Wp/cnr/Plemena u Crnoj Gori

Crnogorska plemena

Svaka nahija se u Podlovćenskoj Crnoj Gori dijelila na plemena a svako pleme na bratstva, koja zahvataju veća i manja naselja. Za veća naselja nema naročitog termina, nego se svako od njih označava samo svojim imenom. Takvo veće naselje sastoji se iz nekog broja manjih naselja, koja narod u Crnoj Gori, kao i sva mala naselja uopšte, zove selom ili seocem ili raznim drugim imenima. Selo se sastoji iz porodica, koje mogu biti od istog ili od raznih bratstava, a zovu se imenima: kuća, dom, familija ili famelja, oganj ili ognjište, veriga i kastriga.

Nastanak plemena

Crnogorska plemena, odnosno plemensko društvo je autentična tvorevina sa svojim uređenjem, teritorijom i svojom patrijarhalnom kulturom. Plemena su ponikla na ruševinama feudalnog društva koja se razvijala pod snažnim uticajem kulturnog i istorijskog nasljeđa srednjevjekovne države. Plemena su nastala udruživanjem porodica koje imaju zajedničko porijeklo ili pretke. Po narodnom shvatanju, pleme je zajednica nekog stanovništva koje je poteklo od jedne porodice ili od jednog lica. Na ovoj osnovi u narodu su nastala predanja o rodonačelnicima raznih plemena u Crnoj Gori i Hercegovini. Na zasnovanost ovakvih shvatanja ukazuju i patronimički nazivi plemena.

Formiranje plemena

Crnogorska plemena formirala su se više uslijed ekonomske nužde i geografskih prilika nego na krvnoj osnovi. Plemena Stare Crne Gore, izuzev Ozrinića, ne navode porijeklo od jednog fiktivnog pretka.

Nedostatak krvnog srodstva među crnogorskim plemenima usporio je proces stapanja u jednu cjelinu. Sva teritorija Crne Gore nije bila pokrivena plemenskim tvorevinama. Postoji niz varijanti od teritorijalno-upravne oraganizacije do čvrsto izgrađenih plemena. Plemenska organizacija izgrađuje se na osnovu starih teritorijalnih podjela koje Turci uzimaju kao osnovu za novu upravnu podjelu na nahije. Riječ nahija je turskog porijekla. Nahija nije savez plemena nego teritorijalno-upravna organizacija. Kao takva, nahija je imala veliki značaj u onim oblastima Crne Gore đe je zadržana stara župska podjela. Oslobodilačka borba naroda Crne Gore u XVIII vijeku uslovila je dovršenje formiranja plemena. Borba protiv Turaka nije se mogla uspješno voditi bez unutrašnjeg zbijanja plemena i tijesne međuplemenske saradnje. U tom procesu, broj knežina i knezova opada. Jača bratstva objedinjuju oko sebe slabija i postaju kičma plemena. U XX vijeku taj proces je vidan i dosta ubrzan. Tek krajem XVIII vijeka plemena će dobiti ustaljenu organizacionu formu, kakva je poznata početkom XIX vijeka, kakvu je zatekao Vuk Karadžić dok je boravio u Crnoj Gori.

Porodica i položaj žene

Počevši od porodice ili doma kao najmanje rodbinske zajednice koja je inokosna, a rjeđe zadružna porodica, Crnogorci su izgradili čitav niz termina za sve nijanse plemenskih odnosa.

U toj porodici položaj žene je bio izuzetno težak. Žena je po običajnom pravu bila izuzeta od krvne osvete i uopšte pošteđena u svim sukobima. Nevjera žene je brutalno kažnjavana čak i kamenovanjem.

Bratstvo

Više porodica čine bratstvo. Ono je po pravilu krvna zajednica koja obuhvata više porodica koje potiču od jednog stvarnog ili fiktivnog pretka i u crnogorskom plemenskom društvu čini međustepen između porodica i plemena. Bilo je bratstava i dvojnog porijekla, ali to je izuzetak. Za razliku od bratstva koja su u prvom redu rodovska organizacija, pleme kao viši organizacioni stepen u crnogorskom plemenskom društvu je teritorijalno-upravna organizacija vezana zajedničkom kolektivnom svojinom i nizom drugih veza.

Ekonomska osnova plemena u Crnoj Gori je zajednička svojina i privatni pośed. Zajednička svojina plemena ili bratstva javlja se kao dopuna porodične svojine i predstavlja svojinu ukoliko se brani od drugih plemena. Komunice su bile: ispaše, šuma, vode, lovišta, što se ne može dijeliti ako u ovom određenom obliku treba da služi kao sredstvo za proizvodnju. Plemenski komun mogao se dijeliti samo po zajedničkom dogovoru i jednoglasnom pristanku čitavog plemena. Nijedan plemenik ne može svoje pravo korišćenje komuna prodati, pa makar se njime i ne koristio.

Moralni princip plemena

Crnogorsko plemensko društvo izgradilo je svoj patrijarhalni režim sa svojim moralnim shvatanjima, načinom razumijevanja života i čovjeka. Glavna psihička crta Crnogoraca jeste junačka ambicija i izraziti ponos. Junaštvo je osnovno mjerilo ljudske vrijednosti što je u uslovima stalne oslobodilačke borbe bilo i jedino moguće mjerilo. Čojstvo i junaštvo najveći su etički principi.

KATUNSKA NAHIJA:

• Katunska Nahija se dijeli na devet plemena:
• Cetinjsko Pleme (Bajice;Donji Kraj; Gnjijevin Do; Jabuka; Bjeloši; Očinici; Ugne)
• Pleme Njeguši (Dugi Do; Herakovići ili Erakovići; Velji Kraj; Kopito; Vrba; Rajičevici; Velji Zalaz; Mali Zalaz; Žanjev Do; Mirac; Majstori)
• Pleme Ćeklići (Kućišta; Vuči Do; Krajnji Do ili Pod-Bukovicu; Vojkovići; Milijevići; Petrov Do; Dragomi-do; Jezer)
• Pleme Bjelice (Dub; Prediš; Lješev Stup; Malošin Do; Ublice; Dide; Tomići; Mikulići)
• Pleme Cuce - Velje i Male (Velje Cuce: Zaljut; Grepca; Trešnjevačka opština)(Male Cuce: Trnjine; Rovine; Pretin Do ili Prentin Do; Vrljerog; Kobilji Do)
• Pleme Ozrinići ili Kčevo ili Kčevljani (Kčevo; Donji Kraj; Ožegovice; Ubli; Poljane; Lastva; Velestovo; Markovina; Zagreda)
• Pleme Pješivci (Gornji Pješivci: Stubica; Povija; Cerovo)(Donji Pješivci: Drenovštica; Milojevići; Vitasovići; Bogmilovići; Zagorak i Selišta; Do)
• Pleme Zagarač ili Zagarače (Gornje Zagarače: Mijogošt; Mušterovici; Đuričkovići)(Donji Zagarač ili Jednoše ili Jednoško Polje: Povrpoljina ili Povrpolje; Osoje; Prisoje; Podnodoljina ili Podnopolje)

Pleme Komani (Bandići): Đeđeza; Mokanje; Milate Bandićske; Župa Bandićska; Mugošina Livada ili Livada)(„Komani“ u užem smislu: Milate „Komanske“; Dolovi; Zeleni Dolovi; Crvena Paprat; Župa Bezdanska; Baloče; Ora'ovica; Ćava ili Ćafa)

LJEŠANSKA NAHIJA: Cijela Lješanska Nahija je velika oblasna i narodna cjelina sa nepotpunim plemenskim karakterom. Podjela se vrši na veća i manja naselja (sa manjim djelovima: selima i seocima) i na dva „plemena“, Gradac i Draževinu (kako ova dva plemena nijesu prava plemena to su stavljeni pod znacima navoda). Orasi; Štitari; Releza; Ćepetići; Progonovići; Buronje; Stanisaljići; „Pleme“ Gradac; „selo“ Gradac; Parci; Župa Gradačka; „Pleme“ Draževina; Gornji Kokoti sa Lekićima; Farmaci ili Varmaci; Šteke ili Šteci; Kruse; Beri.

RIJEČKA NAHIJA:

• Pleme Ceklin
• Pleme Kosijeri
• Pleme Dobrsko Selo
• Pleme Ljubotinj
• Pleme Građani

CRMNICA (ili CRMNIČKA NAHIJA):

• Pleme Podgor (Utrg; Ovtočići ili Optočići; Orahovo; Kruševica; Braćeni)
• Pleme Dupilo (Dupilo; Papratnica; Trnovo)
• Pleme Brčeli ili Brčelo (Gornji Brčeli; Donji Brčeli; Tomići; Brijege)
• Pleme Gluhi Do (Gluhi Do; Bukovik)
• Pleme Sotonici (Sotonići; Mačuge)
• Pleme Limljani
• Pleme Boljevići („Boljevići“; Godinje; Vir)

Naseljavanje Glasinca 1714.

Početkom 1714. godine za novog pašu u Bosni biva postavljen Numan-paša Ćuprilić, koji je važio za ispravnog ali i energičnog čovjeka. Njegov napad na Crnu Goru počeo je tek u oktobru, poslije dugih priprema. Crnogorska plemena, kojima je još u svježoj uspomeni ostao prošli pohod, sada nijesu mogla da se saglase u svom držanju. Plašio ih je veliki broj turske vojske i dobra oprema. Pojedina plemena ušla su odmah u pregovore i primila su turske uslove; druga su se kolebala; a treća su, kao Katunjani bila za odlučan otpor. Paša je brzo prodro u Ozriniće, a vladika Danilo se povukao na mletačko područje. Turci su došli na Cetinje i do ispod lovćenskog položaja i to brzo, za neđelju dana, goneći Crnogorce i preko mletačke granice. Numan-paša i njegovi ljudi javno su optuživali Mlečane, da su pomagali Crnogorce i naročito s toga, što su im davali utočišta. Hercegovačka plemena, zaplašena od turske sile, ostala su ovog puta pasivna. Tada su Turci, jedan dio zarobljenih Crnogoraca, oko 3 000, zajedno sa ženama i đecom, preselili na Glasinac i njegovu okolinu (širi prostor Romanije). Crna Gora je bila opljačkana, najveći deo Katunske nahije opustošen, a Ozrinići, Zaljupi, Cuce, Bjelice, Ćeklići i Njeguši popaljeni i sravnjeni sa zemljom. Vladika Sava još je 1743. godine pominjao ovo rasulo Crne Gore kao drugi rasip Jerusalima, od koga se zemlja nije mogla lako oporaviti.

Izvor

http://www.montenegro.org.au/plemena_u_staroj_cg.html http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/odcrnojevica_dopetrovica/razvitak_crnogorskog_plemskog_drustva.htm