Wp/cnr/Pero Poček
Pero Poček (1878 — Rim, 1963) je crnogorski slikar. Prvi je slikar u Crnoj Gori koji je imao samostalnu izložbu (1907. godine u sali Ministarstva vojnog na Cetinju).
Biografija
[edit | edit source]Pero Poček je rođen 1878. godine na Cetinju. Slikarstvo je studirao u Napulju, đe je i završio Umjetničku akademiju, kao crnogorski stipendista. Po završetku studija, duže vremena je živio na Cetinju. Kasnije se nastanjuje u Italiji, za koju je uglavnom i vezano njegovo stvaralaštvo (period poslije Prvog svjetskog rata).
Umro je 1963. godine u Rimu.
Slikarstvo
[edit | edit source]Kao i njegovi prethodnici, Poček se razvija u duhu slikarstva akademskog realizma i dugo vremena radi bez ikakvih promjena, oslanjajući se na stilska i zanatska iskustva stečena u napuljskoj akademiji. Radi pejzaže, portrete, figuralne kompozicije, mrtve prirode, sve to realizujući u tamnoj gami, koja dominira izvjesno vrijeme u njegovom slikarstvu. Tamniju paletu smjenjuje oko 1903. godine unošenjem svijetlih, toplih boja, da bi se potom ponovo vratio ranijem koloritu.
Portreti
[edit | edit source]Značajno mjesto u Počekovom opusu zauzimaju portreti. Među njima posebno se ističu portret Maksima Gorkog, koji radi na Kapriju, a takođe i autoportret, rađen u istoj kolorističkoj gami.
Posebno se izdvajaju dva autoportreta, koja pripadaju fazi intenzivnog uzrasta umjetnika, kada se karakteristično i visoko kvalitetno formirala stvaralačka ličnost Počeka. Izlagana su u Crnoj Gori, bila u postavkama Nacionalne galerije na Cetinju i nezaboravna su ljubiteljima umjetnosti. Prije desetak godina preuzeli su ih vlasnici, Počekovi potomci.
Autoportret I — je vjerovatno nastao početkom prošloga vijeka, odnosno prvih godina Počekovog stvaralaštva. Drugi autoportret, rađen sa manjim pretenzijama, nastao je, vjerovatno nešto kasnije i predstavlja jednu finu intimnu, nadahnutu tvorevinu.
Muzeji, galerije
[edit | edit source]Slike Počeka nalaze se u mnogim muzejima i privatnim zbirkama u svijetu. Ima ih dosta i u Crnoj Gori. Pored već pomenutih, u Narodnom muzeju Crne Gore na Cetinju su Obala Napulja i Pejzaž, dok su u Njegoševom muzeju: Stara Njegoševa kapela, Mlin, Pod cetinjskim manastirom i Grob Njegošev. U Nacionalnoj galeriji, pored ostalih su: Vršidba, Cetinjsko polje i Iz okoline Cetinja. Rad u tehnici olovke Portret nalazi se kod Vaja Kneževića u Podgorici. Najviše slika (29) pośeduju potomci Počeka.
Izložbe
[edit | edit source]Svoja djela Pero Poček je izlagao na mnogim izložbama najvećih likovnih centara, đe je dobijao priznanja i nagrade (Rim, Milano, London, Sofija...). Izlagao je zajedno i sa Ivanom Meštrovićem, Urošem Predićem, Marko Muratom i drugim velikim umjetnicima.
1907. godine u sali Ministarstva vojnog na Cetinju (prije njega su takođe na Cetinju — Vlaho Bukovac 1883. pokazao nekoliko portreta porodice knjaza Nikole u Biljardi i Marko Gregović 1896. samo dvije slike u „Lokandi”). Tim povodom u Glasu Crnogorca od 1. i 15. decembra 1907. godine objavljena su dva napisa u kojima, između ostalog, piše da su Počekovi radovi na izložbama u inostranstvu, posebno na Balkanskoj izložbi u Londonu, ocijenjeni „kao uzor ne samo naše, nego i slovenske umjetnosti“ i dalje: „... da su bili cvijet naše izložbe, da su zaslužili osobitu pohvalu, a mladi umjetnik nagrađen zlatnom medaljom... Poček je dokumentovao ne samo svoj neosporan dar, već je predstavio svoju otadžbinu Crnu Goru kao kulturnu zemlju i na polju slikarske umjetnosti.“