Wq/sh/Dragoljub Mihailović

From Wikimedia Incubator
< Wq‎ | sh
Wq > sh > Dragoljub Mihailović
Draža Mihailović
Draža Mihailović

Dragoljub Draža Mihailović je bio vođa četnika u drugom svetskom ratu.

Vikipedija
Vikipedija


Draža Mihailović citati[edit | edit source]

O okupatoru[edit | edit source]

Nisam se stavio na stranu onih koji žele da isteraju Nemce.[1]

Borba protiv okupatora bila je nužno zlo kako narodne mase ne bi prešle na stranu komunista.[1]

Ja sam stajao na stanovištu da je ustanak preuranjen, smatrao sam da nije vreme da se vodi borba sa okupatorom.[2]

Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.[1]

Nećemo se boriti protiv Nemaca, pa ni onda ako nam ova borba bude nametnuta.[1]

Odredima nikada nijednim naređenjem nisam naredio da rade protiv neprijatelja, a momenat za ustanak sa svim snagama čekao sam dokle ne nastupi povoljna situacija.[2]

Sve dok Italijani budu naš jedini pravi izvor pomoći i opšte podrške, saveznici neće uopšte moći uticati na mene da izmenim svoj stav prema njima. Moji neprijatelji su partizani, ustaše, muslimani i Hrvati. Kada se s njima budem obračunao, onda ću krenuti protiv Italijana i Nemaca.[3][4]

Potrebno je da se prema Nemcima prekine svaka akcija. Ovo je potrebno ovako: jer kad bi napali na Nemce, direktno bi pomagali komuniste, a time bi otežavali samo akciju naših snaga. Stoga ima da se prekine, do mog daljeg naređenja, svaka oružana akcija prema okupatorskim snagama.[5]

Telegram Mihailovića svojim potčinjenim komandantima 7. maja 1944.

Mi znamo koliko srpske krvi dugujemo Nojbaheru. Zato će on, na području u kome ja komandujem, putovati ne kao ministar, nego kao princ. Ako Nojbaher želi, staviću mu na raspolaganje, kao telesnu gardu, konjicu, a biće obučeni u srpsku narodnu nošnju![6]

O komunistima i partizanima[edit | edit source]

Sa Komunistima — partizanima ne može biti nikakove saradnje jer se oni bore protiv dinastije i za ostvarenje socijalne revolucije, što nikada ne sme biti naš cilj, jer smo mi jedino i isključivo samo vojnici i borci za Kralja, Otadžbinu i slobodan narod.[7]

U komunističkim redovima nalaze se Pavelićeve ustaše, muslimani i muslimanke. Ceo onaj ološ koji mrzi Srbe i koji želi da sada nestane srpstva sa zemlje. Zbog toga komunisti, koje vodi jedan obijač Josip Broz Tito i preduzima sva ova lutanja da bi dao povod okupatoru da uništava srpski narod.[8]

Treba da znate da se na čelu partizana nalaze Hrvatske Ustaše, kojima je za cilj da gurnu naš narod u bratoubilački rat i da spreče odmazdu Hrvatima.[9]

Partizanske jedinice su pune razbojnika svih vrsta, kao što su ustaše - najgori kasapi srpskog naroda - Jevreji, Hrvati, Dalmatinci, Bugari, Turci, Mađari i svih drugih naroda sveta.[10]

Komuniste čistite gde možete a izbegavajte Talijane i posredno iskoristite ako se što može izvući od njih.[11]

U svim pokrajinama preduzeti najenergičnije udare na komuniste gde se god zateknu jer to je najveće zlo u našoj sredini.[8]

Preduzeti najenergičniju propagandu kod ljudstva, a naročito da su komunisti u vezi sa Turcima i da među njima ima malo Srba, ostalo Turci i ustaše.[12]

To su najveći zlotvori koje vodi jevrejština.[13]

Te zlotvore i krvnike našeg naroda uništavajte bez milosti. Oni nas ometaju da imamo slobodne ruke prema neprijateljima. Oni isto kao i Ljotićevci podjednako služe Nemcima. Bez milosti uništavajte. Svi komandanti su mi odgovorni za svoje reone da su čisti od ovih mangupa i probisveta koje vode stranci Tito i Moša Pijade.[11]

Dragoljub Mihailović

Produžiti rad na definitivnom čišćenju komunista. Oni ne smeju postojati u Srbiji. Krajnje je vreme da sa tim gadovima raščistimo. Uništavajte sve njihove simpatizere i jatake bez milosti. Kada ne budu imali simpatizere neće moći ni da postoje.[2]

Mihailovićeva depeša broj 635 od 12 novembra 1943 godine

Produžite sa čišćenjem vaših krajeva od komunista. Propagandom orijentišite Topličane za našu stvar. Sa trojkama očistite simpatizere.[2]

Mihailovićeva depeša broj 635 od 25 septembra 1943 godine

Sa Rusima, ukoliko se dođe u dodir, apsolutno izbegavati svako politiziranje, jer nam to može naneti veliku štetu. Pred Rusima partizane ne nazivati komunistima, nego ološem, koji je sastavljen od Hrvata, Mađara, Nemaca itd.[14]

Za nas su partizani bili najopasniji, jer zauzeće prostora znači u isto vreme i učvršćivanje uticaja u narodu. Nemac može trenutno preći preko prostorije, ako ima jače snage, ali nema uticaja na narod, on ne može meni da otme narod, jer narod nije njegov. Narod može da se preotima samo između partizana i četnika.[2]

Partizani su uspeli da stvore trupe čemu se ja nisam nadao i upotrebljavali u gerili veoma moćne i dobre manevre, kojima su izazvali znatne gubitke kod nas. Ti gubici prouzrokovali su naravno i slabo moralno osećanje kod četnika.[2]

Ja protiv komunizma nemam ništa.[2]

O nesrpskom stanovništu[edit | edit source]

Omeđiti »de fakto« srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj; posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjenje svežim srpskim elementom; izgraditi plan za čišćenje ili pomeranje seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice; u srpskoj jedinici kao naročito težak problem uzeti pitanje muslimana i po mogućnosti rešiti ga u ovoj fazi.[15]

Mihailovićev program izložen u depeši vladi u Londonu septembra 1941.

Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenačke čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog življa.[7]

Jednim delom snaga dejstvovati iz doline Lima pravcem: Bijelo Polje — Sjenica sa zadatkom očistiti Pešter od Muslimanskog i Arnautskog življa.[7]

Potrebno je još sad da se pripremi iseljavanje u Tursku ili ma gđe van naše teritorije. Na dan ustanka oni će svi biti pokrenuti sa svojih naselja a što niko neće moći sprečiti. — U danom momentu svi muslimani ima da budu pokrenuti sa svojih ognjišta. Oni koji su bliži hrvatskim oblastima tamo — glavno je da svi budu pokrenuti.[16][2]

O ratnim zločinima[edit | edit source]

Što se tiče napada na Foču, ona je zauzeta i pored jakih odreda ustaša. Učinjen je pokolj kao odmazda. Izvršioce ne mogu imenovati. To su bili borci koji su izvršili osvetu. Ja nisam imao pojma o pokolju civilnog stanovništva. To nikada nisam odobravao.[17]

Ja izvršioce tu ne znam, mržnja je bila velika, tu je učestvovao narod.[17]

O četničkom pokolju u Foči avgusta 1942.

Najteža strana u celokupnoj optužnici, koju imam na svojim leđima, to je ratni zločin. Duboko žalim, jer nisam sposoban za to. Od mene su krili događaje.[17]

O otporu okupatoru[edit | edit source]

Ja sam prvi pobunjenik u Evropi protiv Hitlerove Nemačke.[2]

Vršili smo zatim sabotaže na putevima. Postavljali smo četke napravljene od eksera na drumove i zatrpavali ih prašinom. Mine nismo metali da ne bi stradali seljaci sa stokom. Četke sa ekserima buše gume na točkovima.[2]

Pored toga izvođena je takođe misteriozna propaganda. Po Beogradu su lepljene u izlozima, kafanama i bioskopima misteriozne plakate koje se mogu samo nožem skinuti stružući milimetar po milimetar. Zadržavali smo nemačke divizije tako da smo ih mogli svakoga momenta napasti kad god smo bili slobodni od napada partizana.[17]

U svim varošima preduzimati misteriozne sabotaže ubacivanjem smrdljivih gasova na sve javne priredbe. Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškove za kijanje, suzavce, sumpor-vodonik i praškove za svrbljenje. Upućujte preteća pisma i uznemiravajte telefonski neprestano nemačka petokolonaška nadleštva. Ovo vršiti po mogućstvu sa javnih govornica. Stvarati svuda strah i zabunu, ali naglašavajge uvek da je to Jugoslovenska vojska. [18]

Ja neću i ne mogu da rušim pruge kad treba da pogine hiljadu seljaka. To neću i nema te sile na svetu koja će me naterati.[2]

Ja izjavljujem, i to nije bilo netačno, - kada sam bio, može se reći, najjači, - da je u 1942 godini preko 60 okupatorskih divizija bilo u Jugoslaviji.[2]

Sva sela su nam stajala na raspoloženju u pogledu ljudstva i materijala. Cela Srbija izvršila je spremu svojih regruta od 17 godina pa nadalje, tako da, i ako ih ja nisam iskoristio, verujem da je Narodnooslobodilačka vojska od tih regruta, koji su docnije počeli da se spremaju 1942-43 godine da rade na terenu, imala velike koristi u svojim akcijama... morali smo čak drvene puške da pravimo da se regruti vežbaju u borbenoj obuci, a da se oružje sprema.[2]

Mi se dogovorimo sa seljacima kada nastupi to vreme da se vrši narez za pojedina sela i da se prenose namirnice i mi ih sretnemo na putu i oduzmemo sve a oni ostanu sa praznim kolima i volovima. Na taj način sačuvali smo narod.[2]

O Englezima[edit | edit source]

Englezi su obični trgovci ljudskim mesom i da nema Nemaca, Englezi bi bili najgori narod na svetu.[19]

Vi znate da nam novac treba inače bih prekidao veze sa lupežima.[20]

Ubuduće [britansku] misiju ne obaveštavati o akcijama partizana, već sve ono što partizani urade, izvestiti da su naši odredi uradili.[21]

Mihailovićeva depeša Đuriću

Na Solunu je postojala grčka izreka: Nema pari, nema traka truka. Prema ovome ako nam ne pošalju avione nećemo rušiti objekte.[22]

Naređujem prema svim engleskim misijama sledeći postupak:

1. — Najveća, veća nego do sada, učtivost i hladnoća.

2. — Preprečiti im svaku vezu sa komunistima na terenu.

3. — Ne dozvoliti im apsolutno nijedan podatak ni o čemu.

4. — Onemogućiti im uopšte snabdevanje benzinom, tako da što skorije prestanu njihove stanice. U njihov benzin sipati šećer, ali to da niko ne primeti. Ovo čuvati u najvećoj tajnosti i benzin im što pre uskratiti pod izgovorom da ga nema...[23]

O planovima[edit | edit source]

Za napad na sve okupatore ja sam u toku zime 1942 i 1943 imao razrađene operaciske direktive i dostavio sam ih svima komandantima korpusa.[2]

Imao sam plan da podignem protiv Nemaca Bugarsku, Rumuniju, Mađarsku i Grčku.[2]

Moja je težnja da na Balkanu stvorim uniju, u koju bi ušla Grčka, Bugarska i Albanija. Smatrao sam tu ideju zdravom, mada je danas teško ostvarljiva. Male države unijom mogu stvoriti veću državnu zajednicu sposobniju za život.[17]

Našao sam se u vrtlogu događaja i smernica... Ostao sam ipak samo vojnik. Ubeđen sam bio da sam na pravom putu i pozivao sam svakog stranog dopisnika, pa čak i jednu misiju Crvene armije da dođu u moj Glavni štab. Sudbina je bila nemislosrdna prema meni, kada me je okrutno ubacila u ovakav vihor, najteži mogući koji može jednog čoveka snaći. Mnogo sam hteo, mnogo sam započeo, mnogo verovao, ali svetski vihor odneo je mene i moj rad.[17]

Ostalo[edit | edit source]

Za Crnogorce je jedina borba, koju oni razumu, Turci i Turci. To i Gorski vijenac govori.[2]

Ja sam vršio i ulogu patrijarha, želeći da ih izmirim [četničke vođe]. U mojim depešama ima mnogo odbrane za mene. Ja sam igrao ulogu čoveka koji miri. Masa mojih depeša ide na mirenje tih međusobno zavađenih ljudi. Oni su kao oblasne starešine uvek jedan drugome nešto smetali. Ja sam, kao što rekoh, vršio ulogu patrijarha.[2]

Ja nisam hteo da idem iz zemlje, nisam hteo da imitiram ruske izbeglice. Hteo sam da ostanem u zemlji.[17]

Drugi o Draži Mihailoviću[edit | edit source]

Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi tog podatka, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću.[24]

Lord Glenkoner, šef britanske SOE u Kairu, 1942.

U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.[25]

Bil Hadson, šef britanske misije u Dražinom štabu, 1942.

Mihailović već traži vezu sa nemačkim komandama, da ne bi potpao pod komunističku vlast.[26]

Maksimilijan fon Vajhs, nemački komandant Jugoistoka, 1943.

Razlog zašto smo obustavili snabdevanje Mihailovića oružjem i nismo mu dali podršku bio je jednostavan. On se nije borio protiv neprijatelja i, štaviše, neki njegovi potčinjeni pravili su sporazume sa neprijateljem.[27]

Vinston Čerčil, premijer Velike Britanije, 1944.

Nedić verno služi nemačkim interesima. Slično je i s Dražom Mihajlovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru.[28]

Herman Nojbaher, nemački izaslanik za Balkan, 1944.

Draža Mihailović je neosporno dokazao: 1) da želi da održava primirje s okupacionim silama i 2) da je on toliko antikomunista, da je usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora pred slogom s crvenom stranom.[29]

Herman Nojbaher, nemački izaslanik za Balkan, 1944.

Draža Mihailović, zadržavajući simbolički svoje neprijateljstvo prema okupatoru, neće ni po koju cenu da se bori protiv nas. [...] D. M. je uveren da ćemo mi u dogledno vreme evakuisati zemlju, nada se da se to neće dogoditi tako brzo; priprema se isključivo za odbranu nacionalne monarhije protiv komunizma; bez prekida nastavlja tu borbu i želeo bi, kada mi jednom odemo, da bez borbe stupi na naše ključne položaje."[30]

Herman Nojbaher, nemački izaslanik za Balkan, 1944.

a) Nemam ništa protiv malih taktičkih manevara s pokretom Draže Mihailovića, ali b) traženo formranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne dolazi u obzir.[31]

Adolf Hitler, firer Trećeg Rajha, 1944.

U stvari, general Mihailović bio je taj koji je davao uputstva vladi, a ne koji je primao uputstva od vlade. Znam da su pred njegovim autoritetom svi drhtali i svi, koji su bili tada na vladi, gledali su da se njemu udobre.[32]

Vojislav Lukačević, četnički komandant, 1945.

Uz pomoć naše propagande, mi smo u našoj mašti od Mihailovića napravili nešto što on nikada ozbiljno nije ni predstavljao. Sad smo ga odbacili, jer nije ispunio naša sopstvena očekivanja.[27]

Ficroj Meklin, član britanske misije kod partizana.

General Mihailović je vidio svoj doprinos zajedničkom cilju u skretanju anti-njemačkih osjećanja u anti-partizanska osjećanja. Samo na potpuno licemjernoj osnovi može njegovo djelovanje biti predstavljeno kao išta drugo osim šteta cilju Saveznika.[33]

Basil Davidson, šef britanske misije kod partizana.

Pokojni Draža Mihailović pokazao je najveću ljubav dostupnu sinovima čovečijim, time što je položio život svoj za narod svoj. (...) Draža Mihailović je bio legendarna ličnost i za vreme svoga života; no njegova mučenička smrt stvorila je oko njegovog imena oreol Svetog ratnika. S vremenom će taj oreol biti sve svetliji, a ime Dražino sve slavnije.[34]

Nikolaj Velimirović, episkop SPC

Promena crno-bele komunističke slike prošlosti treba da ima kulturni, a ne politički značaj. Kod nas se sve opet pretvorilo u političku borbu. Rehabilitacija pokreta Draže Mihailovića ne treba da znači rehabilitaciju kame. Treba rehabilitovati pozitivan sadržaj jer se radi o građanskom antifašističkom pokretu koji je bio relativno umeren. Da Draža može da vidi spektakle na Ravnoj gori - tu kombinaciju anđela pakla i gusara sa Kariba koji se zaklinju u njegovo ime - verovatno bi se sasvim potresao.

Predrag Marković, istoričar

Izvori[edit | edit source]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.
  2. 2.00 2.01 2.02 2.03 2.04 2.05 2.06 2.07 2.08 2.09 2.10 2.11 2.12 2.13 2.14 2.15 2.16 2.17 Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih
  3. Jovo Popović: Pop izdaje
  4. Antifašizam i kolaboracija
  5. AVII, arhivski fond D. M., D — 31 — 481.
  6. Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN
  7. 7.0 7.1 7.2 Instrukcija D. Mihailovića Pavlu Đurišiću od 20.12.1941.
  8. 8.0 8.1 Radiogramsko naređenje D. Mihailovića svim komandantima od 7.11.1943.
  9. http://www.znaci.net/00001/4_14_1_27.htm Naređenje Draže Mihailovića od 9. novembra 1941. komandantu bosanskih četničkih odreda za prebacivanje četničkih jedinica iz istočne Bosne u rejon Užica i Kosjerića radi napada na partizane
  10. Mihailovic, Rat i mir djenerala, vol. 1, p. 297.
  11. 11.0 11.1 Branko Petranović: Srpski narod u ustanku
  12. http://www.znaci.net/00001/11_34.htm
  13. http://www.znaci.net/00001/4_14_2.htm IZVOD IZ KNJIGE POSLATIH DEPEŠA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA U VREMENU OD 20. FEBRUARA DO 6. MARTA 1943. GODINE
  14. http://www.znaci.net/00001/11_74.htm
  15. Mihailovićev program izložen u depeši vladi u Londonu septembra 1941., Zbornik NOR-a tom XIV - četnički dokumenti, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 6
  16. Arhiv VII, Ča, k. 1, reg. br. 17/3-18
  17. 17.0 17.1 17.2 17.3 17.4 17.5 17.6 Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Završna reč optuženog Dragoljuba Mihailovića
  18. JUGOSLOVENSKA VOJSKA U OTADžBINI NA TERITORIJI OKRUGA MORAVSKOG: 1943-1944. Jagodina 2006. ISBN 86-902609-8-6, str. 84-85.
  19. http://www.znaci.net/00001/11_46.htm
  20. http://www.znaci.net/00001/4_14_2_25.htm
  21. Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Ispitivanje svedoka i čitanje dokumenata
  22. http://www.znaci.net/00001/4_14_3_42.htm
  23. http://www.znaci.net/00001/11_47.htm
  24. BRITANSKA POLITIKA PREMA POKRETU OTPORA U JUGOSLAVIJI I GRČKOJ, - referati i diskusije sa konferencije iz maja 1973. održane u engleski: Script error: No such module "wq/sh/Lang". - engleski: Script error: No such module "wq/sh/Lang". i Richard Clogg, urednici, Delo, Ljubljana-Zagreb 1978 - glava 12. Diskusija o izlaganjima engleski: Script error: No such module "wq/sh/Lang"., engleski: Script error: No such module "wq/sh/Lang".-a, engleski: Script error: No such module "wq/sh/Lang".-a i engleski: Script error: No such module "wq/sh/Lang".-a str. 458-459
  25. Template:Wq/sh/Cite web
  26. 11.1943 Izveštaj nemačkog komandanta Jugoistoka o stanju na Balkanu 1. 11.1943.Template:Wq/sh/Dead link
  27. 27.0 27.1 Template:Wq/sh/Cite web
  28. Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30 avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka
  29. ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ
  30. Nojbaherov izveštaj Ribentropu o vojno-političkoj situaciji u Srbiji od 1. septembra 1944.
  31. Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944.
  32. http://www.znaci.net/00001/11_72.htm
  33. Basil Davidson: PARTISAN PICTURE "General Mihaylovitch saw his contribution to the common cause in turning anti-German feeling into anti-partisan feeling. Only on the most Jesuitical grounds can his action be represented as anything but damaging to the cause of the Allies."
  34. Beseda o Draži vladike Nikolaja Velimirovića