Wp/cnr/Tumul u Momišićima

U jesen 1959. godine, prilikom kopanja temelja za stambenu zgradu na desnoj obali Morače, na ranijem zemljištu Jovana Popovića, otkrivena je zaravnjena zemljana gomila (tumul, narodski „gruda“). Tumul je po kazivanju mještana bio poravnat pedesetak godina ranije. U oktobru 1959. godine istražio ga je Stanko Roganović, arheolog Zavoda za zaštitu spomenika kulture NRCG – Cetinje. Pokazalo se da je osim uvezenog (importovanog) materijala, tu bilo i predmeta čisto lokalne produkcije, kao i artefakata inspirisanih stranim uzorima, ali izrađenih od strane lokalnih majstora. Na dubini od 60 cm nađeni su ljudska lobanja, ispreturane kosti i ostali pokretni arheološki materijal - ukupno 214 pokretnih arheoloških objekata – keramika, nakit, oruđe i oružje. Dubina nalaza nije prelazila 70 cm. Nađeno je ukupno 83 komada cijelih i fragmentarnih posuda. Keramika se gotovo u cijelosti može povezati sa karakterističnim tipovima helenističke keramike. Posude su rađene na vitlu. Tu su plitki i dublji skifosi, kantarosi i lakrimarijumi. Pored ovoga, zastupljene su i amforiskosi, zdjele i krčazi. Skifosi su bili najbrojniji. Osim malog broja izuzetaka sva keramika pripada importu. Nakit je izrađen od bronze, gvožđa, srebra i staklene paste. Vezuje se dijelom za oblike poznate u grčkoj kulturi, a dijelom za tipično ilirske, tračke i keltske forme. Pronađene su fibule i ukrasne igle, prestenje, narukvice, privjesci i drugo. Nađeno je 16 cijelih i fragmentovanih fibula od bronze. Razlikuje se orijentalno-grčki tip (6 komada), trački tip i latenoidni oblici (8 komada). Dva prstena označavaju dva posebna tipa. Kod prvog je izdvojen široki disk sa urezanom figuralnom predstavom. Kod drugog prstena imamo klasični oblik sa nešto proširenom i profilisanom prednjom stranom na kojoj je ležište za umetanje kamena. Oba su izrađena od istog materijala (vjerovatno bronza sa velikim procentom kalaja). Na prvom su prikazane tri figure. U centru je sjedeća figura, koja je mnogo veća, što ukazuje na njenu specifičnu ulogu. Tip narukvice je dobro poznat. To je tanak bronzani lim u spiralnim navojcima čiji se završeci formiraju u vidu zmijske glave. Grupa oružja sastoji se od 47 objekata od gvožđa. Zastupljena su koplja i noževi. Koplja se mogu podijeliti u tri osnovna tipa, između kojih ne postoji oštra formalna granica. Prvi i najjači tip koplja okarakterisan je kraćim tulcem i jako izduženim listom. Drugi tip ima dugačak tulac i kratki list. U trećoj grupi su četiri koplja sa kratkim i tankim tulcem i dugačkim i širokim listom. Nađeno je sedam cijelih i fragmentovanih noževa. Pet imaju kratka sječiva, dok dva čine posebnu grupu sa ravnim sječivom i vrhom povijenim na gore, tako da gornja kontura daje sedlast izgled. Po sadržaju i vremenu kome pripada, nalaz iz Momišića je jedinstven u Crnoj Gori. Na osnovu njega moguće je jasnije sagledati materijalnu kulturu i rasvijetliti ekonomske i etničke odnose, na pragu istorijske epohe u vrijeme dok jadranski Iliri stupaju direktno na istorijsku pozornicu svojim komplikovanim odnosima prema Grcima i Rimljanima. Analiza pokazuje da najveći dio inventara potiče iz jednog vremenskog razdoblja. Sigurno je da je sahranjivanje vršeno u vremenskom intervalu koji ne prelazi vijek jedne generacije, tj. najviše 40-50 godina. U nalazu iz Momišića može se izdvojiti strani importovani materijal, predmeti čisto lokalne produkcije i objekti inspirisani stranim uzorima, ali izrađeni od lokalnih majstora. Predmeti lokalne produkcije daju uvid u strukturu stanovništva u oblasti između Zete, Morače i Skadarskog jetera i omogućuje da se jasno ispita odnos prema starijem kulturnom nasljeđu. Na aversu otkrivenog novčića prikazan je lik Herkula u profilu, a na reversu pegaz. Ta kombinacija poznata je jedino na korintskom novcu u emisijama III vijeka i što je naročito značajno, na monetama Dirahijuma u emisijama 300 i 200 godine. Mnogo je zanimljivija činjenica da su u Momišićima nađeni zajedno oblici koji pripadaju trima osnovnim etničkim grupacijama na Balkanu: Ilirima, Keltima i Tračanima. Ilirska komponenta je najizrazitija i ona daje osnovni ton cijelom nalazu što je i razumljivo s obzirom da ovaj kraj pripada Dokleatima i Labeatima. Jasno je da nalaz u Momišićima pripada dalmatinskim Ilirima i da se hronološki može vezati za III vijek stare ere, kaže Olivera Velimirović-Žižić („Nalaz u Momišićima“, Starinar, Beograd, 1966, 193-207).