Wp/cnr/Veljko Mićunović general-potpukovnik

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Veljko Mićunović general-potpukovnik

Rođen je, 16. januara 1916. godine, u selu Velestovo kod Cetinja u porodici oficira Jovana Mićunovića. Umro je 2. avgusta 1982. godine u Beogradu.

Biografija[edit | edit source]

Rano je ostao bez roditelja. Gimnaziju je završio na Cetinju, đe se uključio u omladinski revolucionarni pokret. Godine 1934. je postao član Komunističke partije Jugoslavije i sekretar partijske ćelije Cetinjske gimnazije. Kao student Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, 1935. godine bio je učesnik studentskih demonstracija i član Odbora ujedinjene studentske omladine, koji je rukovodio studentskim pokretom na Beogradskom univerzitetu. U periodu od 1940. do 1941. godine po nalogu KPJ je bio upućen na politički rad u Pomoravlje, đe je radio na obnavljanju i učvršćivanju partijskih organizacija u Jagodini, Ćupriji, Paraćinu, Senjskim rudnicima, Aleksincu u drugim mestima.

Drugi svjetski rat[edit | edit source]

U vrijeme Trinaestojulskog ustanka, 1941. godine radio je na organizovanju otpora italijanskom okupatoru. Bio je na dužnost političkog komesara Lovćenskog partizanskog odreda, od njegovog osnivanja do povlačenja za Bosnu, kada je, odlukom Centralnog komiteta KPJ, vraćen u Crnu Goru na ilegalni politički rad. Na povjerenom terenu pod veoma teškim uslovima, kada je okupator zaveo strahovit teror, uspješno je objedinjavao djelovanje ilegalnih grupa i partijskih organizacija. Za člana Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru i Boku izabran je aprila 1942. Godine. Jedna od značajnijih uspjelih akcija ilegalaca jeste učestvovanje iz pozadine s partizanskim jedinicama koje su se vraćale iz Bosne u poznatoj bici na Javorku 1. i 2. maja 1943. godine, kada je neprijatelj pretrpio velike gubitke. Nedugo zatim postao je rukovodilac Politodjela Druge proleterske udarne brigade, s kojom je učestvovao u bici na Sutjesci juna 1943. godine, nakon čega, do kraja te godine, ratuje u istočnoj Bosni, Sandžaku, Srbiji i Crnoj Gori. Za načelnika Odeljenja za zaštitu naroda za Crnu Goru postavljen je početkom 1944. godine.

Poslijeratna karijera[edit | edit source]

Nakon oslobođenja Jugoslavije, vršio je mnoge odgovorne državne i partijske funkcije: ministar unutrašnjih poslova u Vladi Narodne Republike Crne Gore; načelnik Odeljenja za zaštitu naroda za Beograd; pomoćnik ministra unutrašnjih poslova FNRJ Aleksandra Rankovića; direktor Generalne direkcije metalurgije i član Vlade FNRJ. Dva puta je bio član državne delegacije na zasijedanjima Organizacije ujedinjenih nacija — 1949. i 1951. godine, a februara 1952. godine prešao je u diplomatsku službu, đe je obavljao funkcije: pomoćnika ministra spoljnih poslova FNRJ Edvarda Kardelja, od 1952. do 1956.; ambasadora FNRJ u Sovjetskom Savezu, od 1956. do 1958.; zamjenika saveznog sekretara za inostrane poslove FNRJ Koče Popovića, od 1958. do 1962.; ambasadora SFRJ u Sjedinjenim Američkim Državama, od 1962. do 1967.; predsjednika Odbora za spoljnu politiku Savezne skupštine SFRJ, od 1967. do 1969.;ambasadora SFRJ u Sovjetskom Savezu, od 1969. do 1971. Za člana prvog Predsedništva SFRJ je izabran 1971.godine, u čijem je sastavu bio do maja 1974. godine. Bio je poslanik Ustavotvorne skupštine Jugoslavije 1945. godine, a zatim je biran za poslanika Savezne skupštine u četiri njena saziva. Za člana Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije biran je na tri partijska kongresa - Šestom, Sedmom i Osmom, a na Devetom kongresu je izabran za člana stalnog djela Konferencije SKJ. Bio je član Saveta federacije i imao je čin rezervnog general-potpukovnika. Posljednjih godina života, uprkos teškoj bolesti - paralizi, koja mu je oduzela desnu ruku, pripremio je i objavio dvije knjige: „Moskovske godine 1956-58“ i „Moskovske godine 1969-71“, koje su bile vrlo zapažene i prevedene na više stranih jezika. Umro je 2. avgusta 1982. godine u Beogradu. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.

Odlikovanja[edit | edit source]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i velikog broja stranih i jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.

Poveznice[edit | edit source]

Izvori[edit | edit source]

  • Martinović Srđa, Crnogorska vojna elita JNA ?1943-1992, Matica, br. 70, Podgorica, 2017, str. 543-658.