Wq/sh/Svetozar Marović

Za Borbu, 1. novembra 1991. godine, na pitanje o Crnogorstvu i Srpstvu:

Crnogorstvo je izraz srpstva. Pun sam poštovanja i dostojanstva što u sebi mogu da prepoznam i jedno i drugo. Riječ je znak i obaveza ličnosti. [..] Bilo bi tragično izazvati sukobe između onoga što crnogorski čovjek u sebi nosi kao srpstvo i onoga što osjeća i njeguje kao Crnogorac - Srpstvo je temelj njegovog identiteta, a crnogorstvo izraz svijesti i specifičnosti.

U sklopu svoje kampanje „Rat za mir“, u Borbi, 6. novembra 1991. godine:

JNA je od početka bila institucija u koju smo vjerovali. Iz Crne Gore je pet puta više rezervista nego iz bilo koje druge republike. To nije slučajno, jer je naše rukovodstvo stajalo pred strojevima i generalima u cilju mobilizacije. Rat je nametnut JNA, pa time i nama. Međutim, Crnogorce ne možete motivisati lažima, već samo istinom i to je bila greška koju su nam i vojni krugovi priznali. Nije pravedno da se crnogorski rezervisti dovode tamo gdje drugi napuštaju. Srpstvo se mora braniti zajednički. U mojoj maloj Budvi ima možda više rezervista nego u dvamilionskom Beogradu. Mi se nadamo da tako neće biti, ali to moramo da kažemo.

Izborna kampanja 1996. godine:

Građani koju budu glasali za Demokratsku partiju socijalista znaju da glasaju: za poštovanje svih vjera, svih ljudi, svih naroda i narodnosti, glasaju za jednu pravoslavnu crkvu, glasaju da kao Crnogorci ili Srbi imaju svoj maternji srpski jezik. Međutim, građani koji glasaju za takozvanu „Narodnu slogu“, glasaju i za autokefalnu crkvu, glasaju i za gospodina Antonija, glasaju za gospodina Novaka Kilibardu, glasaju za gospodina Slavka Perovića, glasaju i za novi crnogorski jezik, glasaju za sve i protiv svega.