Wp/cnr/Ivan Bona
Ivan Bona (Kotor, ? — Kotor, 1572), crnogorski je pjesnik, predstavnik kotorskog renesansnog kruga.
Biografija
[edit | edit source]Prema istraživanjima Rista Kovijanića, ovaj pjesnik zagonetnoga prezimena (za jedne je Bolica, za druge Boliris, a sâm se u arhivskoj građi bilježi isključivo kao Bona) potiče od Junija Sergijeva, Kotoranina, sudije iz 1186. godine. Pjesnikov đed Ivan, po kome je dobio ime (ser Johannes de Bona, nobilis Cathari) javlja se 1496. (docnije je bio sudija), a pjesnikov otac Nikola 1508. godine. I on je bio sudija (1536). Obojica su sahranjeni u Crkvi Sv. Tripuna, a vjerovatno i pjesnik Ivan. Pjesnikova majka Pava bila je kći Bernarda Zagurovića, strica pjesnika Ilije, kome Boliris posvećuje svoje glavno poznato djelo Descriptio Sinus et urbis Ascriviensis – Opis Askrivijskoga (Kotorskog) zaliva i grada.
Boliris je srednju školu učio u Kotoru, a prava u Padovi. Jedan je od najuglednijih građana svoga vremena. Za dvadeset godina (1549–1569) bio je više puta sudija, auditor, član Maloga vijeća, gradski advokat, nadzornik pekara; dvaput izaslanik u Mletke (1553, 1557). Potpisivao se uvijek samo Joannes Bona, nikad de Bona, niti Boliris. Upravo to je stvorilo zagonetku. Pošto njegovo glavno djelo nije objavljeno za života mu, već u Racijevoj Istoriji Dubrovnika (drugo izdanje Storia di Ragusa, Dubrovnik, 1903), mislilo se da je prilikom čitanja rukopisa mjesto de Bolicis pročitano pogrešno de Boliris. Čudno je da se pjesnik ni na jednome radu ne potpisuje tako, niti ga iko tako zove. Od njega su, zapravo, poznate samo još dvije pjesme iz zbornika Il tempio alla divina Donna Giovanna di Aragona fabbricato da tutti i più gentili spiriti, ed in tutte le lingue principali del mondo stampata in Venezia nel 1555, presso Plima Pinetrasanta. Tu je pjesnik potpisan kao Giovanni Bona da Cattaro. Za istoga Ivana Bonu zna i pjesnik Pasković. Posvećuje mu latinsku pjesmu Ad Ioannem Bonnam i do nje još jednu Ad eundem. Vjerujući da je Ivan Bona zapravo Bolica, Nikola Šop je u prijevodu koristio to prezime, dovodeći u zabunu čitaoca koji bi mogao pomisliti da tako stoji i u originalu. Neće ipak biti nikakve dileme oko identiteta pjesnika jer Joannes Bonna, Giovanni Bona i Ioannes Bona de Boliris moraju biti ista ličnost, čim je za Paskovića Bonna „zvijezda domovine“ (iubar patriae), a u njegovoj rukopisnoj zbirci koju je Vraćen prepisao 1812. godine nalazi se dodatak Descriptio... koji je objavio Raci (Razzi). Osim toga, Boliris se u podnaslovu poeme sâm bilježi kao kotorski plemić i posvećuje je Iliji Zaguroviću, sugrađaninu (concivem suum), s kojim je upravo Ivan Bona bio u rodbinskim vezama.
Descriptio Sinus et urbis Ascriviensis je poema od 331 heksametra u kojoj je obuhvaćen, kako stoji i u naslovu, Zaliv i Grad. Pjesnika zanimaju prirodne ljepote koje želi da afirmiše, kao i spomenici kulture u gradu, ali ne zaboravlja ni junački otpor Turcima 1539. godine, što znači da je poema nastala kasnije. U poemi se ośeća snažni uticaj Vergilija.
Literatura
[edit | edit source]- Risto Kovijanić, Kotorski medaljoni, Beograd, 1980.
- Pantić Miroslav, Književnost na tlu Crne Gore i Boka kotorske od 16. do 18. veka, SKZ, Beograd, 1990.
- Bizanti-Paskvalić-Bolica, Izabrana poezija, priredio Slobodan Kalezić, Književnost Crne Gore od 12. do 19. vijeka, knjiga 5, Cetinje, 1996.
- Ivan Bona Bolica, Opis zaljeva i grada Kotora, Matica hrvatska, Dubrovnik, 2010.
- Rotković Radoslav, Istorija crnogorske književnosti, knj. II, ICJK, Podgorica, 2012.