Wp/cnr/Luka Tomanović

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Luka Tomanović

Luka Tomanović (Lepetane, 25. septembar 1909 — Igalo, 29. avgust 1992[1]) je crnogorski vajar.

Biografija[edit | edit source]

Luka Tomanović je rođen 1909. godine u Lepetanima, u Boki Kotorskoj. Učiteljsku školu završio je 1932. godine na Cetinju. Kao učitelj je službovao u selu Crnče kod Trebinja (1933–1941).

Od ustanka 1941. godine do kraja rata učestvovao je u NOB-u. U toku rata i poslije oslobođenja bio je na raznim društvenim i političkim funkcijama, uz angažovanje na području kulture. Kao član Predśedništva u glavnom odboru Sindikata NR Crne Gore radio je u sektoru za kulturu i prosvjetu.

Završio je Akademiju primenjenih umetnosti u Beogradu 1952. godine. Od 1953. do 1964. godine direktor je Škole za primijenjenu umjetnost u Herceg Novom.

Studijski je boravio u Italiji, Francuskoj i SSSR-u. Izlagao je, sa Vojom Stanićem, u Berlinu 1980. godine.

Član je ULUCG-a od 1945. godine. Učestvovao je na mnogim izložbama koje je Udruženje organizovalo u našoj zemlji i inostranstvu.

Imao je 11 samostalnih i izlagao na brojnim kolektivnim izložbama širom svijeta. Pored ostalog, izlagao je sa grupom jugoslovenskih likovnih umjetnika u Gran Paleu, u Parizu.

Znatan dio stvaralačkog rada posvetio je tematici i motivima iz NOB-a. Inspirisale su ga ljudske figure i likovi, a zatim i životinje. Radio je skulpture za slobodan prostor, reljefe, biste u kamenu i bronzi. Najviše ga je privlačila umjetnička obrada drveta i u tome je ostvario većinu svojih najznačajnijih djela.

Za svoje umjetničko stvaralaštvo dobio je brojne nagrade i priznanja: Nagrada oslobođenja Herceg Novog (1964), Trinaestojulska nagrada, (1967), Nagrada salona 13. novembar (Cetinje, 1967), Nagrada Zimskog salona (Herceg Novi, 1969. i 1977), Nagrada „4. jul“ (1985) i Nagrada AVNOJ-a (1985).

Nosilac je Partizanske spomenice (1941) i više odlikovanja među kojima su Orden za hrabrost (1945), Orden zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom (1975) i Orden zasluga za narod Republike Francuske – red viteza.

Njegova vajarska djela, uglavnom tkz. intimna skulptura, nalaze se u galerijama (na Cetinju, u Podgorici i dr.), a spomenička znamenja u mnogim našim mjestima. Autor je preko 170 skulptura i reljefa, 7 spomenika, 5 spomen-bista.

Za dopisnog člana Crnogorske akademije nauka i umjetnosti izabran je 24. juna 1977. godine, a za redovnog člana 1. marta 1981. godine.[2]

Umro je u Igalu 27. avgusta 1992. godine.[3]

Izvori[edit | edit source]

  • Crnogorska akademija nauka i umjetnosti 1971–2011, Jubilarna izdanja, Knjiga 6, Podgorica, 2011

Literatura[edit | edit source]

Monografije[edit | edit source]

  • LUKA TOMANOVIĆ, pref. monog. Ljiljana Zeković, Realnost forme i njen unutrašnji sadržaj, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Narodni muzej Crne Gore, Podgorica, 2010.
  • Leksikon crnogorskih umjetnika 1946-2001, Zeković, Ljiljana: Tomanović Luka, str. 243 - 245, Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore, Podgorica, 2001.

Knjige[edit | edit source]

  • Đurić, Veljko: Slikari i vajari Crne Gore 1900-1960, Umjetnička galerija Cetinje,1964.
  • Brajović, Toman: Sutjeska u djelima likovnih umjetnika Jugoslavije, Obod, Cetinje, 1969.
  • Adžić, Marija: Luka Tomanović, Biografija Luke Tomanovića, popis samostalnih izložbi, spomenika i spomen-bista, Crnogorska aakademija nauka u umjetnosti: 1973-1983, Titograd, 1983. 1
  • Bihalji Merin, Oto: Zbirka Milice Sarić-Vukmanović, str.; Milan Marović, Skulptura u zbirci Milice Sarić Vukmanović, str. u: Zbirka Milice Sarić-Vukmanović, Umjetnički muzej Crne Gore, Cetinje, 1984.
  • Zadrima, Anton: Crnogorski slikari i vajari, Književna opština Cetinja, Cetinje, 1986. str. 78, 83-85.
  • Ćetković, Ratka: Likovni život − kritike, prikazi i članci: 1970 – 1985, Centar savremene umjetnosti Crne Gore, Podgorica, 1996, str. 24, 208, 236, 237, 238.
  • Perović, Olga: Crnogorska umjetnost prve polovine XX vijeka, u: Ogledi i kritike, centar savremene umjetnosti Crne Gore, Galerija „Most“, Podgorica 1997, str. 16, 25, 28.
  • Vujošević, Nikola: Sa likovnih obzorja, Galerija „Most“, Narodna biblioteka „Radosav Ljumović“, Podgorica 1998.
  • Perović, Olga; pokret je znak života, u: Likovna hronika: izbor iz Monitora 1993/1997, Monitor, Podgorica, 1998. str.167 - 169.
  • Adžić, Marija: Luka Tomanović 1909-1992, Bio-bibliografija Luke Tomanovića, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. Spomenica preminulih članova Akademije, sv.17, Podgorica, 1998.
  • Marović M, Milan: Prostor/vrijeme/ trajanje, Centar savremene umjetnosti Crne Gore, Galerija „Most“, Podgorica, 200, str. 20, 259.
  • Radulović, Ognjen: Vrhovi savremene crnogorske umjetnosti, Centar savremene umjetnosti Crne Gore, Podgorica, Dvorac Petrovića, jul 2004, str. 35 - 37.
  • Vujošević, Nikola: Memento: crnogorska moderna umjetnost, NIP Pobjeda, Podgorica, 205, str. 163-167.
  • Grupa autora, Zbirka Vukmanović, Narodni muzej Crne Gore, Cetinje, Beograd 2010, str. 14, 214.
  • Slovinić, Slobodan: Luka Tomanović – Skulpture, galerija „Josip Bepo Benković“, Herceg Novi, februar, 2001: Ars libris (1999-2012), Podgorica, 2013, str. 60 - 61.
  • Likovne poetike članova Crnogorske akademije nauka i imjetnosti, priredila: Zeković, Ljiljana: Crnogorska akademik ja nauka i umjetnosti, Odjeljenje umjetnosti, Podgorica, 2015, Aleksandar Prijić, str. 293 - 317.
  • Zeković, Ljiljana, Umjetnički muzej, Narodni muzej Crne Gore, Cetinje, 2017. str.102 - 103.

Reference[edit | edit source]

  1. Kalendar: 25. septembar (Objavljeno 25.09.2018., pristupljeno 22.09.2019.)
  2. Crnogorska akademija nauka i umjetnosti 1971–2011, Jubilarna izdanja, Knjiga 6, Podgorica, 2011, str. 205
  3. 1992. Umro Luka Tomanović, poznati crnogorski vajar, redovni član CANU (Objavljeno 27.08.2015., pristupljeno 26.10.2019.)