Wp/cnr/Vukosava Ivanović
Vukosava Ivanović, prva strijeljana žena u Crnoj Gori u vrijeme Drugog svjetskog rata, rođena je u Podgorici 1920. godine, ubijena u Baru 1941. godine.
Biografija
[edit | edit source]Vukosava Ivanović[1] je rođena u Podgorici, u porodici Ilije Ivanova Vasiljevića iz Gornjeg Zagarača u Katunskoj nahiji. Sa osamnaest godina je upisala studije prava u Beogradu i postala članica Komunističke partije Jugoslavije. Sa okupacijom zemlje, vratila se u Crnu Goru, a Trinaestojulski ustanak zatiče je u Crmnici, u kući vjerenika Toma Mašanovića. Početkom avgusta 1941, u podnožju Sozine, vjerovatno po dojavi špijuna, uhapsile su ih italijanske okupacione vlasti. Kod njih je pronađen partijski propagandni materijal i vjerovatno Vukosavini stihovi intime. Na suđenju, na kojem im je izrečena smrtna kazna, oboje su se držali prkosno.
Hrabro u smrt
[edit | edit source]Italijanski oficir, načelnik prijekog okupatorskog suda, moguće zbog Vukosavinih godina ili njenih ljubavnih stihova, skinuo je sa zida Musolinijevu sliku i prinio je Vukosavi uz riječi:
Obratite se Dučeu za milost i Vaša molba za pomilovanje je usvojena!
Vukosava je pljunula na sliku.
Strijaljali su ih 19. avgusta na jednoj pustoj barskoj plaži. Śedok, koji je strijeljanje gledao sakriven u lišću smokava i maslina, pričao je kasnije kako je Vukosava prije plotuna zagrlila svog vjerenika koji je pao od prvog plotuna, dok je ona pokušavala više puta da ustane, sve dok joj komandir streljačkog voda nije ispalio posljednji kuršum u glavu.
Od 12. jula 1963. godine, jedan đečji vrtić u Baru nosi ime JPU “Vukosava Ivanović Mašanović”[2].
Reference
[edit | edit source]- Dušanka Kovačević, Borbeni put žena Jugoslavije; Leksikografski zavod "Sveznanje", Beograd
- Momir M. Marković, Prilozi za crnogorsku priču