Wp/cnr/Rožajsko-petnjičko-bjelopoljska govorna grana

Rožajsko-petnjičko-bjelopoljska govorna grana govorna je grana jugo-istočnih crnogorskih govora.

Prostire se od Hajle preko Turjaka i iznad Berana izbija na Lim te uz Lim do granice sa Srbijom, odakle prati granicu nazad do Hajle.

• Akcenatski sistem ove oblasti uglavnom je kao i onaj u donjopješivačko-bjelopavlićko-vasojevićkoj govornoj grani. Javljaju se sva četiri akcenta, silazni akcenti mogu biti i izvan prvoga sloga, a kratkosilazni se ne može naći na ultimi.
• Vokalski sistem karakteriše pet standardnih vokala i vokalno r (dugo i kratko). Poluglasnik je vokalizovan u a.
• Dugo jat dalo je u ovim govorima ije, a kratko jat e, npr. Bijelo Polje – belopoĺski. Riječ je o autohtonu razvoju jata, a ne o sekundarnoj pojavi ekavizma. Današnji izuzeci tiču se novijih useljavanja iz unutrašnjosti Crne Gore. Oblici voĺeo, boĺeo, beĺek, doĺe nijesu jekavizmi nego su proizvod umekšavanja l ispred vokala prednjega reda pod uticajem albanskih govora.
• Vokalska grupa ao dala je dugo o bez obzira na porijeklo (al, ьl).
• Jekavska jotacija, s obzirom na sudbinu kratkoga jata, nije izražena pojava. Stoga ni konsonanti ś i ź nijesu stabilan dio sistema. Javljaju se uglavnom u govoru novijega pravoslavnog stanovništva.
• Sonanti v i j nestabilni su, osobito u intervokalnome položaju (kĺȕāt, bĺȕāt, Drȁgoe, zmȁevi).
• Konsonant h se u govoru muslimana čuva, a u govoru pravoslavnoga stanovništva ga nema. U inicijalnome i finalnome položaju je izgubljen, a u intervokalnome se umjesto njega javljaju v ili j (bȕva, mȕva, suvòta, Mȉjoĺdān, snàja, čȍja).
• Fonem f je stabilan.
• Registrovano je prisustvo konsonanta з (dz).
• Konsonantske grupe st, št, zd u finalnome položaju uprošćene su (mlȁdōs, prîš, grôz).
• Grupe pt, pč, pš uprošćene su gubljenjem prvoga člana, za razliku od drugih muslimanskih govora u Crnoj Gori. Tako je tȉca, čȅla, šenȉca.
• Epentetsko d u riječima zdrâk, zdrȁka sigurno je oslonac na stanje podlimskih govora i drugih jugoistočnih crnogorskih govora.
• Desonorizacija finalnih konsonanata u riječi opšta je pojava u muslimanskim govorima, premda nije neobična ni u govoru pravoslavnoga stanovništva.
• Oblici kutńi, božitńi, okutńica; mlogo, mlozina, najamlik, guvno, obravnica, givnazija, dimĺak, Damĺan, kovča/kofča, tefsija i sl. dio su opštega stanja jugoistočnih crnogorskih govora.
• Muška imena imaju krajnje o, tipa Bóžo, Váso, Íbro, Mého, Sénčo. I prisvojni pridjevi od njih imaju -ov.
• Umjesto oblika lokativa množine javlja se genitiv uz prijedlog po (po mâjstōrā, po ȍgńēvā, po pȕtovā), a uz prijedlog o prisutan je samo oblik lokativa a ne i genitiva.
• Lične zamjenice za prvo, drugo i svako lice u dativu i lokativu glasi mène, tèbe, sèbe.
• Osobina su ovoga govora i enklitički oblici ni i vi (u dativu) i ne i ve (u akuzativu). Enklitički oblik zamjenice ona u akuzativu jednine glasi ju.
• Imperfekat i aorist žive su kategorije.
• Obične su konstrukcije iz (umjesto od) + genitiv (Uzmi iz Ljuba), što je osobina koja seže do mora.
• Prijedlozi među, nad, pod, pred, u, na stoje s akuzativom (bez obzira na to je li riječ o glagolima kretanja ili mirovanja), npr. Eto ga sedi pret kuću i nešto konta. Uzimali smo ubojni kamen i trĺaĺi ga u vodu.
• Instrumental oruđnik ide s prijedlogom s (Ubo se s nožem). Instrumental socijativ ne upotrebljava se nikad bez prijedloga s.

Literatura

• Adnan Čirgić: Dijalektologija crnogorskoga jezika, FCJK, Cetinje, 2017.