Wp/cnr/Slobodan Vukanović

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnrWp > cnr > Slobodan Vukanović
Jump to navigation Jump to search

Slobodan Vukanović (Vitomirica kod Peći, 1944) crnogorski je književnik.

Biografija[edit]

Studirao je na Filozofskom fakultetu u Prištini. Radio je kao novinar u „Jedinstvu“ (Priština) i „Pobjedi“ (Podgorica).

Književni rad[edit]

Jedan je od najproduktivnijih i žanrovski najraznovrsnijih savremenih crnogorskih autora za đecu i mlade. Ogledao se kao pisac u raznim žanrovima, bogateći fond crnogorske književnosti za đecu i u onim njenim segmentima koji su tradicionalno bivali zapostavljeni, poput dramske literature. Iako je i u domenu književnosti za odrasle, u prvome redu poezijom, a potonjih godina i proznim tekstovima, prepoznatljiv kao autor sklon (post)modernim poetičkim paradigmama, stilskim i žanrovskim inovacijama, u kontekstu savremene crnogorske književnosti najveći doprinos dao je upravo književnosti za đecu i mlade, što kao pjesnik, dramski i prozni pisac, što kao pouzdan antologičar.[1]

Najviše je objavljivani crnogorski pisac u Bjelorusiji. Prevođen je i zastupljen u značajnijim bjeloruskim književnim listovima i časopisima, a njegov izbor iz poezije objavila je izdavačka kuća „Zvjazda“, u prevodu profesora Ivana Aleksejeviča Čarote.[2]

Djela[edit]

Objavio je knjige poezije i proze Ljubibiće (1973), Zvezdano perje (1975), Snimci kasete brodskog dnevnika (1978), Svemirska seoba Montenegro (1984), Kuda ćemo (1988), Čamac kašika (1990), Krilate ribe nose zlatoustog jeromonaha (1992), Kuće mirišu na magle (1994), Nije za nježne (1997), Nećeš mi vjerovati, Amalija je postala vjetrenjača (1999), Ključ klatno (2006), Djevojčica sa glavom pomorandže (2009) i Tuđemilski svici (2017).

Publikovao je i osam knjiga za đecu: Bal lutaka (drama, 1988), Tako hoćemo (pjesme i priče, 1989), Alisa i Arkadije (drama, 1991), Milena od Kotora (tri drame, 1996), Devet ajkula u Montenegrogradu (priče, poezija, igrokazi, 2001), Škozorište (antologija dramskih tekstova za đecu, 2003), Leptirija voli nebo (dvije drame i šest minijatura, 2007), Ana i sedam robota (roman, 2011) i Roditelji su kišobrani, đeca slobodne ptice (novije i priče iz davnina, 2015).

Drame su mu izvođene u pozorištu i na radiju. Zastupljen je u preko 30 antologija, panorama i izbora. Njegova poezija zastupljena je u udžbenicima za osnovnu školu Izbor iz savremene crnogorske poezije za djecu i Savremena crnogorska poezija, kao i u čitankama za prvi i četvrti razred osnovne škole Kako to može i Čarolija čitanja. Prevođen je na engleski, ruski, francuski, bjeloruski, italijanski, arapski, njemački, poljski, mađarski, rumunski, slovenački, makedonski, turski, albanski i bugarski jezik.[3]

Osnivač je i glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost „Quest“.[1]

Izvor[edit]

  • Nikola Racković, Leksikon crnogorske kulture, DOB, Podgorica, 2009

Reference[edit]

  1. 1.0 1.1 Nikola Racković: Leksikon crnogorske kulture, DOB, Podgorica, 2009
  2. Uručili medalje Đurišiću i Vukanoviću (Objavljeno 19.7.2015., pristupljeno 31.3.2019.)
  3. Slobodan Vukanović (Pristupljeno 24.3.2019.)