Wp/cnr/Timotej Cizila

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Timotej Cizila

Timotej Cizila (Kotor, druga polovina 16. vijeka – Kotor, prva polovina 17. vijeka), crnogorski je pisac.

Biografija[edit | edit source]

Prvi analista baroka na crnogorskome tlu bio je Timotej Cizila (Ćizila?). Službovao je kao benediktinac između Dubrovnika i Ulcinja. Od 1607. do 1621. pomoćnik svog brata Mihovila, opata samostana Sv. Đorđa pred Perastom, 1621/22. opat Sv. Nikole na Bojani. Kotorski biskup Baronio hvalio ga je kao revnosnoga u radu i izvanrednoga propovjednika. Cizila slabo zna talijanski. Prilikom pisanja mislio je na našem jeziku, a pisao na talijanskome, jer je to tada bilo uobičajeno.

Njegovo djelo je Bove d'oro – Zlatni vo, bavi se porijeklom Slovena i istorijom značajne kotorske porodice Bolica, koje dovodi s Volge, pa zato i navodi prezime Bolica – Volica, iako, kako podśeća M. Milošević, njihov grb s bivolicom (alb. buolica) upućuje na drugu etimologiju. S time je u vezi i naslov. Da je Cizila bio naš čovjek, vidi se prema porodičnim vezama, jer svi koji su s njime u srodstvu imaju naša imena. Milošević je naveo i primjere jezika. Cizila piše „ilirski ili slovenski“, dakle to je isto. Ili: „oltre i doni, presenti o pokloni, come li dicemo“, tj. „kako mi rečemo“. Ljubimir mu je „amator della pace“. U stvari on je oko 1609. pripremao za štampu glagoljski misal. A prezime Cisila podśeća na mletački naziv lastavice – sisila. Ne zna se njegovo staro, pravo prezime. Nadimak Lastavice, podśeća Milošević, postoji i danas u Tivtu. Cizila je srodnički vezan i za Mavra Orbina i pod uticajem je njegovih panslavističkih ideja.

Bove d' oro pisan je oko 1624. i sačuvan je u prijepisu Vuka Poljaka iz 1887. godine.[1] Ono što je stiglo do nas nije potpuno. Rukopis koji se čuva u Perastu (NAP R XVI) ima naslov Storia della famiglia Bolliza e vita de vari Santi (Istorija porodice Bolica i raznih svetaca). Djelo je podijeljeno u tri knjige. U prvoj je istorija Bolica, kad su se doselili i s kim su ratovali; kad je nastao Kotor; koje su ga porodice naselile i kad se potčinio Veneciji. Svega 50 stranica. U drugoj knjizi riječ je o gradu Kotoru i njegovoj knežini (Contea), 21 stranica. Treća knjiga posvećena je žitijima nekih svetih mučenika, posebno o Bolicama iz grada... U svemu, sa stranicama koje nedostaju, ali su paginirane, 89 stranica velikoga formata (34,5 x 21 cm).

Literatura[edit | edit source]

  • Radoslav Rotković, Istorija crnogorske književnosti, knj. II, ICJK, Podgorica, 2012.

Vanjske veze[edit | edit source]

Reference[edit | edit source]

  1. http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=54702