Wp/cnr/Kotor
Kotor je grad, opština i luka u Crnogorskom primorju, u krajnjem śevernoistočnom dijelu Bokokotorskoga zaliva.[1][2]
Grad kulture i muzeja
[edit | edit source]Kotor je grad bogate kulturne baštine, kako one pokretne tako i one nepokretne. U njemu se nalaze brojne institucije kulture koje čuvaju ili nadziru ovu baštinu. To su u prvom redu: Državni arhiv Crne Gore – Istorijski arhiv Kotor, Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture – Kotor, Pomorski muzej Crne Gore – Kotor i Muzej grada Perasta. Kotor je i značajnan crkveno-administrativni centar, u njemu su śedišta Kotorske biskupije i Arhijerejskog namjesništva SPC za Boku Kotorsku, koji pośeduju brojna kulturna blaga. Svaka od navedenih crkvenih institucija ima svoje službe za zaštitu i prezentovanje svog kulturnog blaga. Grad Kotor i njegovo prirodno i kulturno-istorijsko područje upisano je na Listu svjetske kulturne i prirodne baštine UNESCO 1979. godine. Boka Kotorska, kao jedini fjord na Mediteranu, u julu 2000. godine uvrštena je u jedan od 25 najljepših fjordova na svijetu. Područje Svjetske baštine obuhvata ukupno 12.000 hektara kopna i 2.600 hektara morske površine. Izuzetna univerzalna vrijednost predstavIja kulturni i prirodni značaj koji prevazilazi nacionalne granice.
Grad Kotor je opasan starim 4 km dugim zidinama, kroz koje se u grad ulazi na troja vrata[3].
Opština Kotor
[edit | edit source]Površina teritorije Opštine Kotor obuhvata 335 km2; na području opštine, prema popisu iz 2011. godine, živi 22.799 stanovnika, u 56 naseljenih mjesta. U najvećim naseljima, gradskim i prigradskim, živi 57,4 % ukupnog stanovništva: Dobrota - 8.291, Škaljari - 3.841, Risan - 2.048, Kotor (Stari grad) - 974, Prčanj - 1.128, Perast - 274, Muo - 620, Kavač - 678, Lastva Grbaljska - 537. Na zaštićenom području, od ukupnog broja 22.799 stanovnika opštine Kotor, živi oko 70 %.
Statuti i zakoni grada Kotora
[edit | edit source]U istorijskom arhivu u Kotoru, među mnogobrojnim pisanim materijalima od izuzetnog značaja za istorijat kako grada Kotora tako i Crne Gore čuva se original dokumenta "Statut i zakoni grada Kotora", u originalu "Statuta et leges civitatis Cathari", koji je objavljen u Veneciji 1616. godine. Kotorsko vijeće donosilo je odluke koje su imale snagu zakona, kojima su se uređivali različiti odnosi i život u gradu. Ove odluke imale su formu pravnih normi, a kako su vremenom bile sve brojnije bilo ih je neophodno kodifikovati. Ova veoma vrijedna zbirka čuva se u tri rukopisa i deset štampanih izdanja iz 1616. godine, a jedno od njih nalazi se u istorijskom arhivu u Kotoru. Ostali se nalaze u Biblioteci Sv. Marka u Veneciji, biblioteci porodice Kapor i u Bogišićevoj biblioteci u Cavtatu. Svi ovi dokumenti pisani su na latinskom jeziku. Četiri dijela čine Kotorski statut. Prvi dio ima naslov "Statut i zakoni grada Kotora" i čine ga 44 poglavlja, s tim da poslednji nije zakon već falsifikovani prevod povelje cara Dušana. Prvi dio Statuta završava se datumom 24. avgust 1491. godine i ovjeren je od strane kotorskog providura Mihaila Ema. Posebu pažnju zavrjeđuje činjenica da najstarije poglavlje prvog dijela datira iz 1301. godine. Drugi dio Statuta datira iz perioda od 1383. do 1420. godine., kada je Kotorom vladao Tvrtko I. Ovaj dio sadržao je odluke Kotorskog vijeća sa zakonskom snagom. Sadržaj trećeg dijela Statuta čine dokumenta o predaji grada Kotora Veneciji. Četvrti i poslednji dio Statuta sadrži zakone donešene kada se Kotor nalazio pod vlašću Venecije. Dokumenta u ovom dijelu statuta datiraju poslije 1420. godine. Poslednja odluka donešena je 1444. godine.
Znamenitosti starog Kotora
[edit | edit source]Glavna ili Morska kapija potiče iz XVI vijeka, iz vremena mletačkog providura Bernarda Renijerija. U to vrijeme je more dopiralo do ulaza u grad, otuda i naziv Morska kapija. Izrađena je u renesansno - baroknom stilu sa velikim, masivnim stubovima. Śeverna kapija je znatno manja i sagrađena je 1450. godine. U sastavu ove kapije je i most preko rijeke Škundre. Vrata od Grudića, odnosno južna kapija, sastoji se od tri pojasa kapija koje su sagrađene u različitim vremenima.
Trg od oružja je gradski trg na ulazu u Stari grad. Na njemu se nalaze Kneževa palata, Napoleonovo pozorište, zgrada koja potiče iz XVIII stoljeća i koju su 1810. godine Francuzi renovirali i pretvorili u pozorište, Kula gradske straže, zgrada Arsenala i Toranj za sat, koji potiče iz XVII vijeka i ispod kojeg se nekada nalazio stub srama na kojem su kažnjavani osuđenici.
Palatu Beskuća je podigao konte Jozo Beskuća. Ona je jednostavne forme, bez spoljnih ukrasa. Legenda govori da je on pripadao siromašnoj porodici i da se zavjetovao da će sagraditi sto kuća i promjeniti prezime u Stokuća. Iako mu to nije pošlo za rukom, dobio je plemićku titulu.
Osim Trga od oružja u Kotoru poznati su i Trg od brašna i Trg Sv. Tripuna. Na Trgu od brašna, koji je dobio po tome što su se na njemu nekada nalazili magacini za brašno, nalaze se palate plemićkih porodica Buća i Pima, dok se na Trgu Sv. Tripuna nalaze sve najvažnije institucije Kotora: Katedrala Sv. Tripuna, izgrađena 1166. godine, Biskupija[4], zgrada Opštine, Zavod za zaštitu spomenika kulture i mnoge druge značajne institucije.[5]