Wp/cnr/Antropologija
Riječ antropologija je grčkog porijekla; antropos – čovjek + logos – učenje, nauka = nauka o čovjeku. Smatra se da je Aristotel prvi upotrijebio tu riječ – označava proučavanje ljudske duhovne prirode. Na početku 16. stoljeća pojam antropologije su preuzeli naučnici iz prirodnih nauka – Magnus Hunt (bavio se obradom anatomskih osobina čovjekovog tijela) i Galeac Kapele.
Antropologija je disciplina koja proučava ljudski život i kulturu, te sličnosti i razlike među ljudima: kako ljudi žive, što rade, što misle i kako se odnose prema okolini. Osim toga, antropologija proučava kako se razvijala ljudska rasa, te kako su nastajala i nestajala ljudska društva, ali je okrenuta i sadašnjosti i budućnosti ljudskog roda. Mogli bismo reći da se predmet antropologije svodi na jedno pitanje: što to znači biti čovjek?
Ljudi koji se ozbiljno bave antropologijom zovu se antropolozi.
Dejvid Hjum je prvi upotrijebio izraz nauka o čovjeku (1739.) – on smatra da je ona temelj svih nauka, treba da se zasniva na iskustvu i opažanju.
Ž.Ž. Ruso i Volter su dali značajan doprinos razvoju antropologije; Ruso je opisivao čovjeka u primitivnom stanju kao srećno biće, dok je Volter smatrao da čovjeka iz prirodnog stanja treba prevesti u civilizaciju. Volter je osudjivao i prekomjernu upotrebu pojma divljaštvo. On je prvi upotrijebio izraz filozofija istorije 1765. Kant je antropologiju shvatao slično kao prosvetitelji. 1798. je objavio knjigu – Antropologija sa pragmatičnog stanovišta. Prema njemu antropologija obuhvata sva znanja o čovjeku ali uključuje i jedan broj problema iz psihologije.
Vilhelm fon Humbolt – istakao je značaj upoznavanja čovjeka ne samo u opštem filozofskom poimanju već i kao pokretno individualno biće koje se „pojavljuje pred našim očima“ – uporedna antropologija se oslanja na opštu, traži samo individualne različitosti, odvaja slučajne i prolazne od suštinskih i trajnih. U 19. stoljeću počinju sistematska istraživanja društvenih ustanova. Ovo je stoljeće sistematskog struktuiranja antropologije.
U 20. stoljeću velike antropološke koncepcije dali su Franc Boas, Rut Benedikt, Alfred Luis Kreber, Džulijan Stjuart, Lesli Vajt, Emil Dirkem, Marsel Mos, Levi – Bril, Pričard, Malinovski. Njihova istraživanja i koncepcije pripadaju trima pristupima: evolucionizmu, „istorijskoj školi“ i funkcionalizmu. Na osnovu njih se razvijaju strukturalistički i istorijsko – humanistički pristup.
Poveznice
[edit | edit source]