Wp/cnr/Podlovćenska govorna grana

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnrWp > cnr > Podlovćenska govorna grana
Jump to navigation Jump to search

Podlovćenska govorna grana govorna je grana jugo-istočnih crnogorskih govora.[1]

Podlovćenska govorna grana obuhvata teritoriju četiri nahije, s izuzetkom Ozrinića, i Crnogorsko primorje od Paštrovića do Mrkovića (ne uključujući Mrkoviće).

  • Akcenatski sistem ove oblasti je dvočlan, bez kratkosilaznoga akcenta na otvorenoj ultimi: sȅstra, sestrê; trâva, trāvê; potȍk, potȍka; nārȍd, nārȍda. Dvosložna muška i ženska imena izjednačena su i oblički i akcenatski s vokativom, npr. Pêro, Stâne. Izuzetak predstavljaju Komani i Lješanska nahija u kojima nema toga jednačenja pa se javlja Pērȍ, Stānȁ i Stānȅ.
  • Vokalski sistem čini pet standardnih vokala i specifični alternant staroga poluglasnika ae te vokalno r. Izuzetak predstavljaju Cuce, Bjelice, Komani, Zagarač i Lješanska nahija, u kojima je stari poluglasnik vokalizovan u a.
  • Jat je u ovim govorima dalo iste rezultate: dugo jat > ije, a kratko jat > je s poznatim izuzecima, npr. vrijeme – vremena, vȉjes – ȉzvještāj, rȉječ – rečȉt.
  • Vokalska grupa ao u Paštrovićima i Spiču dala je ovakve rezultate: ao (od al) dalo je dugo a, npr. imâ, znāvâ, ćȅrā, prōvâ (u Paštrovićima) te pjȅvāo, igrâo, kāzâo, pasâo, pomāogâo (u Spiču, budući da se u njemu svako dugo a javlja kao labijalizovano ao); a grupa ьl dala je dugo o, npr. rȅkō, pronašô, zāšô / zāošô, dȉgō. Ostali krajevi ove govorne grane dali su al > ao > dugo a, dok je stara grupa ьl dala dvojake rezultate: 1. dugo ae u govorima koji čuvaju specifičan alternant poluglasnika, ili 2. dugo a u onima u kojima je poluglasnik vokalizovan u a, npr. rȅkāe / rȅkā, mȍgāe / mȍgā.
  • Konsonanti ś, ź i з stabilan su dio sistema, s tim što ovaj potonji ima manju frekvenciju i karakterističan je za rijetke strane riječi (u kojima se javlja i kao z) i hipokoristike (зavole). Sva tri su konsonanta zabilježena u antroponimiji, npr. Źȁga, Śôle, 3âno ili Śeklȍća, Boroзȁn (prezimena koja pod uticajem nekadašnje norme danas glase Sjekloća, Borozan).
  • Konsonant f prilično je stabilan fonem u ovim govorima. U Paštrovićima, Spiču, Crmnici, Riječkoj i Lješanskoj nahiji dosljedno se upotrebljava. U govoru Cuca obična je njegova zamjena s v.
  • Konsonant h nije imao istu sudbinu ni u svim položajima u riječi ni u svim ovim govorima. U Paštrovićima i Spiču je izgubljen, a zamijenjen je s k u genitivu množine tipa ȉmēnāek. U Crmnici je h u upotrebi, ali je njegovo gubljenje ili zamjena sa v, j, k, f znatno češća. Lješanska i Riječka nahija uglavnom dobro čuvaju h, a takvo je stanje i u Katunskoj nahiji s izuzetkom Cuca, u kojima se h često zamjenjuje s v, g i k ili se u potpunosti gubi.
  • U Spiču, Crmnici i Riječkoj nahiji izražena je tendencija desonorizacije finalnih konsonanata, npr. grȍp, ńegȍf, grât, rôk, a u Paštrovićima samo v – f.
  • Izražena je promjena sn – šn, sl – šl, zn – žn, zl – žl, npr. šnâga, šlȉna, žnâm, žlȉca.
  • U imperativu tipa nemô / nȅmō, čȅkā / čȅka, glȅdā često izostaje finalno j.
  • Sonant j nestaje i u superlativima, npr. nȁboĺī.
  • U Spiču, Crmnici i Riječkoj nahiji izraženo je sekundarno j u primjerima tipa pȁnūjo / panȕjo, strȅknūjo / streknȕjo.
  • U zamjeničko-pridjevskoj promjeni javljaju se tzv. duži nastavci, npr. tȉjem, tȉjēh / tȉjē / tȉjāe / tȉjāeh / tȉjāeg (u zavisnosti od sudbine poluglasnika i konsonanta h).
  • Što se morfoloških i sintaksičkih osobina tiče, one se ne razlikuju mnogo od opštega stanja. Valja napomenuti da nije izražena upotreba socijativa bez prijedloga.

Literatura[edit]

  • Adnan Čirgić: Dijalektologija crnogorskoga jezika, FCJK, Cetinje, 2017.

Reference[edit]

  1. http://montenegrina.net/wp-content/uploads/2014/08/Adnan-Cirgic-Crnogorski-jezik-u-proslosti-i-sadasnjosti.pdf