Wq/sh/Petar II Petrović Njegoš
| Petar II Petrović Njegoš |
|---|
 crnogorski pjesnik, episkop, filozof i vladar
|
| Rođenje |
| 13. novembar 1813. Njeguši, Mitropolstvo Crnogorsko |
| Smrt |
| 31. oktobar 1851. Cetinje, Mitropolstvo Crnogorsko |
Petar II Petrović Njegoš je bio crnogorski pjesnik, episkop, filozof i vladika Mitropolstva Crnogorskog. Njegoš je udario temelje moderne crnogorske države i u njoj objedinio svetovnu i versku vlast. Njegovo najuticajnije pjesničko djelo je Gorski vijenac, objavljeno 1846. godine.
Citati[edit | edit source]
Gorski vijenac (1846.)[edit | edit source]
Lepo, ljepo, lipo i lijepo, bilo, bjelo, belo i bijelo latice su jednoga cvijeta, u pupolj se jedan iznjihale.
U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci.
Oči zbore što im veli srce.
Što ljudi hoće, to i vrijeme trpi.
Junaštvo je car zla svakoga, a i piće najslađe duševno, kojijem se pjane pokoljenja. Blago tome ko dovijek živi, imao se rašta i roditi!
Vuk na ovcu svoje pravo ima ka tiranin na slaba čovjeka; al tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je ljudska dužnost najsvetlija!
Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka.
Iza tuče vedrije je nebo, iza tuge bistrija je duša, iza plača velje pojača.
Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom.
Budale su s očima slepe.
Tijelo stenje pod silom duševnom, koleba se duša u tijelu; more stenje pod silom nebesnom; koleblju se u moru nebesa. Niko srećan, a niko dovoljan; niko miran, a niko spokojan. Sve se čovjek bruka za čovjekom; gleda majmun sebe u zrcalo.
Ćud je ženska smiješna rabota! Ne zna žena ko je kakve vjere, stotinu će promijenit vjera da učini što joj srce žudi.
Teško zemlji kuda prođe vojska.
Međunarodni razgovori[edit | edit source]
Molim, đenerale, ne dirajte mi u moju svetinju i ponositu slavu najvećeg naroda, kojega sam i ja vjerni sin; Rusi nijesu naši neprijatelji, već naša jednovjerna i jednoplemena braća, koja imadu tako toplu ljubav k nama, kao i mi k njima. Vidite, Vi pokazatijem malodušijem mrzite na Ruse i njih crnite, a drugijem slovenskijem granama laskate, samo da bi time vaš car svoju celj postigao; no mi svi zajedno Sloveni nemamo nigdje drugo naše nadežde, naše slave, nego sa silnom i srodnom braćom Rusima; jer ako propadnu Rusi, propali su i svi ostali Sloveni, i ko je protiv Rusa, taj je protivu sviju Slovena.
– Odgovor francuskom generalu Auguste Marmontu, Jugoslovenski istorijski časopis: »Jovan Popović Lipovac o odnosima Crne Gore i Rusije«, organ Saveza društava istoričara Jugoslavije, Beograd, God. XIX (3—4) 1980., str. 321. – 340., citirano sa str. 333., ISSN 0350-2902
Ja čujem da ti Crnogorce hajducima nazivaš. To ime nimalo sramotno nije. Hajduk znači chavalier (Ritter). Na primjer, kavaleri su ovi hajduci: Marko Kraljević, Relja Omučević, Gergeles Alija, Skenderbeg, Stojan Janković, Bajo Pivljanin... Istina je da su neki Crnogorci ubivaoci, grabitelji i mamitelji, ali ih neobuzdana sila turska na to nasili, pa i junačka nevolja. Pomisli, moj dragi zemljače, ovoliko naroda sabilo se u ovim gorama, gotovo od svuda zatvoreno. Kad je godina ikoliko rodna, može se nekako proći, ali kad dođe godina kao lanjska što je bila, živa muka od njih biva. Ja sam se lane nekoliko mjeseci uklonio u Beč i u Mletke navlastito da ovu muku očima ne gledam.
– Pismo Osman-paši Skopljaku, oktobar 1847.