Mihailo Vukotić, crnogorski slikar (Čevo, Cetinje, 11.07.1904 – 24.09.1944)^[1].

Biografija[edit | edit source]

Upisao je Umjetničku školu u Beogradu 1925. godine, koju je i završio 1930. godine akademskim tečajem. Živio je skromno, povučeno i u velikoj materijalnoj oskudici. Mladi umjetnici, kojima se pridružio i Vukotić, živjeli su boemski, po kafanama u Skadarliji i u ateljeu Tome Rosandića u Jevremovoj 19, đe je jedno vrijeme Vukotić i stanovao. Tu su se održavali i sastanci mladih ljudi revolucionarno nastrojenih kao što su Pivo Karamatijević, Branko Šotra, Đorđe Andrejević Kun i Stevan Bodnarov. Nekoliko mjeseci u toku 1927. i 1930. godine boravio je u Parizu. Pośećivao je muzeje i galerije i družio se sa Petrom Lubardom, Milom Milunovićem i Milivojem Uzelcem. Na Međunarodnoj izložbi 1937. godine u nacionalnom paviljonu u Parizu njegovi radovi su bili izloženi zajedno sa radovima Mila Milunovića, Jovana Bijelića, Matije Jama, Riharda Jakopiča, Ivana Tabakovića, Milana Konjovića i drugih. Iste godine je izložio svoje radove i u Rimu. Od 1938. godine bio je član likovne grupe „Lada“. 1941. godine se vratio na Cetinje.

Periodizacija[edit | edit source]

Periodizaciju Vukotićevog stvaralaštva otežava činjenica da je datirao vrlo mali broj slika. Njegovo intimističko slikarstvo može se podijeliti u dva perioda: "tamni", koji traje od 1927. godine do 1930. godine, tj. period izmedju dva boravka u Parizu, i romantični period koji čini "lirska faza" od 1930. do 1934. godine i "svijetla faza" od 1934. do 1944. godine, tj. period do kraja slikarevog života.

Tamni period[edit | edit source]

Radovi iz "tamnog perioda" imaju sve odlike slikarstva s kraja treće decenije, izuzev nekoliko crteža koji naginju nadrealizmu. To je slikarstvo novog realizma, u kojem preovladava slikanje figure, blago geometrijski stilizovana forma i tamni tonalitet. Najznačajnija ostvarenja ovog perioda su "Akt" i "Autoportret" koji se trenutno nalaze u Umjetničkoj galeriji Crne Gore, te "Akt" koji se sad nalazi u Muzeju savremene umjetnosti u Beogradu.

Lirska faza romantičnog perioda[edit | edit source]

U "lirskoj fazi" Vukotić rasvjetljava paletu. Taj postupak se može pratiti od "Portreta muškarca (Stevan Bodnarov)", slike kojom se prvi put pojavio pred publikom na izložbi u paviljonu "Cvijeta Zuzorić" 1928. godine. Sliku je otkupilo Ministarstvo prosvjete, a danas se nalazi u Narodnom muzeju u Beogradu. Slike "Mrtva priroda" i "Portret muškarca" predstavljaju najbolja Vukotićeva ostvarenja. Ovoj fazi pripada i slika "Predio iz okoline Cetinja", koja nosi istinske osobenosti i poetiku ovog kraja.

Svijetla faza romantičnog perioda[edit | edit source]

U slikama "Svjetle faze" portretisao je sela i predjele oko Beograda i sam Beograd. Najznačajnija djela su: "Predio" i "Pejzaž" (obje iz Umjetničke galerije Crne Gore). Ovi pejzaži donose Vukotiću potpunu afirmaciju. Godine 1935. dobija Nagradu Politike za sliku "Stepenište na Kalimegdanu", a 1936. godine Nagradu Beograđana u iznosu od 12.000 dinara za sliku "Pejzaž". U ovoj fazi svjetlost je potpuno istakla boju, a Vukotićevo majstorstvo je dobilo potpun izražaj.