Wp/cnr/Milutin Milo Kovačević

Milutin Milo Kovačević poznati profesor i direktor Cetinjske gimnazije s kraja XIX i početka XX stoljeća

Biografija

Milo Kovačević je rođen na Cetinju 18. februara 1871. godine. Sin je Špira Kovačevića, poznatog prosvjetnog radnika, školskog nadzornika i pisca udžbenika u drugoj polovini XIX stoljeća. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, a gimnaziju u Kotoru. Po završetku srednje škole upućen je septembra 1882. godine kao pitomac crnogorske vlade u Italiju da izučava vojne nauke. Studirao je Vojnu akademiju u Milanu. kao revnosan i dobar student dobio je stipendiju italijanskog kralja. Zbog bolesti, međutim, morao je da napusti studije i da se vrati na Cetinje. Tek što se oporavio, usljed oskudice u nastavno - vaspitnom osoblju, prosvjetne vlasti su ga angažovale za nastavnika u desetak godina ranije osnovanoj gimnaziji (1880). Kao gimnazijski nastavnik od 1. maja 1890. do januara 1904. godine, predavao je u početku crtanje, a potom geografiju i istoriju. Nakon toga je premješten za predavača Oficirske škole na Cetinju. Pored toga, držao je nastavu i u drugim srednjim školama na Cetinju. Obavljao je i druge dopunske dužnosti (npr. 1895. je bio "naznačen" za ekonoma i nadzornika Pitomačkog zavoda) u prosvjetnoj struci, kulturnom i javnom životu Cetinja. Bio je član Prosvjetnog savjeta Knjaževine Crne Gore od 1905. godine.

Učestvovao je u Prvom balkanskom ratu. Bio je u štabu Primorskog (južnog) odreda crnogorske vojske, koji je operisao između Skadarskog jezera i Jadranskog mora. Po završetku rata, 1913. godine, učestvovao je u radu Komisije za uređenje i naseljavanje novooslobođenih krajeva i tom prilikom umro od zapaljenja pluća. Umro je 12.09.1913. u 42. godini života. Sahranjen je na groblju pred Kapelicom.

Obrazovanje i djelatnost

Pośedovao je solidno opšte obrazovanje i znanje stranih jezika. Govorio je italijanski i ruski. Bavio se stručnim i prevodilačkim radom. Nekoliko njegovih zanimljivih natpisa srijećemo u cetinjskim časopisima. U književnom časopisu Luča za 1895. objavio je u nastavcima podužu raspravu pod naslovom "Nešto o vještini mačevanja", a naredne godine (1896) preveo sa italijanskog studiju iz geologije "O formaciji Boke Kotorske" od P. Radimirija. U stručnom časopisu Prosvjeta oglašavao se, uglavnom, s nekoliko recenzija, poglavito na rukopise crnogorskih udžbenika za vojne i osnovne škole. Uz to, preveo je od I. Zibina "Vojna izviđanja iz topografskih lekcija".

Kovačević je bio darovit i kao crtač i kartograf. Neki njegovi vrlo uspjeli crteži sačuvanih fragmenata Crnojevića manastira korišćeni su za ilustracije u knjigama, dok su neke geografske i reljefne karte, koje je uradio, izlagane 1907. na Balkanskoj izložbi u Londonu.