Wp/cnr/Novica Nikolić
Novica Nikolić (Ozrinići kod Nikšića, 1871. – Kotor, 1942)[1] crnogorski je književnik.
Biografija[edit | edit source]
Osnovno obrazovanje završio je u Nikšiću, a šest razreda gimnazije i Podoficirsku školu u Beogradu. Nakon završetka školovanja radio je veći broj poslova, od ađutanta prijestolonasljednika Danila i sekretara Oblasne uprave u Nikšiću do narodnoga poslanika Vučedolske kapetanije. Nikolić se s porodicom 1914. godine iselio u Kosovsku Mitrovicu, odakle su ga internirale austrijske okupacione vlasti u zloglasni logor Nežider, đe je ostao do 1918. godine. Nakon izlaska iz logora, Nikolić se iz Nikšića s porodicom preselio u Kotor, đe je ostao do kraja života. Zbog kritike režima zatvaran je petnaest puta, o čemu na slikovit način govori njegov tekst Nekoliko crnih redaka o crnim prilikama u Crnoj Gori. Pisao je poeziju i prozu. U rukopisu mu je ostalo više pjesama i proznih tekstova.
Novica Nikolić đed je poznatoga crnogorskoga pjesnika Vitomira Vita Nikolića.
Zbirke pjesama[edit | edit source]
- Uzdisaji (Cetinje, 1896)
- Cvijeće sa Huma (Cetinje, 1905)
- Plač crnogorskih šuma (Nikšić, 1934)
- Treperenje duše (Nikšić, 1934)
Izvor[edit | edit source]
- Nikola Racković, Leksikon crnogorske kulture, DOB, Podgorica, 2009.
- Milorad Nikčević, Istorija crnogorske književnosti, knj. III, ICJK, Podgorica, 2012.