Wp/cnr/Milo Vujović

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Milo Vujović

Milo Mitrov Vujović (Ljubotinj, Riječka nahija, cetinjska oblast 1881. - Pariz, 1935.), bio je crnogorski ministar finansija i građevina u Vladama Evgenija Popovića i Jovana S. Plamenca 1918-1921. godine.

Biografija[edit | edit source]

Milo Vujović rođen je 1881. godine u Ljubotinju, Riječka nahija, cetinjska oblast. Školovao se u Crnoj Gori, Srbiji i Italiji. Bio je direktor prvog dnevnog lista u Crnoj Gori (Dnevni list), koji je izlazio početkom Prvog svjetskog rata. Bio je nastavnik u Bogoslovsko-učiteljskoj školi na Cetinju, član privrednog savjeta Kraljevine Crne Gore, sekretar privrednog odjeljenja Ministarstva unutrašnjih djela. Pored novinarstva, bavio se i naučnim radom vezanim za problem agrara i privrede uopšte. Kapitulacija 1916. godine zatekla ga je u inostranstvu, u povjerljivoj državnoj misiji. Bio je jedan od najpovjerljivijih ljudi kralja Nikole. Obavljao je niz važnih misija u egzilu. U novembru 1918. godine bio je predstavnik Crne Gore upućen na Ženevsku konferenciju, što je naišlo na energično protivljenje Nikole Pašića. Uoči izbijanja Božićnog ustanka održavao je kontakte sa crnogorskim prvacima i sa italijanskim agentom Đovanijem Baldaćijem, da bi u vrijeme same pobune bio u Nejiu. U doba raskola u crnogorskoj emigraciji 1922. godine napustio je Jovana Plamenca, otišao u SAD i radio na osnivanju Stranke seljaka i radnika, sa Perom Vučkovićem, Perom Šoćem i Mirom Mitrovićem, i okupljanju svojih prostalica oko Crnogorskog glasnika, koji je izlazio u Detroitu. Bio je jedan od najaktivnijih crnogorskih emigranata poslije protjerivanja emigracije iz Italije. Umro je u Parizu. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su 14. jula 1935. godine u rodni Ljubotinj. Za zasluge je bio odlikovan lentom ordena Danilo I i Senatskim grbom od strane kralja Nikole.

Politički rad[edit | edit source]

Milo Vujović je bio ministar finansija i građevina u Vladi Evgenija Popovića od 29. maja 1917. do 17. februara 1919. godine. Kad je nakon povlačenja Evgenija Popovića, Vladu preuzeo Jovan Simonov Plamenac, na osnovu dekreta kralja Nikole, Milo Vujović je u njoj takođe bio ministar finansija i građevina od 17. feburara 1919. godine do 20. juna 1921. godine, kad je Plamenac podnio ostavku. Kad je 28. juna 1921. godine formirana crnogorska Vlada u Rimu na čelu sa divizijarom Milutinom M. Vučinićem, Milo Vujović je bio ministar na raspoloženju pri Ministarstvu inostranih poslova i na tom mjestu ostao je do Vučinićeve smrti krajem avgusta 1922. godine.

Održavao je vezu sa ustaničkim vođama i sa crnogorskim komitima u vrijeme Božićnog ustanka 1919. godine. Bio je čovjek za vezu između crnogorskog dvora kralja Nikole i nejske i rimske crnogorske Vlade sa crnogorskim gerilcima kojisu ratovali protiv srpskih okupacionih trupa od 1919. do 1922. godine.

Bio zvanični predstavnik Crnogorske vlade prilikom pogreba kralja Nikole u San Remu marta 1921.godine. U istoj ulozi bio je i prilikom pogreba predsjednika Vlade divizijara Milutina M. Vučinića u Rimu septembra 1922. godine.

U Njujorku je zajedno sa dr Perom Šoćem, Perom Vučkovićem, Mirom Mitrovićem i drugima, osnovao Crnogorsku slobodnu stranku seljaka i radnika, čiji je bio predśednik. Oko njegove stranke, te Crnogorskog potpornog saveza i lista „Crnogorski glasnik“, koji je izlazio u Detroitu okupljao se značajan dio crnogorske političke emigracije u Sjevernoj i Južnoj Americi. Održavao je, dok je bio u SAD-u, dobre odnose i komunikaciju sa Komitetom za nezavisnost Crne Gore - u Njujorku sa Luiđim Kriskuolom, te u brojnim evropskim zemljama (Engleskoj, Irskoj, Italiji, Belgiji, Španiji, Francuskoj) boreći se za ostvarivanje prava na život Crne Gore.

Nakon 1916. godine i odlaska u emigraciju, Milo Mitrov Vujović se nije vratio u svoju domovinu. Iz SAD-a je 1934. godine otišao za Evropu. Nastanio se u Parizu, đe je i umro 1935. godine. Iste godine, njegove posmrtne ostatke njegovi srodnici su prenijeli u rodni Ljubotinj i tu ih sahranili.

Poveznice[edit | edit source]

Izvori[edit | edit source]