Wp/cnr/Jugoistočna bokeljska govorna grana

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Jugoistočna bokeljska govorna grana

Jugoistočna bokeljska govorna grana govorna je grana jugo-istočnih crnogorskih govora.[1]

Jugoistočnobokeljska govorna grana obuhvata govore Dobrote i govore poluostrvā Vrmac i Luštica do Grblja.

  • Akcenatski sistem ovih govora dvočlan je i pripada najstarijem tipu akcenatskoga sistema u crnogorskim govorima. U novije doba javlja se i dugouzlazni akcenat, ali nedostatak novijih izučavanja toga područja razlog je zbog kojega je nemoguće provjeriti koliko je stabilno mjesto dugouzlaznoga akcenta u tim govorima danas. Kratkosilazni akcenti mogu se naći i na otvorenoj i zatvorenoj ultimi, npr. sestrȁ, sestrê; trāvȁ, trāvê; potȍk, potȍka; nārȍd, nārȍda. Govor Grblja, sigurno pod uticajem južnijih primorskih govora, primio je paralelno i akcenat tipa sȅstra. Dvosložna lična imena izjednačila su nominativ s vokativom, npr. Vâso, Rôse.
  • Vokalski sistem ovih govora uglavnom čini pet standardnih vokala, a vokalno r je uglavnom devokalizovano umaro / umro / umāero i poluglasnik koji u Dobroti i Krtolima čuva staru izgovornu vrijednost i u ostalim predjelima daje ae.
  • Staro ьl dalo je dugo o (mȍgō, rȅkō, kozóca / kozōcȁ / kozôca; orô, posô, kotô), a ao < al ostalo je uglavnom neizmijenjeno, npr. čȅkao, stojȁo, žȁo.
  • Fonemi ś i ź stabilan su dio sistema i ove govorne grane i javljaju se u uobičajenim uslovima. Konsonant з nešto je prisutniji s obzirom na obilje romanizama, a ima ga i u toponimiji (3ȁvala) ili antroponimiji (Menзalîn).
  • Fonem h ima nejednaku sudbinu: u Perastu, Dobroti, Lepetanima, Krtolima, Tivtu h je očuvano. U Stolivu, Prčanju i Bogdašiću alterniralo je sa g, u Lastvi i Mulu sa v, u Mrčevcu se javlja i h i g. U Grblju je takođe alterniralo sa g. Sličnu sudbinu ima i fonem f.
  • Izražena je promjena sn – šn, sl – šl, zn – žn, zl – žl.
  • Uobičajene asimilacije i disimilacije obilježje su i ove govorne grane (mnijeko, guvno, mlozi).
  • Sonanti j i v nestabilni su i često se gube. U imperativu često finalno j izostaje u 2. licu jednine (u finalnome položaju).
  • Opšta je upotreba enklitika ni, vi / ne, ve te vrlo izražena upotreba partikula.
  • U zamjeničko-pridjevskoj promjeni preovladavaju tzv. duži nastavci.
  • Poremećen je odnos padeža mirovanja i cilja kretanja.
  • Konstrukcije od + genitiv česte su, npr. vrâta ȍd grāda. Umjesto o često je od uz lokativ, npr. od nȁma.
  • Rasprostranjena je tipična kongruencija jugoistočnih crnogorskih govora.
  • Česta je upotreba romanizama.
  • Aorist i naročito imperfekat u procesu su nestajanja.

Literatura[edit | edit source]

  • Adnan Čirgić: Dijalektologija crnogorskoga jezika, FCJK, Cetinje, 2017.

Reference[edit | edit source]

  1. http://montenegrina.net/wp-content/uploads/2014/08/Adnan-Cirgic-Crnogorski-jezik-u-proslosti-i-sadasnjosti.pdf