Wp/cnr/Riječki grad
Riječki grad je drugi naziv za utvrđenje koje su podigli Crnojevići iznad Rijeke Crnojevića u XV vijeku.
Najmlađi iz grupe crnojevićkih fortifikacionih objekata, u kontinentalnome jugozapadnom lancu naspram Zetske ravnice i Skadarskoga jezera, bio je Riječki grad (Obod), sazdan na brdu s desne strane Rijeke Crnojevića. Podignut je oko 1476. godine kao prva odstupna pozicija u slučaju pada Žabljaka. Ivan Crnojević je u jesen 1475. godine dobio saglasnost od Dubrovnika da može uvesti osam hiljada komada crijepa za podizanje Riječkoga grada. Smatra se da je uporedo s podizanjem utvrđenja i vladareva dvora, unutar zidina bila podignuta i Crkva Sv. Nikole, čiji je ktitor mogao biti jedino Ivan. No, kako je poznato, grad sa svim objektima, pa i crkvom, bio je razrušen od strane Turaka krajem XVII vijeka. Ostalo je samo nešto zidina u jugoistočnome dijelu tvrđave. Sredinom XVIII vijeka (1743) na temeljima stare bila je sagrađena nova crkva posvećena istome patronu, s osnovicom kakvu su imale Praskvica i Sv. Luka u Smokovcu. O tipološkim karakteristikama stare crkve može se nagađati. Ipak, čini se da je morala biti nalik na ostale crnojevićke jednobrodne građevine s polukružnom apsidom i gotičkim svodnim elementima u konstrukciji. Od stare crkve izgleda nije ništa ostalo osim nadvratne kamene grede na portalu, čija ukrasna ornamentika podśeća na motive s kapitela Bogorodičine crkve na Cetinju, što ukazuje na moguća renesansna svojstva riječkoga hrama, na što upućuju i logičke pretpostavke.
Poveznice
[edit | edit source]Izvori
[edit | edit source]- Dragoje Živković, Istorija crnogorkoga naroda, tom I, Cetinje, 1989.