Wp/cnr/Zakonik Danila I

Ubrzo po stupanju na vlast 1851. godine, prvi isključivo svetovni vladar Crne Gore, knjaz Danilo je pristupio sastavljanju jednog novog i savremenog zakonika, i uz saglasnost glavara i straješina od sve Crne Gore i Brda, isti ustanovio 23. aprila 1855. godine pod nazivom Zakonik Danila Prvog Knjaza i Gospodara slobodne Crne Gore i Brdah ili, kako se još u samoj preambuli (uvodu) naziva, Opšti zemaljski zakonik.

Zakonik

Zakonik Danila I sadrži 95 članova, od kojih je veliki broj preuzet iz Zakonika Petra I. Takoreći, svi članovi (izuzev šest) Zakonika Petra I su ušli u novi zakonik.

Jednakost pred sudom

Prvih pet članova Zakonika sadrže odredbe koje samom Zakoniku jednim dijelom daju i karakter ustava. Ovim članovima se utvrđuje da je svaki Crnogorac i Brđanin jednak pred sudom, da su mu obezbijeđeni čast, imovina, život i sloboda i da u ove svetinje ne može dirati nijedan Crnogorac ni Brđanin, a ni sam sud.

Knjaz je neprikosnoveno lice, svetinja svakom Crnogorcu i Brđaninu, i svaki ga je Crnogorac i Brđanin dužan poštovati i o njemu ništa zlo ne govoriti niti nekoga protiv njega nagovarati. Onome ko bi se usudio da uvrijedi ličnost ili dostojanstvo knjaza slijedila bi ista kazna kao i ubici, a knjaz je, prilikom izricanja smrtne kazne od strane vrhovnog suda, imao pravo da pomiluje osuđenog.

Sudstvo

Odredbama narednih deset članova Zakonika Danila I (čl. 6-15.) detaljno je uređeno sudstvo.

Krivično djelo izdaje i vojna obaveza

Nakon organizacije sudstva, Zakonik u naredna četiri člana (čl. 16-19.) reguliše krivično djelo izdaje i vojnu obavezu. Svaki izdajnik koji bi u dogovoru s neprijateljem zlo svojoj zemlji činio ili narod pomutiti htio, bio bi, po ovom Zakoniku, ‘’ognjem iz pušaka raznešen’’. Ovakvog ‘’izdajnika i krvnika otečestva našega’’ mogao je ubiti bilo koji Crnogorac i Brđanin, a onome ko bi izdajnika skrivao ili ga ne bi ubio, kad bi ga, znajući da je izdajnik, pronašao, slijedila bi ista kazna kao i samom izdajniku. U slučaju neprijateljskog napada na Crnu Goru, Zakonik je predviđao da ‘’dužan e odma svaki Crnogorac i Brđanin, dok čuje da svoje otečestvo braniti treba, ustati na oružje i ići protiv neprijatelja i krvnika našega otečestva i naše slobode; ako li bi se našao koji Crnogorac ili Brđanin, ili koje pleme ili selo ili bratstvo da ne pođe protiv našeg obšteg neprijatelja, svakoemu takovomu nehatniku za svoje otečestvo i strašivici, ima se oduzeti oružje i da ga više nigda za života svoga nositi ne smije i da poštenja među ostalijema Crnogorcima i Brđanima nigda imati ne može, a preko svega treba mu pripasati opregljaču žensku, da se zna da muškog srca nema."

Nijedan Crnogorac i Brđanin nije smio ometati glavare, sudije, starješine i perjanike u hvatanju krivca, a za puštanje istog da pobjegne, slijedila je ista kazna kao i samom krivcu. Zakonik je zabranjivao krađu, četovanje i činjenje prestupa, malih i velikih, u pograničnim državama, uključujući i ‘’tursku zemlju’’, u vrijeme mira. Za ova djela, Crnogorac i Brđanin bi odgovarao kao i da ih je svom sunarodniku učinio.

Krivično djelo ubistva Zakonik je uređivao slično Zakoni-ku Petra I, a članom 39. zabranjivao je krvnu osvetu.

Megdan i lomljenje tuđeg oružja

Megdan su smjele dijeliti samo same megdandžije, a onaj koji bi pošao za đevera ili pomoćnika megdandžijama, kažnjavao bi se novčanom kaznom. Kada bi Crnogorac ili Brđanin zapalio tuđu kuću, sva šteta bi se nadoknađivala od njegove imovine, a njega samog je onaj čija je kuća bi-la zapaljena, mogao ubiti. Interesantno je kako članovi 43. i 44. Zakonika Danila I regulišu slučajeve lomljenja tuđeg oružja iz nehata. Crnogorac ili Brđanin koji bi drugom Crno-gorcu ili Brđaninu nehotično slomio nož ili pušku, plaćao je jedan dio, a onaj čiji je nož ili puška dva dijela. Ukoliko bi, pak, Crnogorac ili Brđanin pozajmio od drugog Crnogorca ili Brđanina nož ili pušku i nehotično ih slomio, plaćao bi dva dijela, a onaj čiji su nož ili puška bili jedan dio.

Imovina i nasljeđivanje

Članovima 47-58. Zakonika regulisan je način podjele imovine i nasljeđivanje. Sinovi su se od roditelja mogli dijeliti samo onda kada bi roditelji na tu diobu pristali, inače diobe za života roditelja nije moglo biti. Otac koji je sam ‘’bilo malo ili mnogo’’ stekao, mogao je po svojoj volji dijeliti si-novima, i ukoliko bi im različito ostavio u to se nije smjelo dirati, ‘’jer svaki sa svojom mukom može po svojoj volji raspolagati.’’ Iz istog razloga, vlasnik je svoju imovinu mogao dijeliti i van svoje rodbine. Poslije smrti oca, koji svoju imovinu nije za života podijelio, ista se dijelila na jednake djelove sinovima, ukoliko majka nije bila živa. Uko-liko je majka, pak, bila živa, ona je uživala imovinu svoga muža dok je živa, a poslije njene smrti, imovina se dijelila đeci, ako su bila odras-la, a ako nijesu, imovina se stavljala pod nadzor poštenih ljudi, dok đeca ne bi napunila 20 godina. Kad se đevojka uda, ‘’nema ničegova dijela, osim prćije, što joj roditelji pri udadbi od dobre volje dadu.’’ Udovica, bez đece, dok se ne bi ponovo udala, uživala je svu imovinu svoga muža, a kad se ponovo uda, dobijala je za svaku godinu života s mužem i kao udovica u njegovoj kući, po deset talira. Ako je imala ćece, onda je, kad je bilo u pitanju muško dijete, dobijala jedan cekin, a kad je bilo u pitanju žensko dijete, dva ceki-na za godinu. Imovina oca koji je imao samo žensku đecu, ostajala je sva ženskoj đeci, izuzev oružja, koje se davalo najbližoj muškoj glavi, i to samo onda ukoliko i njega otac ne bi ostavio šćeri ili kome drugome. Ukoliko je otac imao i sestre, onda su one dobijale jedan dio, a šćeri dva.

Porezi

Isto kao i Zakonik Petra I, i Zakonik Danila I sadrži, u članu 59, odredbu o plaćanju poreza, ali i određuje kaznu za on-oga ko se plaćanju poreza protivi. ‘’Koji li bi se protivio ovaj određeni danak za opštenarodnu zemaljsku potrebu i ko-rist da ne daje, biće isto onako kastigat kako i drugi izdajnik i protivnik našega otečestva.’’

Svaki Crnogorac i Brđanin, nezadovoljan globom ili pre-sudom, mogao se žaliti vrhovnom sudu, a ukoliko bi taj sud utvrdio da je postupljeno protivno zakoniku, sudije koji su načinile grešku bile bi prognane iz suda, oglobljene i lišene glavarske časti i poštenja.

Bračni odnosi

Članovima 66-77. Zakonik je uređivao bračne i vanbračne odnose. Član 67. kaže: ‘’Raspusta muža sa ženom, koji je bio do sad u našoj zemlji uobičajen, nema po danas više nikakova, osim onoga kojeg po nuždi u nedostacima ili pogriješkama muža ili žene naša pravoslavna istočna crk-va dopušta.’’ Mjesni sveštenik je na tri dana prije vjenčanja bio dužan da ispita đevojku i mladoženju jesu li zadovoljni jedno drugim, ukoliko ne bi bili, vjenčati ih nije smio. Ako bi ih sveštenik vjenčao preko volje jednog ili drugog, ‘’taj će sveštenik biti odlučen od naše svete crkve.’’

Krađe

U odnosu na Zakonik Petra I, Zakonik Danila I je još de-taljnije regulisao krivično djelo krađe. Umjesto za djelo krađe učinjeno po drugi put, smrtna kazna se sada izricala kada bi lopov bio po treći put uhvaćen u krađi ili kada bi krao iz crkve ili ‘’zemaljsku džebanu’’. Nagrada Crnogorcu i Brđaninu koji ubije lupeža u krađi iznosila je 20 talira.Inače, kazna za ‘’lupeštinu’’ bila je tjelesna i to kazna batinanjem, a broj batina je bio određen prema vrsti ukradenog dobra.

Optuživanje nevinog čovjeka se kažnjavalo kaznom koja bi slijedila optuženom da je stvarno kriv. Zakonik je zabran-jivao ‘’poslužbicu krsnog imena i torbice’’, kao i običaj da se za mrtvijema šišaju perčini i obrazi grebu.

Falsifikat o "narodnosti srpskoj"

Član 92. Zakonika kaže: ‘’I ako u ovoj zemlji nema nikave druge narodnosti i nikakve druge vjere do jedine pravo-slavne istočne, to opet svaki inoplemenik i inovjerac može slobodno samo ako ima o čem u našoj zemlji slobodno živjeti i onu slobodu i onu domaću našu pravicu uživati ka-ko i svaki Crnogorac i Brđanin što uživa.’’ Ovaj član je citiran prema originalnom rukopisu Zakonika. Inače, već u prvom štampanom izdanju (iste, 1855. godine, kada je i donijet, Zakonik je štampan u Novom Sadu, u štampariji dr Danila Medakovića), poslije riječi ‘’nikakve druge narodnosti’’ do-date su u odnosu na rukopis riječi ‘’do jedine srpske’’. O ovoj i ostalim razlikama između rukopisa, prvog štampanog izdanja i transkribovanog teksta Zakonika, moguće je detaljno pročitatimu knjizi prof. dr Jovana R. Bojovića, Zakonik knjaza Danila.

Posljednji član

Poslednji, 95. član Zakonika predviđao je da će se osuđeni na kaznu zatvora, upotrijebiti za pravljenje puteva ili neki drugi posao koji mjesna vlast odredi. Takođe, u ovom članu, kaže se:’’koji li se po danas ovog (Zakonika, prim.a.) držao ne bi, toga predajemo vječnom prokletstvu kako protivnika i zlodjeja našemu otečestvu.’’

Poveznice

Izvori

Mr Gordana Mitrović, POČECI CRNOGORSKOG ZAKONODAVSTVA-RETROSPEKTIVA