Wp/cnr/Pleme Kuči

Kuči (alb. Kuçi ) su crnogorsko-brdsko pleme albanskog porijekla podijeljeno u tri oblasti: Starokuči, Novokuči (uopšteno: Drekalovići) i Zatrijebčani.

Geografski položaj

Oblast plemena Kuči nalazi se na jugoistočnom dijelu "crnogorskih brda". Na śeveru su oivičeni Komovima, na zapadu rijekom Moračom i njenom pritokom Malom Rijekom, na jugu ravnicom Doljanima (koja je śeverno od Podgorice) i na istoku planinama na desnoj strani rijeke Cijevne i u gornjem slivu rijeke Vrmoše.

Novokuči (Drekalovići)

Novokuči (Drekalovići) su porijeklom iz Albanije, a njihov rodonačelnik je bio Drekale Kastrioti, iz albanskog plemena Berisha, koji je, po vjerovanju, bio čukununuk Skenderbega. Novokuči i Zatrijebčani su bili do 1638. godine jedan rod, ali se tada razdvajaju po vjeri, a kasnije i po jeziku, jer je Drekaloviće te godine, na njihov zahtjev, preveo sa katoličke u pravoslavnu vjeru, crnogorski vladika Visarion Boljević.

Kao porodičnu krsnu slavu, slave sv. Nikolu (Nikoljdan), dok Starokuči slave Mitrovdan, po čemu se razlikuju

Albanci su u Kučima svi katolici sem desetak porodica u Fundini koje su muslimani. Iako Albanci žive u zasebnom predjelu, Zatrijepču (na jugoistočnoj strani kučke oblasti) ipak se oni smatraju kao šira plemenska cjelina sa pravoslavnim Kučima. oni sebe zovu Kučima, a svoju oblast Kučkom krajinom. U Kučima narod razlikuje dvije velike grupe bratstava: stare Kuče i Drekaloviće. Među starim Kučima najveće bratsvo je Mrnjavčići, sa preko 330 porodica. Drekalovići su najveće kučko bratsvo sa više od 800 porodica, tako da oni sami čine više od polovine plema śeveru sve je viša, da bi na komovima dostigla najveću visinu. Izuzev predjela Komova ostalo zemljište je krševito, velikim dijelom goletan, te zato oskudan vodom. Samo su Komovi i planine oko njih bogati izvorima i rijekama.

Starokuči i Zatrijebčani

Dio kučke oblasti u kojem su stalna naselja dijele Kuči na četiri predjela. najdalje na jugozapadu je Kučka Župa, dalje na śeveru je predio Podanje, a śeverno od njega sve do najśevernijeg kučkog naselja Brskuta, Površje (ili Površe). Jugoistočni kraj, koji izgleda dosta divlje, zove se Zatrijebač ili Kučka Krajina.

Na krajnjem jugozapadu su Doljani, Novo selo i Omerbožovići. Na śeverozapadu od Doljana su: Zlatica, Krnjan, Sjenice, Cvarin, Vidijenje, Kupusci, Bioče (sa poseokom Čelom) i Mazanica (duž Morače). Na śeveroistoku od Doljana su Vrbica, Medun i Fundina. Śeveroistočno od Fundine je albanski predio Koći, a zatim veliki albanski predio Zatrijebač (albanski: Triješi) sa šest sela: Nikmaraši, Mužečka, Stjepohi (crnogorski Šćepova), Benkai (crn. Banjkani), Delai (crn. Deljani) i Bud'za. Śeverno od Zatrijepača je naselje Orahovo, naseljeno Crnogorcima, kao i ostala naselja: Bezihovo (ili Bezijevo), Dučići, Liješta, Kosor, Ubli, Krivi Do, Raćesi, Ubalac i Zagreda. Dalje ka śeveru i śeveroistoku su Momče, Kržanja, ptikalj, Brezojevice, Stravče, Milančići i najdalje na śever veliko naselje Brskut.

Kučka planina

Kučku planinu narod dijeli na tri dijela:

Donje planine

Donje planine su najdalje na jugu i obuhvataju najniže kučke planine i pašnjake, počevši od Hotskih korita na jugoistoku, pa do visoravni Stravča na śeverozapadu.

Srednje planine

Srednje planine, koje se protežu od visoke planine Žijova, pa na śever i śeveroistok do Komova. Tu su, osim Žijova jo veće planine i visoravni: Mala i Velja Koštica, Rikavac, Momonjevo, Jezera, Širokar i Maglič.

Gornje planine

Gornje planine u kojima je glavni Kučki Kom, u koji spada i nekoliko manjih planina južno od njega: Crna Planina, Kozelj, Kurlaj, Bindža i druge.

Barjaci

Svako kučko vojvodstvo imalo je svoj barjak koji je bio nasljedan u pojedinim porodicama, samo što oba zatrijebačka vojvodstva spadala pod jedan barjak. A u potonje vrijeme su u vojvodstvu Kučke gore bila dva barjaka.

Albanski fisovi se između sebe dijele po barjacima. Među devet barjaka sandžaka skadarskoga prvijenstvo je imao hotski barjak, i to barjak Rapše Hotske, jer u Hotima je postojao i trabojinski barjak.

Vjera ili besa

Vjera, ili kako Albanci kažu Besa, jedna je od najkarakterističnijih narodnih osobina ovog kraja. Vjeru su češće držali Kuči i uopšte Brđani i Crnogorci nego Turci i Arbanasi. Vjera Kuča je kod suśednih Albanaca i muslimana bila vrlo uvažena. Kuči su bili čvrsti u držanju vjere kako prema suśednim plemenima, tako im između sebe, kad bi zakrvljene porodice između sebe dale vjeru.

Pohara Kuča

Bilo je nekoliko tako nazvanih - pohara Kuča. Jednu je izvršio skadarski paša 1774. godine. Tada su Drekalovići (glavnina Kuča), morali da bježe sa teritorije svog plemena i nekoliko godina je (prema pričanju Marka Miljanova) veći dio Drekalovića bio u Rovcima, u izbjeglištvu. Dobar dio Drekalovića je tada izbjegao u Staru Crnu Goru. Prema podacima oko 300 Kuča sklonilo se u Crnu Goru u vrijeme koje je bilo veoma nepovoljno za nju, kad je zemljom vladala strahovita suša, a Mlečani zabranili Crnogorcima pristup u Kotor da nabave hranu. Crnogorci su nastojali da se riješi pitanje izbeglica iz Kuča, pa su se obratili ruskom predstavniku knezu Alekseju Orlovu; on je u ime ruskog dvora dodijelio izbjeglim Kučima 1000 cekina, a bilo je govora i o njihovoj seobi u Rusiju. Napokon su Turci dozvolili Kučima da se vrnu u svoje razorene domove, što su učinili samo zato da bi prekinuli njihova četovanja, odnosno pljačkaše pohode.

Knjaza Danila je kad je došao na vlast, čekao težak posao da uvede red u zemlji u kojoj je vladala anarhija. Crna Gora je bila zemlja u kojoj je svako pleme bilo država u državi. Jedno od plemena u kojem je bila jaka turkofilna struja bili su i Kuči. Skadarski paša je neprestano podmićivao Kuče želeći da se oni odbiju od Cetinja. Sredinom 1845. godine u jednom izvještaju se navodi da je na Cetinje došlo oko 60 Kuča da bi izrazilo pokornost Njegošu, dok je u Skadar na poklonjenje pošlo 113 Kuča.

Kao odgovor na dugogodišnje rovaranje unutar Kuča protiv Crne Gore, knjaz Danilo je poslao svog brata Mirka da sa vojskom kazni i strijelja kolovođe-izdajnike, što je tada bio uobičajeni način zavođenja reda. Mirko Petrović je dva puta s vojskom intervenisao u Kučima, 1855. i 1856. Vojvoda Mirko je u pohodu na Kuče iz 1856, nakon što mu se dio Kuča oružjem suprotstavio, upao sa crnogorskom vojskom u kučko pleme i izvršio žestoki zločin, a taj zločin je 40 godina kasnije preuveličao vojvoda Marko Miljanov, koji je u vrijeme dok je Mirkova vojska harala po Kučima śedio na Cetinju kao perjanik knjaza Danila.

O tome crnogorski istoričar, Živko Andrijašević, piše:

"Inače o samoj pohari Kuča (1856) prvenstveno se sudi na osnovu zapisa vojvode Marka Miljanova, koji je nastao krajem 19. vijeka, i u kojem se tvrdi da je izginulo preko 250 Kuča, od čega su preko dvije stotine bile žene i đeca. Naravno, današnjim plemenskim patriotama, koji bezrezervno vjeruju ovoj vojvodinoj bezočnoj izmišljotini, ne pada na pamet da potraže i neko drugo śedočenje. Mogli bi da pročitaju spisak ljudskih gubitaka koji su sami Kuči napravili avgusta 1856. U tom spisku koji je objavljen još 1937. godine navodi se da je u Kučima ubijen 131 vojnosposobni muškarac, tri trudnice, pet žena i desetoro đece u kolijevci. Neka su ovi ljudi ponekoga i pridodali, to je ipak sitnica u odnosu na ono što je pridodao vojvoda Marko. Kao što se može zaključiti vojvoda Marko je ovom spisku pridodao preko dvije stotine žena i đece!" (Živko Andrijašević, Nacija s greškom, strana 42)

Razlog zbog kojeg je vojvoda Mirko bio tako okrutan je jedna žestoka uvreda koju je jedan Kuč uputio porodici Petrović i ta uvreda je izbezumila Mirka Petrovića.

Jovan Erdeljanović o tome piše: "Glavna je stvar u ovome. Knez Danilo je bio poslao vojsku sa svojim bratom Mirkom, da milom ili silom prisajedini Kuče sa Crnom Gorom i da kazni neke neposlušne glavare. Kad je vojvoda Mirko došao sa vojskom na Bioče na Morači, prema njemu se namesti onaj deo Kuča, koji je ostao uza svoje glavare a među njima i 40 podgoričkih Turaka (pl. Kuči, 308). Međutim, većina Kuča pređe na stranu vojvode Mirka, a treći deo Kuča ostane po selima ne držeći stranu ni jednima ni drugima. Pričalo mi je više ljudi da je vojvoda Mirko pokušavao skloniti one Kuče više Bioča, da se izmire sa njim i da ga puste u Kuče. Ali oni nisu śćeli za to ni čuti i šta više jedan od njih, Benja Novakov Petrović s Kosora, vikne s vrh Reta (brda nad Biočem): „Ako mi dovedete Knjeginju crnogorsku, da joj načinim jednog Drekalovića, puštićemo vas u Kuče!“ Ovaka uvreda ujela je za srce i vojvodu Mirka i vojsku, koja je bila s njim. Zato je crnogorska vojska, kad je s medunske strane ušla u Kuče, i sama mnogo prećerala u postupanju s porodicama neposlušnih Kuča." (Jovan Erdeljanović, Kuči Bratonožići Piperi, Podgorica 1997, str. 59 i 60)

Poveznice

Izvori

Živko Andrijašević, Nacija s greškom
Jovan Erdeljanović, Kuči Bratonožići Piperi