Wp/cnr/Blažena Ozana kotorska
Blažena Ozana kotorska (Releza, 25. 11. 1493 - Kotor, 27. 04. 1565) prva je crnogorska i južnoslovenska katolička đevica.
Biografija[edit | edit source]
Potiče iz sela Releza iz gornjega dijela Lješanske nahije iz bratsva Đujović (a majke-Kosić). Zvala se Jovana - Joše a krstila kao Katarina po imenu aleksandrijske mučenice Katarine, ostvarila se kao djevica, svetica i vizionarka. Čuvajući ovce u selu, doživljava viđenje boga Isusa Hrista, pa će se uputiti prema Kotoru u 14. godini.
Život svjetice i vizionarke[edit | edit source]
Pri dolasku u Kotor počinje služiti plemićkoj porodici Buća, ispoljavajući pažnju prema siromašnima. U pregači je krišom nosila hranu za kotorsku sirotinju, pri čemu se pojavio gazda i kaže joj da otkrije pregaču kako bi je optužio da iznosi hranu iz kuće - ali se neočekivano pojavljuju ruže. Narednoga dana, gazda je u more bačio prsten kako bi Katarinu optužio za krađu, ali na pijaci kupuje ribu i sprema obrok, u kojoj je pronašla ovaj prsten i vratila ga gazdi Buća. Vlastelin, tada po predanju, svojoj supruzi izrekao je: „Ova djevojka ne treba da nas služi, već mi nju!“ Poslije sedam godina služenja, napustila je porodicu Buća i odlučila da, u svojoj 21. godini života, ode u kaluđerice, uz riječi: „ Ja sam već davno svoje srce poklonila Nebeskom Odabraniku od kojeg me neće odijeliti nevolja, ni tuga, ni gonjenje, ni glad, ni golotinja, ni strah, ni mač. Njemu sam doživotno posvetila cvijet svoga djevičanstva. “ Na dan Obraćanja Sv. Pavla apostola , 25. januara 1515. godine prišla je trećem redu svetoga Dominika, koji je izabrala za svoju kontemplaciju, kada je položila zavjet siromaštva, poslušnosti i dobročinstva pa promijenila svoje kršteno ime u 'Ozana. Brojna su njena čudotvorstva, poput onoga kada je predviđela zemljotres u Kotoru (1563) i kada se molitvom borila protiv kuge, vrijeme napada Hajrudina Barbarose na Kotor, kada je, poslije osvajanja Herceg Novoga od Španaca, sa 70 galija i 30.000 mornara uplovio 11. avgusta 1539. godine ispred kotorskih zidina. Tada je kotorski biskup Luka Bizanti lično zamolio blaženu Ozanu da ohrabri narod na odbranu grada. „ Uvjeravanje blažene Ozane o sigurnosti pobjede toliko je uticalo na stanovništvo, da se sve diglo na oružje, čak i žene i djeca “ navodi se knjizi povodom 400. godina rođenja svjetice svještenika Nika Lukovića. Dana 16. avgusta 1539. godine, Barbarosa se povukao iz kotorskoga zaliva ostavljajući Kotor neosvojenime, dok je Herceg Novi sve do 1687. godine ostao u rukama osmanskoga carstva. U znak śećanja na ovaj događaj, 1540. godine sagrađena su nova śeverno - gradska vrata na Škudri kao spomeniku, a don Niko Luković ostavio je zapis: „Provodeći u Kotoru svet život, nije prekidala veze sa svojim užim zavičajem, rodbinom i milim Crnogorcima, sve do posljednjega daha.“ Dr Radoslav Rotkoviću svojima radovima je oslovljava sa „Ozana Crnogorkinja “,najprvo zbog njene želje da joj na času smrti čitaju muku gospodnju po Ivanu na njenome maternjem jeziku.
Formalno ozvaničenje njenoga kulta[edit | edit source]
crnogorska pastirica, kotorska služavka i dominikanska trećorednica, postala je prva katolička južnoslovenska svjetica, 20. decembra 1927. Pape Pia XI. U junu 1930. tijelo blažene Ozane postavljeno je u kovčegu u Crkvi Sv. Marije koleđate, a rad je vajara akademika Antuna Augustinčića. Prenos je izvršen u prisustvu kotorskoga biskupa i grupe ljekara koji su konstatovali da je ( čak nakon 365. godina od upokojenja): „Tijelo neraspadnuto, ruke u zglobovima gibljive, dobrim dijelom sačuvana koža, zglobovi nerastavljeni (stopala fale obostrano), svi prsti čitavi, čak su i nokti sačuvani ...“ što je bila dodatna potvrda njene „ blaženosti i svetosti “,podrazumijeva se. Poštovana je kao predstavnica ekumenizma - pokreta za ujedinjenje istočne i zapadne crkve.
Crkva Sv. Marije Koleđate[edit | edit source]
Pored drvenog Raspeća iz 14. vijeka, dva barokna oltara od raznobojnog mermera i nekoliko slika mletačkog porijekla, u ovome crkvenom mjestu prenešena je svjetost Blažene Ozane iz Crkve Sv. Pavla, smještena u providnom kovčegu, a na ulazu ove crkve danas se nalaze vrata sa 24. polja koja opisuju život Blažene Ozane, rad vajara Vaska Lipovca (postavljena nakon zemljotresa 1979. godine).
Umjetnička inspiracija[edit | edit source]
Vicko Bolica Kokoljić kotorski plemić joj je posvetio podužu pjesmu, književniku Jevremu Brkoviću takođe ostavila pjesnički motiv, motiv akademskome slikaru Milu Milunoviću za oltarsku sliku svjetice u parohijskoj crkvi u Prčanju, slikaru Marku Moratu za izradu slike u crkvi Sv.Gospe od Ružarija u Hrvatskoj i mnogima drugim.
Literatura[edit | edit source]
- Nikola Racković: Leksikon crnogorske kulture, DOB, Podgorica, 2009.
- Don Niko Luković: Blažena Ozana Kotorka-povodom 400.godišnjice smrti, Kotor, 1965.
Vanjske veze[edit | edit source]
1. https://web.archive.org/web/20180409052321/http://www.vijesti.me/forum/blazena-ozana-161002]
2. http://www.zg-nadbiskupija.hr/sveci-i-blazenici-crkve-u-hrvata/blazena-ozana-kotorska]