Wp/isv/Syktyvkar
![]() | |
![]() | |
Administrativno děljeńje | |
---|---|
Država | Rosijska Federacija |
Region | Republika Komi |
Okrug | Syktyvkarsky gradky okrug |
Obča informacija | |
Osnovany | 1586 |
Plošča | 152 km² |
Nasěljeńje (2020)[1] | 220 580 ljudij |
Časova zona |

Syktyvkar [sɪktɪfˈkɑːr] (komi-zyr. i rus. Сыктывкар) jest grad v sěverovozhodnoj česti evropejskoj Rosije, glavny i največši grad Republiky Komi i centr jednonazvanogo gradskogo okruga. Grad jest položeny pri lěvom brěgu rěky Sysola, nedaleko ustja rěky Vyčegda, okolo 1360 kilometrov od Moskvy. Imaje povrhnju 152 km² i 220.580 žiteljev (2020) petdeseti nacionalnostij, srěd ktoryh 66,0% sut Rusi i 25,9 sut Komi.
Historija
[edit | edit source]
Syktyvkar byl osnovany v 1586 g. kako malo poseljenje pod nazvoju Ust-Sysola.[2] V 1780 g. carica Jekaterina II prěobrazila tuto poseljenje, ktoro onogda obyvali 1.700 ljudij, v grad i izměnila jego nazvu v Ust-Sysolsk. Jednakože v istinnosti za carskyh časov on prěd vsim stal město izgnanja.
Ješče v 1913-om godu 95% srěd 5.600 žiteljev grada byli Komi. Naseljenje grada sostojalo glavno iz kupcev i seljanov, zajmajuči se m.dr. zemjedělstvom, razvodženjem skota, lovjenjem ryb i trgovanjem. Poslě rosijskoj revolucije grad načel razvivati se bystro i v njego prěselili se mnogi Rusi. V 1921 g. grad Ust-Sysolsk stal glavny grad novozaloženogo Avtonomnogo okruga Komi-zyrjanov, a v 1930 g. byl prěimenovany v Syktyvkar, od komi-zyrjanskyh slov Syktyv «Sysola» i kar «grad». V 1936 Syktyvkar stal glavny grad Avtonomnoj sovětskoj socialističnoj republiky Komi, ktora poslě razpada Sovětskogo Sojuza byla prěimenovana v Republika Komi.
Syktyvkar imaje medžunarodny aeroport, zelězničnu stanciju i od 1972-ogo g. universitet). Nyně jest važny promyslny, kulturny i naučny centr v sěverozapadnoj česti Rosije.
Galerija
[edit | edit source]- Ulica v Syktyvkaru
- Syktyvkar nočju
- Trgovy centr «Maksi»
- Glavna ulica Syktyvkara
- Budynok požarnoj služby
- Ust-Sysolsko duhovno učilišče
- Syktyvkarsky lěsny institut
- Republikansky centr dopolniteljnogo obrazovanja
- «Žolty dom»
- Drěvěny dom v Syktyvkaru
- Dvor pionerov
- Etnografičny odděl
- Pametnik Ivana Kuratova, založitelja komi-zyrjanskoj kniževnosti, prěd operoju
- Zelěznična stancija zimoju
- Komi republikansky stadion
- Aeroport Syktyvkara
- Katedralny sobor im. Stefana Permskogo
- Protestantska crkov Hristosa Spasitelja
- Hram Svetogo Voznesenja
- Pravoslavna crkov Kazanskoj Božjej Materi
- Sěverno světlo nad Syktyvkarom
Iztočniky
[edit | edit source]- ↑ "Всероссийская перепись населения 2020 года. Таблица 5. Численность населения России, федеральных округов, субъектов Российской Федерации, городских округов, муниципальных районов, муниципальных округов, городских и сельских поселений, городских населенных пунктов, сельских населенных пунктов с населением 3000 человек и более" (na russkom). Федеральная служба государственной статистики. Data dostupa: 9 novembra 2024.
- ↑ "Сыктывкар" (na russkom). Город России. Data dostupa: 9 novembra 2024.