Wp/cnr/Anto Staničić

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnrWp > cnr > Anto Staničić
Jump to navigation Jump to search

Anto Staničić (Tivat, 18. decembar 1909[1] - Beograd, 1991[2]) je crnogorski pisac.

Biografija[edit]

Anto Staničić je rođen u Tivtu 1909. godine. Osnovnu i srednju školu završio je u Dubrovniku. Studije ekonomskih nauka studirao je u Zagrebu, a poslije kraćeg vremena preselio se u Beograd i zaposlio u Agrarnoj banci 1937. godine.

Poslije uspjeha i nagrada koje je ostvario za priču „Tajna“ (1948), dobija zaposlenje u Redakciji za đecu Radio Beograd i na tom mjestu ostaje naredne tri decenije. U tom periodu najviše je pisao za đecu.[3]

Svoju prvu knjigu „Priče na granici istine“ objavio je 1951. godine. Potom je napisao i svoj prvi roman za đecu „Mali pirat“ (1956).[1] Roman je preveden na jezike država SFRJ, kao i na mađarski i češki jezik i uvršten u lektiru u Crnoj Gori i Srbiji.[3] Ostala poznatija djela Staničića su: „Ratni brod Velika sultanija“, „Bambusov štap“, „Tamo gdje se talasi razbijaju“, „Afrikanac“, „Galebovo gnijezdo“, „Kojim putem, Afrikanče“, „Priča o Sunici“, „Beskućine kuće“. Roman „Bambusov štap“ preveden je i objavljen u Bratislavi na slovački jezik 1977. godine. Od 1974. do 1979. godine napisao je tri knjige priča za đecu: „Binga“, „Minuš“ i „Đerdan priča za djecu“.

Dobio je književnu nagradu „Politikinog zabavnika“ za roman „Galebovo gnijezdo“ 1981. godine kao najbolje djelo za mlade. Takođe, dobio je povelju i nagradu „Zmajevih dečijih igara“ 1991. godine.[1]

Stvaralaštvo Anta Staničića[edit]

Tivat i Dubrovnik imali su veliki uticaj na književni rad Anta Staničića. U Dubrovniku je, još kao đak, slušao priče o prošlosti i doživljajima pomoraca na morskim prostranstvima. Njegovi đedovi su bili pomorci, pa su pričali unuku o svojim doživljajima sa dalekih mora i o događajima iz davnih vremena. Čitao je i brodske dnevnike i zapise o bokeljskim mornarima koje su objavljivali istoričari Boke.

Tako, u romanu Mali pirat obrađuje lokalni događaj iz 17. vijeka koji je dokumentovan u jednom starom zapisu iz života Bokelja.[3] Vrijeme romana je vrijeme gusara i morskih razbojnika koji su plovili morima i presretali druge brodove, pljačkali ih i dr.[1]

Bibliografija[edit]

  • Priče na granici istine, Zagreb, „Mladost“,  1951
  • Mali pirat, Zagreb, „Mladost“, 1956
  • Bambusov štap, Zagreb, Mladost, 1959
  • Ratni brod Velika sultanija, Zagreb, „Mladost“, 1964
  • Tamo gdje se talasi razbijaju, Zagreb, „Mladost“, 1964
  • Afrikanac i druge pripovijesti, Zagreb, „Mladost“, 1971
  • Nojeva barka, Gornji Milanovac, „Dječje novine“, 1974
  • Galebovo gnijezdo, Beograd, „Nolit“, 1980
  • Kojim putem, Afrikanče, Beograd, „Nolit“, 1984
  • Priča o Sunici, Beograd, „Nolit“, 1985
  • Beskućne kuće, Beograd, „Nolit“, 1987
  • Tajne Veriga, Beograd, „Nolit“, 1988

Izvori[edit]

  • Anto Staničić Mali pirat, Republički zavod za unapređivanje vaspitanja i obrazovanja, Titograd, 1989, str. 5-6

Reference[edit]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 biografija.org: Anto Staničić (Pristupljeno 21.2.2019.)
  2. U školskoj lektiri nema mjesta za malog pirata Anta Staničića (Pristupljeno 21.2.2019.)
  3. 3.0 3.1 3.2 Anto Staničić Mali pirat, Republički zavod za unapređivanje vaspitanja i obrazovanja, Titograd, 1989