Wp/cnr/Ana Karenjina

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnrWp > cnr > Ana Karenjina
Jump to navigation Jump to search

Ana Karenjina je roman ruskoga književnika Lava Nikolajeviča Tolstoja. Roman je objavljivan u djelovima, u novinama, u periodu od 1873. do 1877., a u cjelini je prvi put objavljen 1878. godine.

O romanu[edit]

„Ana Karenjina“ je izrazito problemsko djelo s naznakom o savremenosti; bavi se ponajprije problemom braka i porodice, što je naglašeno već u prvoj rečenici: Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica nesrećna je na svoj način.

Tolstoj se i u ovome romanu predstavio kao dosljedni realista-analitičar. Zamislivši ga kao djelo o kažnjenoj nevjeri, stvorio je vrlo živ i uvjerljiv Anin karakter, motivisao je njenu nevjeru hrišćanskim plemenitim, ali činovničkim revnim značajem njena muža, pa ju je tako doveo u položaj uzvišeno-tragičkog lika, za čiju tragediji nemalu krivicu snosi aristokratsko društvo.

Roman je dinamičan prepun društvenih događaja: balovi, pozorični život, putovanja (Moskva - Petrograd), grad-selo; a simbolika Aninih snova i predośećaji motivisani snažnim psihološkim razdorom, te čestim uzimanjem opijuma, najavljuju novi etapu u razvoju ruske književnosti. Brzina smjenjivanja situacija, izražena i u kratkoći te dinamičnosti poglavlja, ponavljanja simbolika pojedinih situacija, posebno opis pogibije nekog siromašnog čovjeka pri prvom susretu Ane i Vronskoga ili sudbonosne konjske trke - ovom romanu daju nova obilježja: ośećaj sudbonosnog i katastrofičnog bivanja, disharmoničnosti svijeta o kojem je riječ, uzbuđenosti i nemira koji izražava i novu epohu društvenih potresa.

Roman je tipičan za stilsku formaciju realizma, koju karakteriše psihološka i socijalna motivisanost likova. Ana se pojavljuje tek u XVIII poglavlju, i njen karakter se ocrtava postupno, kroz ponašanje u različitim situacijama i u poredbi sa drugim likovima. Uvođenjem novih narativnih postupka kao što je struja svijesti, odnosno unutrašnji monolog, koji je neraščlanjen, alogičan, funkcionalno odvojen od pripovjedačvog kazivanja te od razgovornog jezika likova koji služi nijansiranju psihologije, nazire se i dezintegracija realizma. Najpoznatiji je Anin unutrašnji monolog uoči tragične pogibije, a tu su još opisi snova, polusnova, buncanja, polusvjesnih stanja i predośećaja.

„Ana Karenjina“ jedno je od najznačajnih Tolstojevih djela i jedan od najvećih romana ruskoga realizma.

Fabula[edit]

Roman se temelji na dvijema paralelnim fabularnim linijama (Ana-Vronski; Levin-Kiti), upotpunjenima sporednim paralelizmom (Stiva Oblonski-Dollu). U temeljnoj temi, analizi problema braka i porodičnog života, naziru se neke podudarnosti s Floberovom Madam Bovari. Oba romana pripadaju istoj stilskoj formaciji (realizmu), a sličnost postoji u izboru i obradi teme o udanoj ženi koja je učinila preljubu i nesrećno okončala život.

Središnji lik romana, Ana Karenjina, petrogradska dama udata za visokoga državnog činovnika, umnog i korektnog, ali hladnog i proračunatog, Alekseja Aleksandroviča Karenjina, nakon nekoliko godina braka zaljubila se u mladog oficira, grofa Alekseja Vronskog. Razapeta je između porodičnih veza (najviše prema sinu Serjoži), društvenih predrasuda i svoje strasti. Mnoštvo životnih preokreta i događaja vihorno poljuljavanje u društvu, šćer prema kojoj ne ośeća nježnu ljubav kao prema sinu, putovanje s Vronskim u Italiju, produžavaju Anin neriješeni društveni položaj. Njena se razapetost razrješuje prkosnim samoubistvom pod točkovima voza.

Ovu fabularnu liniju prati paralelna priča o ljubavi i, navodnom srećnom, braku seoskog plemića Levina i Kiti, kojom kao da je pojačana osuda Anine pogubne strasti. Ali, druga se fabula ne iscrpljuje u bračnoj problematici u vezi s Levinovim karakterom i gospodarskim djelovanjem na selu. Tolstoj je postavio niz pitanja iz područja ekonomskih i društvenih odnosa u Rusiji njegovog doba. Svi, a naposve završni djelovi romana ne dopuštaju misao o Levinovoj sreći, nego vode čitaoca prema religijskom smirenju ili prema pesimizmu, i to ne samo s obzirom na mogućnost ostvarenja skladnih bračnih odnosa, nego i s obzirom na rješenje opšte društvene krize o kojoj, zapravo ovaj roman govori.

Treća fabularna linija prati Ananog brata Stivu Oblonskoga i njegovu ženu Doli, koja zbog đece oprašta mužu avanture i preljube.

Izvori[edit]

  • Dunja Detoni-Dujmić: Leksikon svjetske književnosti; djela, Školska knjiga, Zagreb, 2004, 14-15.