Wp/cnr/Riječka Nahija

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnrWp > cnr > Riječka Nahija
Jump to navigation Jump to search

Riječka Nahija[edit]

Geografski položaj[edit]

Njenu zapadnu granicu, prema Katunskoj Nahiji, i njenu sjevernu granicu, prema Ljesanskoj Nahiji viđeti na Katunska Nahija i Lješanska Nahija. Na istoku, prema Zeti (ravnici), granica joj ide najprije sredinom Gornjeg Blata a zatim u jugoistocnom pravcu ka Moraci. Blize Moraci skrece na jugozapad i zatim ide sve Moracom do njena usca i dalje Skadarskim jezerom najprije na jugoistok, pa zatim na zapad i na sjeverozapad, tako da obuhvata veliko ostrvo Vranjinu sa susjednim ostrvcima. Zapadno od Vranjine granica je Skadarskim jezerom prema Crmnici. Ona ide sredinom Fuckog Blata do "Veljije' Krsti" (a tim se imenom zove "utok matice od Rijeke Crnojevica") i zatim skrece na zapad, pa se zavrsava na obali juzno od Poseljanskog Luga, na mjestu Gardicu. Dalje ide "na Plocu na Osca; otolenaka na vr' Gvostine (glavice), otole na Plocu pod Ucak pa na vrh Svinjstika (planina)". Odatle okrece granica na jug, te izlazi na vrh velikog brda Golubara, pa se dalje nastavlja preko visa Trsljake i preko "Korita pri Malom Lastiku" i zatim se penje "na vr' Gologa Brda, pa redom na Mrku Stijenu, na Raj-Krs, na vr' Baljeve Rupe, na vr' Veljega Krsa, na vr' Velje Glave i na Pavlov Krs", sa kojeg slazi na rijeku, koja se zove Velja Rijeka, a jedan je od izvornih krakova rijeke Oraostica. Veljom Rijekom ide medja do usca Potoka Smokovjenackog, koji joj pritice s desne strane (a dolazi od cesme Smokovjenca), a dalje prelazi preko mnogih uzvisenja, medju kojima su najglavnija: Rajetin Krs, Konj (glavica i grede), Rajkov Krs, Za-Police, vrh Laleva Brijega, vrh Male Skale, vrh Kosmate Glavice, vrh Veljeg Vilina, Tatinje i Tatarija.

Rijecku Nahiju dijeli narod na pet plemena. Sredinu nahije i cijeli njen sjeveroistocni dio zahvata najvece pleme, Ceklin. Zapadno od njega su dva mala plemena: Kosijeri (sjevernije) i Dobrsko Selo (juznije). Juzno je od Ceklina veliko plemeLjubotinj, a opet juzno od njega pleme Gradjani. Za jedinstvo Rijecke Nahije i za tjesnje veze njenih plemena jednoga sa drugim nego sa plemenima izvan njihove nahije, od najveceg je znacaja bio odnos ove oblasti prema dolini Crnojevica Rijeke. Ova je rijeka, koja je bogata vodom i plovna, predstavljala od uvijek veoma mocan cinilac u zivotu stanovnistva ovih predjela, tako oskudnih i najpotrebnijih kolicinama vode. A cijela je oblast Rijecke Nahije bas nagnuta ka dolini te rijeke, te je ona njeno prirodno srediste, sabirna oblast svih odnosa, koje njeno stanovnistvo ima i medju sobom i sa spoljasnjim svijetom. Usled toga je cak i pleme Gradjani, cija oblast inace cini izuzetak, jer je najvecim dijelom nagnuta prema Crmnici, ipak uvuceno u sferu Crnojevica Rijeke, narocito i zbog toga, sto je glavno i staro sredistve ovoga plemena na sjeveru, blizu Ljubotinja. Od kolikog je znacaja dolina Crnojevica Rijeke, vidi se i po tome, sto je u njoj dosta rano postala varos Rijeka, koja je zadugo bila glavno trgovinsko srediste cijele stare Crne Gore.

Pleme Ceklin[edit]

Današnja oblast ovoga plemena zahvata cijelom svojom istočnom polovinom niske i otvorene predjele oko Crnojevića Rijeke i kraj Skadarskog Jezera i Gornjega Blata. Za vrijeme turske vladavine u ovim krajevima pleme se u tako pristupačnim predjelima ne bi moglo održati. Ono ih zaista tada nije ni imalo, nego su mu novija tekovina. A najstarije sjedište i matica ovoga plemena je daleko na zapadu, u krajnjem uglu njegove oblasti, koji je dobro zatvoren visokim brdima i planinama. Među njima su najznatniji: na jugu Ceklinštak i Strajište, na istoku Crni Vrh, na sjeveru Mekavac, na zapadu Prijevor.

U tome, srazmjerno malom, predjelu su se začela i razvila moćna bratstva ceklinska, Gornjaci i Donjaci, koja su se poslije raširila na ovu veliku oblast, koju danas ima njihovo pleme. To je širenje počelo poslije onih teških borbi, kojima su Ceklinjani (vjerovatno u drugoj polovini 17.vijeka) uspjeli istisnuti pleme Bjelice iz cijelog velikog predjela, koji je na istoku od pomenutog starog središta ćeklinskog do granica Lješanske Nahije, do Gornjeg Blata i do blizu Žabljaka. Nije prošlo mogo vremena poslije toga osvajanja, a Ceklinjani su zadobili i na jugoistočnoj strani novo veliko zemljište: već u početku 18. vijeka protjerali su poturčenjake sa Riječkog Grada i zatim u toku prve polovine toga vijeka i iz ostalih predjela svoga plemena i iz cijelog sliva Crnojevića Rijeke do samog Skadarskog Jezera, tako da su svoju oblast i na tu stranu jako proširili.

Vrijedno je istaći, da stari ili pravi Ceklinjani nijesu dopustili svojim novijim saplemenicima, Bokovljanima i Ulicima (pošto im i inače nijesu pomagali u ratu sa Bjelicama), da se naseljavaju po novozadobivenom zemljištu, nego su se tamo jedino smjele naseljavati porodice od starih bratstava ceklinskih. Iz pregleda po naseljima vidi se da u nekim naseljima toga novoga ceklinskog zemljišta sami Gornjaci i Donjaci čine jedino ili skoro jedino stanovnistvo (u Djalcima, Prevlaci, Dujevi i u selima oko varosi Rijeke), u drugima da su velika većina (u Češljarima, Rvašima, Drušićima, Bobiji i Dodošima), a u Žabljaku i u Vranjini bez malo polovina od svega stanovništva. Tako su Ceklinjani uspjeli, da taj svoj veliki dobitak u zemljištu održe u zajednici sa svojom ranijom oblašću ne samo snagom svoga plemena, nego i time, što su po njemu zasnovali naseobine, čije je stanovništvo ogromnom većinom u nejtešnjem krvnom srodstvu sa glavnim ceklinskim bratstvima. Ova je tijesna krvna zajednica cinila i cini, da je novo zemljiste spojeno sa starom plemenskom oblascu u vrlo čvrstu cjelinu.

U plemenu Ceklinu ima sada 19 koje većih koje manjih naselja, odkojih svako čini zasebnu predionu cjelinu sa zasebnim imenom. Najmanja od njih, koja se ne dijele na manje djelove, narod naziva prosto "selima"; a za veća od njih, koja imaju i manje djelove, narod nema naročitog termina, nego ih - kao što smo vidjeli da to cini i po drugim plemenima stare Crne Gore - naziva samo njihovim imenima, a njihove djelove označava kao "sela" ili "seoca". Tako je isto i po ostalim plemenima Riječke Nahije. Velika većina naselja po ovoj nahiji dijeli se na veći broj (neka i na desetak i više) takvih "sela" i "selaca", a vrlo je malo takvih, koja čine sama sobom svega jedno "selo".

Najdalje je na zapadu plemena Ceklina njegovo veliko naselje i njegova kolijevka Ceklin. Njegove su kuće pri stranama planine Ceklinštaka, a djelovi su i po njegovoj supodini i na krševitim brežuljcima. One su uopšte vrlo ublizu, ali se ipak u Ceklinu jasno razlikuju osam sela i selaca, u kojima stanuju porodice od trinaest bratstava, gotovo sve sami Gornjaci i Donjaci - ukupno 99 kuća. Sjeverno od Ceklina su Strugari, u kojima žive 28 porodice velikom većinom Donjaka. - Sjeverno su od Strugara su Ulici sa 35 domova, od kojih najviše dolazi na bratstvo Đikanovice sa Vuksanovićima, zatim na Donjake i nešto malo na druga bratstva. - Na sjeverozapadu od Ulica je selo Bokovo. Ima 51 kuću, od kojih većina dolazi na bratstvo Borozane s Lomparima, a manji dio na Mudreše s Marotićima. Istočno od Ulica su Jankovići sa 28 kuća, od kojih 20 dolazi na samo bratstvo Jankoviće. - Istočno od Jankovića su Meterizi sa 62 doma, koji su sve Donjaci. - Sjeverno od Meteriza su Češljari: 20 kuća, od kojih su 16 Gornjaci. - Sjeverno od Češljara su Đalci: 10 kuća sve Gornjaka. - Istočno od Đalaca je Zagora: 21 dom, od kojih 16 Božovići. - Jugoistočno od Zagore su Rvaši: 78 domova, a od toga 43 Gornjaci, ostalo Donjaci (15) i razna druga bratstva.

Južno od Rvaša su Drušići: 79 kuća (36 Donjaci, 30 Gornjaci, ostalo razna mala bratstva). Jugoistočno je od Drušića Bobija: 35 kuća (12 Donjaci, 8 Gornjaci, 8 Brnovići, ostalo razna druga bratstva). - Južno su od BobijeDodoši: 96 domova (44 Gornjaci, 15 Donjaci, 9 Gazivode, ostalo razni). - Jugoistočno od Dodoša je gradićŽabljak: 45 kuća od mnogo raznih bratstava (među njima 16 Gornjaci i 5 Donjaci). - Daleko je na jugu od Zabljaka ostrvo Vranjina sa naseljem istog imena od 45 domova raznih bratstava (16 Gornjaci i 5 Donjaci). - Južno je od Drušića Prevlaka: 27 kuća (25 Gornjaci).

Zapadno od Prevlake i od Drušića, a s desne strane Crnojevića Rijeke, je velika grupa od naselja s opštim imenom Dujeva. Ona se opet dijeli na tri manje grupe od naselja: na jugu su Mihailovići, u sredini Trnovi Do i na sjeveru Riječani. U Dujevi ima 65 kuća (52 Gornjaci). - Na zapadu i na sjeverozapadu od Dujeve, oko varoši Rijeke, ima sedam omanjih sela i selaca, koja Jovićević obuhvata opštim imenom Riječka Okolina sa ukupno 53 doma (46 Gornjaci). U pleme Ceklin spada i varoš Rijeka, u kojoj živi 88 porodica od raznih crnogorskih bratstava (18 Gornjaci i 7 Donjaci), a osim toga i priličan broj privremeno nastanjenih katolika i muslimana iz Skadra.

Pleme Kosijeri[edit]

Kosijeri su najmanje pleme u Riječke Nahije, na njenom krajnjem sjeverozapadu. Nastanjeni su u nekoliko dolova i uvala, koje su sa svih strana zatvorene planinskim bedemima i velikim brdima: sa sjevera i sa zapada onima što su na granici prema Lješanskoj i Katunskoj Nahiji, a s juga osobito Debeljakom i Ćukovcem i s istoka Vodnikom. U tom tako dobro ograđenom, zaštićenom i sklonjenom predjelu Kosijeri su se mogli razviti u jako plemensko jezgro, koje bi se odatle raširilo na mnogo veću oblast, i postati moćnim plemenom, da su prilike u njihovoj okolini bile za to povoljne. Ali su oko nji od starina bila mnogo jača plemena, koja su ih ne samo sa svih strana stješnjavala, nego su ih i u samoj njihovoj kolijevci progonila i jako im remetila cio život i razvitak. Osobito su Kosijeri mnogo prepatili od svojih zapadnih susjeda, Bjelica. Sa njima su imali u 18.vijeku dugotrajne borbe i krvne zavade, pa su morali napustati i svoja sela i Bjelice su im bile preotele najveći dio njihove plemenske oblasti. Tek na zauzimanje mitropolita Petra I izmirili su se sa njima i kupovinom povratili svoje izgubljeno zemljište. - Ali kako su i dalje ostali sa svih strana stiješnjeni i nijesu imali izlaza ni na koju stranu, Kosijeri su i do danas zadržali iste granice, koje su imali od starine. A suvišak stanovništva, pošto se na malenoj plemenskoj oblasti nema đe nastanjivati, mora se raseljavati na sve strane. U Kosijerima je glavni predstavik plemena jedna grupa od srodnih bratstava: Rajkovići (14 kuća), Radovići (27 kuća) i Latkovići (18 kuća). Pošto u cijelom plemenu ima svega 111 domova, ova grupa bratstava, kao što se vidi, obuhvata sama više od polovine porodica u plemenu. Ovo pleme ima svega dva velika naselja: Kosijere na zapadu i Đinoviće na istoku. Oba se dijele na poveći broj sela i selaca. - U Kosijerima od 74 doma dolazi 39 na Radoviće i Rajkoviće, 16 na Đurkoviće, 14 na Marićeviće, ostalo na dva mala bratstva. - U Đinovićima: 37 domova (18 Latkovići, 16 Adžići, ostalo manja bratstva)

Pleme Dobrsko Selo[edit]

Njegovo je glavno i staro sjedište predio istoga imena, koji čini duboku i prostranu kotlinu, okruženu sa svih strana brdima i planinama, među kojima su najviši: na zapadu Granica i Vrtijeljka, na jugu Ceklinštak, na istoku Mekavac i na sjeveru Dobrštak. U ovoj svojoj tako zatvorenoj oblasti i stiješnjeni sa svih strana velikim i jakim plemenima - Cetinjanima, Ceklinom i Ljubotinjem - Dobrljani su bili u istim prilikama kao i Kosijeri i ne bi se mogli širiti ni na koju stranu. Ali se desio osobit slučaj, koji im je pomogao, da ipak svoje pleme povećaju povelikim komadom zemljišta. U vrijeme onih velikih borbi (u 17.vijeku), koje su vodili Ceklinjani sa Bjelicama (vidi pleme Ceklin), Dobrljani su pomagali Ceklinjanima, i kad se poslije, pošto su Bjelice prognane, dijeljeno oteto zemljište, Dobrljani su dobili predio, koji je podaleko na sjeveroistoku od njihove plemenske oblasti i sa svih strana okružen naseljima plemena Ceklina. Oni su taj predio odmah i naselili, i on se po njima prozove imenom Dobrska Župa.

Ali ma da su Dobrljani u Dobrskoj Župi tako reći u sred plemena Ceklina i daleko od svoga plemena, oni se ipak u svakom pogledu i svakad drže "u zajednici sa svojim plemenom, samo što sa okolnim selima ceklinskim imaju u zajednici popa; crkvu imaju posebnu, i ne daju, da se pred njom sahranjuju Ceklinjani..."

Tako imamo ovdje sasvim osobit primjer: da se dio plemena, koji je od svoje plemenske oblasti sasvim odvojen tuđim plemenom, i dalje drži u tijesnoj zajednici sa svojom maticom i čini potpunu plemensku cjelinu sa njom. - Razumije se, da je ovakav, sasvim neobičan, odnos između matice i njene odvojene naseobine bio jedino moguć usled vrlo povoljnih i izuzetnih prilika: jedno usled toga, što su Dobrljani bili stalno u prijateljskim odnosima sa plemenom Ceklinom, te ono nije pravilo nikakve smetnje takvim odnosima; a drugo, što su već u prvoj polovini 19. vijeka nastale sređenije prilike u Crnoj Gori kao državi, te su i manja plemena i bratstva bila obezbijeđena od nasilja svojih jačih susjeda.

Tijesnim vezama između Dobrskog Sela i Dobrske Župe vrlo je mnogo doprinijelo i to, što glavnu masu ovoga plemena čine dva velika bratstva, koja su ujedno i njegovi najstariji stanovnici. To su: Gornjevučani (51 dom) i Dobrilovići (61 dom). Od 168 domova, koliko ih ima u cijelom plemenu, oni sa svojih 112 domova čine skoro tri četvrtine. U predjelu Dobrskom Selu ima 124 doma (od toga: 42 Gornjevučana i 34 Dobrilovića), a u Dobrskoj Župi 44 doma (od toga: 27 Dobrilovića i 9 Gornjevučana).

Pleme Ljubotinj[edit]

I ovo je pleme, isto onako kao i Ceklin, bilo najprije ograničeno na krajnji jugozapadni dio svoje današnje oblasti. Njegovo je najstarije sjedište bilo u Viranj-rupi pod velikim i visokim brdom Viranjem, na istoku i jugoistoku od njega. To je povelika kotlina koja je sa svih strana ograđena planinama i visokim brdima (Viranj, Osmin, Svinjštik i dr.). U njoj su i danas glavna naselja ljubotinjska: Boguti i Mužovići u sredini, Prekornica na jugu i Vignjevići na sjeveru. Za njih se i danas čuje, da ih zovu "Ljubotinjem" (u užem ili pravom smislu riječi). U tome je predjelu i kolijevka svih glavnih bratstava ljubotinjskih, koja sebe smatraju za prave Ljubotinjane, pa tako i nazivaju. Ta su bratstva: na prvom mjestu Sarapi, kojih ima danas 107 kuća, pa Radomani sa Džonovima (danas 47 kuća), zatim Vujovići (sada 34 kuće), Pejakovići (27 kuća), Drecuni (24 kuće), Lubarde (21 kuća), Prlje (19 kuća) i Šabani (16 kuća).

Ova stara ljubotinjska bratstva imaju sada zajedno 279 domova. A pošto u cijelom plemenu Ljubotinju ima 447 domova, vidi se, da ona sama čine više od tri petine plemena.

Ta su bratstva u pomenutom predjelu pod Viranjem i oko njega bila već vrlo rano stvorila jako pleme Ljubotinj. Ovo pleme je još u 16. i početku 17.vijeka imalo toliki ugled, da su Turci iz njegove sredine postavljali "spahije", koje su smatrali starješinama nad svom Crnom Gorom. Moć plemena Ljubotinja uticala je na susjedna naselja na sjeveroistoku - Začir, Dubovu i Smokovce - tako, da su ona prišla ovome plemenu i stupila sa njim u plemensku zajednicu.

U borbama protiv Bjelica Ljubotinjani su pomogli Ceklinjanima, i kad su Bjelice protjerane sa riječkog zemljišta (u 17. vijeku), Ljubotinj je prilikom podjele otetog zemljišta dobio predio na sjeveroistoku do brda Kramolina i dalje put Skadarskog jezera. Ali u velikom predjelu Donjim Selima (koji se dijeli na tri velika sela: Njive, Čukovići i Poseljani), što rastavlja Ljubotinj od jezera, sjedjelo je tada staro stanovništvo, koje je držalo sve zemljište toga predjela. Ljubotinjanima koji su se u to vrijeme bili u svome starom sjedištu jako namnožili, ovo je zemljište bilo veoma potrebno, i zato stanu tim starosjediocima činiti mnoge pakosti i neprijatnosti, tako da ih time primoraju, da se potpuno rasele. Već oko sredine 18. vijeka Ljubotinjani su zauzeli cijelo opustjelo zemljište Donjih Sela, a u drugoj polovini toga vijeka počeli se na njemu i stalno naseljavati.

Karakteristično je, da i ovdje imamo primjer, sličan onome kod Ceklinjana, i što više još doslednije naveden, naime: što Ljubotinjani nijesu dopustili svojim novijim saplemenicima - onima iz Začira, Dubove i Smokovaca - da se naseljavaju po Donjim Selima, nego su se tamo smjele naseljavati samo porodice od pomenutih starih bratstava ljubotinjskih. Na taj način cio taj veliki predio Donjih Sela ima stanovništvo istovjeto po sastavu ili porijeklu s onim u starom sjedištu ljubotinjskom. Tako je ova naseobina ljubotinjska vezana sa svojom maticom i vrlo tijesnim krvnim vezama i time spojena sa njom u vrlo čvrstu plemensku zajednicu. Poslije osvojenja Donjih Sela Ljubotinjanima se ukazala prilika, da svoju potrebu za zemljom zadovolje i na zapadnoj strani od svoga staroga sjedišta. Oni su tamo kupili od Ceklinjana prostrani predio između Ceklinštaka na sjeveru i Đurđeva Ždrijela na jugu, pa su po njemu podigli mnoga privremena i stalna naselja.

U naseljima starog sjedišta ljubotinjskog njegova su glavna bratstva ovako zastupljena: u Bogutima od 75 kuća dolazi 30 na Sarape, 23 na Pejakoviće i 20 na Drecune; u Prekornici od 75 domova 64 na Sarape; uMužovicima od 65 kuća 16 na Šabane, 26 na Radomane sa Džonovima, 14 na Prlje i 8 na Vujoviće; uVignjevićima od 44 doma 10 na Lubarde, 13 na Dapčeviće sa Kambanima i 6 na Radomane. - A u njihovoj naseobini, Donjim Selima, od 69 kuća dolazi 26 na Vujoviće, 13 na Radomane, 11 na Sarape, 11 na Lubarde i po nekolike kuće na Pejakoviće, Prlje i Drecune.

U pridruženim naseljima - Začiru, Dubovi i Smokovcima - nalazimo sasvim drukčija bratstva (samo u Začiru nekoliko doseljenih porodica od starih ljubotinjskih bratstava). Tako u Začiru (63 kuće) glavno stanovništvo čine: Kusovci (22 kuće), Kaluđerovići - Milaševići (16) i Đurovići (13); u Dubovi (43 kuće): Šoći (25) i Jovetići (14); a u Smokovcima (13 kuća) cjelokupno stanovništvo čini samo jedno bratstvo Račevići sa Zlotvorima.

Pleme Građani[edit]

Ovo se pleme zvalo nekada Šišojevićima i glavno mu je sjedište bilo u sjevernom dijelu njegove sadašnje oblasti, u kome ima i sad seoce Šišojevići ili Šišovići na zemljištu negdašnjeg velikog naselja s istim imenom.

Staro sjedište plemena Šišojevića bilo je u dosta prostranoj vali na sjeveru današnje plemenske oblasti, između Svinjštika i Štrbine na sjeveroistoku i Građanske Stubice i Crnog Vrha na jugozapadu. U tome sklonitom predjelu razvila su se jaka bratstva, koja su se ubrzo raširila na jugozapad, u veliki predio Građane, a odatle na istok, u predio Radomir.

Usljed međusobnih borbi u plemenu staro sjedište plemena Šišojevića bilo je skoro sasvim opustjelo. Naprotiv stanovnici Građana su se usled vrlo povoljnih prirodnih pogodaba (i podesnog klimata i povoljnih prilika i za ratarstvo i za stočarstvo) namnožili u jako bratstvo Lipovce, koje je već odavno zadobilo stalno vođstvo u plemenu. Usled toga i samo pleme bude prozvato po njihovom sjedištu: Građanima. Lipovaca ima danas 75 kuća i svi sjede na Građanima, u koje spada i seoce Šišovići (u oba zajedno 99 kuća). - Poslije Lipovaca su najveće građansko bratstvo Vojvodići, koji svi, i samo oni, sjede na Radomiru (28 kuća). - Treće je bratstvo, upravo grupa od bratstava (od kojih svako ima zasebno prezime: Đukanovići, Ukaševići, Đuraševići i Baše; ukupno 17 kuća) u selu Gađima (18 kuća) na sjeveroistočnoj strani plemena.

Građani su dakle malo pleme, od svega 145 domova. Onako isto kao i Kosijeri oni se nijesu imali kud širiti ili naseljavati u blizini svoga plemenskog sjedišta (kao što može npr Dobrsko Selo u Dobrsku Župu), nego se višak stanovništva morao i mora raseljavati. Zato pleme ne može osjetno rasti ni brojem, pošto je stalno ograničeno na svoju malenu oblast.

Poveznice[edit]

Izvori[edit]

Riječka nahija