Wp/cnr/Boško Odalović

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnrWp > cnr > Boško Odalović
Jump to navigation Jump to search

Boško Odalović (Grahovo, 26. decembar 1935 — Podgorica, 13. februar 2018) je crnogorski slikar, karikaturista, pjesnik i filmski i televizijski scenograf.

Biografija[edit]

Odalović je rođen na Grahovu 1935. godine. Završio je Umjetničku školu u Herceg Novom i Pedagošku akademiju (likovni odsijek) u Nikšiću. Bio je dugogodišnji radnik (scenograf) RTCG-a. Za nezavisni neđeljnik „Monitor“ objavio je preko hiljadu karikatura. Bavio se i ilustracijama knjiga. Pisao je poeziju (zbirka pjesama Granica južnog vjetra) i aforizme; zastupljen je u više izbora i antologija.

Dobitnik je više nagrada za slikarstvo, crtež i karikaturu; među kojima su najznačajnije: III nagrada na Cetinjskom salonu jugoslovenske likovne umjetnosti „13. novembar“ (1974), Nagrada podgoričkog likovnog salona (1977), Nagrada SO Cetinje na Cetinjskom salonu jugoslovenske umjetnosti „13. novembar“ (1984), Nagrada XIX Hercegnovskog zimskog salona (1986), Nagrada oslobođenja Titograda „19. decembar“ i Trinaestojulska nagrada Republike Crne Gore (1989).

Nosilac je statusa istaknuti kulturni stvaralac Crne Gore (2010).

Bio je član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, Matice crnogorske, DANU, PEN centra.[1]

Film i serija[edit]

Radio je scenografiju za filmove: Šalajko (TV serija) (1977-1978), M.V. (1978), Kotorski mornari (1980), Pusta zemlja (TV film) (1981), Dječak je išao za suncem (1982), Peti čin (TV film) (1986), U ime naroda (1987), To kad u'vati, ne pušta (TV film) (1987), Đekna još nije umrla, a ka' će ne znamo (TV serija) (1988-1989) i Narodni neprijatelj (TV film) (1990).

Za Đeknu je, pored scenografije, radio i kostimografiju.[2]

Reference[edit]

  1. Preminuo slikar Boško Odalović (Objavljeno 14.02.2018., pristupljeno 18.08.2019.)
  2. IMDB: Boško Odalovic (Pristupljeno 18.08.2019.)