iako grad piva, čelika i rokenrola precizno je urbanistički planirana cjelina, sa prepoznatljivim, a nedovoljno iskorišćenim škverom, parkom, ulicama s lipama, korzoom, blokovima sa kraja osamdesetih 20. vijeka, jezerom Krupac... i fabričkim postrojenjima u scenografskoj perspektivi koja i danas figurativno okružuju grad. Vizuelno, u pitanju je toponim koji spaja staro i novo, grad iz osamdesetih u kojem se nazire novo doba. U Nikšiću, do skora, sve sto je važno desilo se u osamdesetim. Dovoljno je mali da bude provincijalan, a dovoljno veliki da postane važan junacima dramske priče.

Enterijeri su scenografski tretirani da potenciraju zaustavijeno doba, već pominjane osamdesete, a nove lokacije (vjetrenjače na Krnovu, obnovljeni hotel, autobuska i željeznička stanica), takve su da se u njima ośeća prisustvo i nasljeđe potrebno za priču o maturskim okupljanjima.[2]

„Nadam se da na kraju postprodukcije neće prevagnuti isključivo sentimentalni razlozi, iako je sentiment nešto što je utkano u nastanak svakog djela koje govori i o ličnom, pa i ove serije. Zbog ličnih konekcija i prekrasne autorske ekipe, opet nabrajam, Dragane Baćović, Tijane Todorović, Dušana Grubina, producentske kuće Meander, iza čijeg imena se krije nikšićki toponim, velikog radnog elana Biljane Vušović (sve Nikšićani), posredno ili neposredno vezani za moj grad… I na kraju Dubravke i mene, u susret su nam izašli Nikšićani sa dozvolama, otvaranjem svojih domova, frizerskih salona koji su lokacija ove priče, kafana i barova, laboratorija, bolnica, škole i policije, hotela i ulica. Pokrovitelj serije za sada je Ministarstvo zdravlja, a ja se nadam da će i vodeći ljudi grada prepoznati razloge zbog kojih smo priču smjestili u Nikšić, pa dodatno i finansijski, osim logistike, prepoznati ovaj projekat. I želim da jedno od imena na najavnoj špici pored Ministarstva, TVCG i producenetskih kuća bude i ime grada Nikšića koji ne smije da bude isključivo nostalgična okosnica vremena u kojem sam porasla. Nadam se da će se pregovori nastaviti i da će pored građana, kojima se od srca zahvaljujemo, i čelnici prepoznati ovu priču kao najbolju reklamu Nikšića“ (Marija Perović o odabiru Nikšića za mjesto radnje) [5]

Pored Nikšića, u kojem je obavljeno većinsko snimanje, pojedine scene su snimane u Tivtu i Beogradu.[6]

Marija Perović o seriji (rediteljska eksplikacija)[edit]

„Grudi“ je dramska serija o preskočenoj generaciji, ispričana u tri dana koja se odvijaju u malom post-industrijskom gradu tokom obilježavanja dvadesetogodišnjice mature. Preskočenu generaciju predstavljaju tri glavne junakinje i njihov najbolji drug. Matura je simbol zrelosti generacije koja je sada u svojim četrdesetim. Pripremana je za drugačije vrijeme, a snalazila se u ovom vremenu koje traje već dvadeset godina.

U jedan vikend, ili tri dana, zamišljene su četiri epizode koje pokreće generacijsko okupljanje. Tri dana predstavljaju rezime dosadašnjih života protagonista serije. Tri glavne junakinje ne znaju da li da ustanu ili odustanu. Njih tri su, svaka na svoj način, pokušale da žive život. Jedna je neuspješna bogata domaćica - „jalovica“. Druga je uzorna raspuštenica i (ne)autoritativna roditeljka-naučnica. Treća je ambiciozna feministkinja, nastavnica, za stranca udata majka. Njihove djelimično ostvarene ženske funkcije, po mjerilima konzervativnog društva omeđenog predrasudama, sadržane su i u samom naslovu serije Grudi. U muškom lingvističkom diskursu i slengu termin-sinonim „sisa“ znači nesposoban, neostvaren, ljigav. Grudi u ženskom diskursu, danas odstranjivane ili pojačavane na neki način, definišu uslovno pravo na izbor. U tri dana svaka od njih tri uz pomoć jedinog muškog junaka u filmu, Fukija, šarmantnog „luzera“ po strogim konzervativnim uzusima, mijenjaju svoje živote upletene u funkcionalnost ženskog, ili grudi.

Serija se dešava u Nikšiću, malom gradu u kojem fabrički dimnjaci postoje kao nekadašnji simbol društvenog zdravlja i prosperiteta, a današnje bolesti, od kojih je ona najlakše izlječiva upravo kancer dojke. Kao što su industrijski dimnjaci u pomenutim gradovima bez funkcije, tako je i generacija kojom se serija bavi zamišljena kao društveno korisna, a nefunkcionalna ili neadpatirana.

Žanrovski je mini-serija određena kao građanska tragi-komedija (poigravanje sa žanrovskom odrednicom građanske drame nastale na početku kapitalističkog društva). Zorka, Jelena i Ana, iako potpuno različite, jesu borci, i svaka od njih donosi neadekavtnu odluku, kroz prizmu strogih pravila sredina u kojoj su odrasle. Motiv serije sadržan je u sljedećem: osoba ne može da pobjegne od same sebe, a termin osoba uključuje i Fukija, koji je za razliku od većine dramskih ostvarenja mišljenih na jeziku koji svi razumijemo, ođe muški lik koji ima funkciju ženskih karaktera -jer on povezuje, rješava, svjesno ili nesvjesno je na usluzi. Muškarac potreban ženi.

Dinamično dramaturški konstruisana priča jeste priča o nemogućnosti junaka, koji na kraju ipak ostvare svoj cilj. lako je smještena u okruženje postindustrijskog grada, ova priča je u bojama, krupnim planovima, dinamična u prelazima. Slučajni susreti, nemoguće situacije, mijenjaju junacima živote. Akcenat je na tradicionalnom ženskom, koje najednom postane osviješćeno i svoje, kroz potrebu za ljubavlju, radošću i srećom. Nikšić kao grad koji se nanovo budi, koji danas traži jedan novi identitet, a oslanjaja se na svoje gradsko jezgro, idealan je peti junak ove priče. Zbog jezera Krupac, neizgubljenog urbanog, prisutnih relikta nekadašnje velike industrije koji se pojavljuju u širim estetizovanim planovima i pritiskaju glavne junake u potrazi za boljim śutra... lako su na sredini života, troje njih je tek na pravom početku.

U okviru osviješćenog, proevropski lijevog, društvenog diskursa, u kojem nije sve u novcu i depresiji nego je nešto i u prijateljstvu, solidarnosti i ljubavi, kreću se i četiri glavna karaktera -jalovica, raspuštenica, feministkinja i pravi muškarac u slengu luzer, ironično definisani u kontekstu eksplikacije. Zorka je htjela da se bogato uda bez ljubavi, ali joj nije išlo; Ana je htjela da bude uzorna superžena intelektualka, ćerka, supruga i majka, a kako superžene ne postoje, odustala je. A Jelena je shvatila da ne može da bude napola aktivistkinja, a napola u svim ostalim pobrojanim kategorijama. Njih tri jesu žena sa svim vrlinama i manama. A Fuki je na drugi pogled idealan i pravi muškarac, koji najviše rizikuje da bi spasao život jedne od njih, a u stvari u podtekstu svakome donese slobodu. Onu koja se zove odluka.

Inverzivno čitanje Tolstojeve rečenice „sve nesrećne porodice liče jedna na drugu, svaka srećna porodica srećna je na svoj način“ slobodna je rediteljkina interpretacija jedne rečenice iz romana (Ana Karenjina) koji se na autentičan način bavi ženom. Skoro 150 godina kasnije, žene kao glavne junakinje u antiprotivnoj sredini omeđenoj svim mogućim predrasudama i preprekama, pośeduju mogućnost na uskakanje u voz koji je u prolazu. Jer priča o srednjoj generaciji koja živi danas i ođe, odnos je prema posljednjem vozu koji oličava promjenu, odluku. Izbor sa svjesnim posljedicama, koje su u „Grudima“ ispričane duhovito i crnohumorno kroz one odrednice filmskog jezika sadržane u samoj pradefiniciji kinematografije kao pokretnih slika širokougane vizure s mizanscenski precizno postavljenim scenama, dramaturška promjena junaka, karakteri koji su nam bliski i koje volimo... Bez obzira na sve postindustrijsko, tranzitivno, kancerogeno i depresivno, što na neki način jeste drugi plan ovog serijskog projekta, nazanačen u teleobjektivima đe služi kao scenografija za krupne planove, junaci optimistično nastavljaju živote...[2]

Snimanje serije[edit]

Serija je snimana u periodu od 18. oktobra[7] do 15. novembra 2017. godine.

„Snimanje „Grudi“ za mene je bilo nostalgično putovanje u Nikšić, kakav želim da pamtim. Glavne uloge koje tumače Dubravka Drakić, Marija Škaričić, Nada Šargin, Vojin Ćetković i likovi koje su donijeli, djeluju mi autentičnije i prisnije od napisanog. Uz pomoć Dušana Grubina, Dragane Baćović i Tijane Todorović uspjeli smo da na prisan i autentičan način prikažemo grad u kojem sam odrasla i njegov duh. Želi mda zahvalim i Miri Banjac, Branimiru Popoviću, Peđi Bjelcu, Danilu Lončareviću, Jeleni Đukić i svim manjim, a važim ulogama, jer je cijeli proces bio kao rad u porodici. Zahvaljujem i svim prijateljima projekta i porodicama Zirojević, Tadić, Mijušković, koje su nam nesebično pomogle ustupanjem svojih domova. Bez vlasnika i osoblja hotela Trim, Ljilje Milović, komunalne policije i svih ljudi dobre volje, sponzora i donatora bilo bi nemoguće izgurati snimanje. Nadam se da će nas slična sreća pratiti i u postprodukciji i namjeri da ispričamo ovu važnu priču“ (Marija Perović o snimanju)

„Srećna sam što sam imala priliku raditi na ovom projektu. Ljudi su mi bili najveće veselje i otkriće, uživala sam u radu i druženju sa kolegama od kojih sam većinu prvi put u životu srela. Marija nas je okupila na čitajućoj probi prije početka snimanja i nakon pet minuta bilo je jasno da se svi skupa vrlo spontano i bez napora razumijemo. To se ne događa tako često. Volim živost i toplinu tog scenarija pa se jednako toplo nadam da smo ono što smo htjeli uspjeli prenijeti na snimljeni material“ (Marija Škaričić o snimanju)

„Vjerovala sam da će nakon filma „Opet pakujemo majmune“, koji sam snimala sa Marijom gotovo kao početnica, doći vrijeme kontinuiteta u filmsko-televizijskoj saradnji, koja podrazumijeva urbane priče, tretman ženskih likova kroz pristup žene-rediteljke i izdizanje iz konteksta priča obojenih etničkim ili nacionalnim podjelama. Dosta je godina prošlo, zato sam danas vrlo ponosna što smo uspjeli da u Nikšiću, gradu sa izvanrednim potencijalima, snimimo mini-serijal, koji mu i po temi i priči pripada. Sjajna saradnja sa kolegama iz regiona, koji su, uprkos skromnim uslovima za rad, vrlo profesionalno radili, a zanimljiva je činjenica da su mnoge kolege zapravo profesori na regionalnim školama glume, pa smo imali prostora za razmjenu iskustava. Osim Mire Banjac, koja je svima bila inspiracija na setu, posebno mi je zadovljstvo bilo raditi sa mladim glumcima, Jelenom Đukić i Danilom Lončarevićem“ (Dubravka Drakić o snimanju)[8]

Literatura[edit]

  • Katalog za seriju „Grudi“, Produkcija Meander Film, Vuka Karadžića 6a, 81400 Nikšić, katalog dostupan na sajtu Prezentacija: Serija „Grudi“ (pristupljeno 25. 10. 2018.)

Reference[edit]

  1. Serija Grudi na TVCG1 (Postavljeno 17.10.2018., pristupljeno 25.10.2018.)
  2. 2.0 2.1 2.2 Katalog za seriju „Grudi“, Produkcija Meander Film, Vuka Karadžića 6a, 81400 Nikšić
  3. Grudi (Pristupljeno 21.3.2019.)
  4. Serija „Grudi“ od marta na RTS-u (Pristupljeno 21.3.2019.)
  5. Iz intervju sa „Pobjedom„: Završeno snimanje serije „Grudi“ (postavljeno 26.11.2017., pristupljeno 25.10.2018.)
  6. Pala posljednja klapa serije „Grudi“ (pristupljeno 25.10.2018.)
  7. Počelo snimanje serije „Grudi“, (postavljeno 18.10.2017.; pristupljeno 25. 10. 2018.)
  8. Završeno snimanje serije „Grudi“, (postavljeno 16.10.2017.; pristupljeno 25. 10. 2018.)