Wp/cnr/Peko Pavlov Nikolić

Peko Pavlov Nikolić 1876

Peko Pavlov Nikolić (uže bratstvo Tomašević) vojvoda i komandant jajoša.

Biografija

Bio je crnogorski perjanik, komandant, vojvoda i čuveni hajdučki harambaša iz Stare Crne Gore. Rođen je 1818. godine u Vojinićima na Čevu u Katunskoj nahiji-Stara Crna Gora. Sin je Pavla Nikolića, Peko je zapravo Nikolić junačkog bratstva na Čevu koje je dalo u nekoliko navrata istaknute ličnosti. Peko je po ocu Pavlu uzeo prezime Pavlović i pod tim imenom i prezimenom će se vinuti u istoriju crnogorskog ratovanja. Već u najranijoj mladosti, gotovo u djetinstvu počeo je pratiti čete i sa starijima učestvovati u okršajima sa Turcima. Vještinom gerilskog rata i četovanja kalio se u najhrabrijim i najvještijim crnogorskim i hercegovačkim četama. Ubrzo se istakao svojom hrabrošču i neustrašivošću. Postao je harambaša i četovođa.

Crnogorsko-osmanski rat 1852-53

U vrijeme crnogorsko-osmanskog rata 1852-53. godine ili tzv. Omer pašine prve vojne učestvovao je u odbrani svoje Crne Gore. Za vrijeme Druge Omer pašine vojne 1862. godine komandovao je odredom koji je djejstvovao u Hercegovini. Reformom vojske,1872.godine harambaša Peko Pavlović je imenovan za komandira čevsko-bjeličkog bataljona, time je stekao i zvanično čin u vojsci komandira. Komandir i četovođa Peko Pavlović je bio vezan za Hercegovinu svojim akcijama, tako da ga je knjaz Nikola u Hercegovačkom ustanku 1875. godine imenovao za komandanta jajoša. Naime jajoši su bili crnogorski dobrovoljci u ustanku u Hercegovini. Smatrao se najboljim poznavaocem teritorije Hercegovine i najvještijim poznavaocem gerile i gerilskog načina ratovanja. Naročito su značajni bojevi i pobjede u kojima je on bio komandant na: Prapratnicama, Muratovici, Planu, Nevesinjskom Kasabom, u Popovom polju i drugim. Kao komandant i crnogorski vođa hercegovačkog ustanka, sukobio se sa eksponentima srpske vlade i jednim od vođa ustanka Mićom Ljubibratićem radi osiguranja crnogorskog uticaja u ustanku. Zbog izuzetnih zasluga u Hercegovačkom ratu knjaz Nikola ga je imenovao za crnogorskog vojvodu, čime je Peko dobio najviši vojni čin ondašnje Crne Gore.

Crnogorsko-osmanski rat 1876-78

U crnogorsko-osmanskom ratu 1876-78. godine bio je komandant hercegovačkih odreda, čuvene su bitke u kojima je učestvovao vojvoda Peko Pavlović kao što su:klanac Duga, Odžina poljana i Vučji do. Nakon završetka rata vojvoda već junak svih ratova u poznim godinama došao je u sukob sa knjazom Nikolom. Čovjek neustrašive hrabrosti i slobodarskog crnogorskog duha odlazi iz Crne Gore, jedno vrijeme je živio u Srbiji, Bugarskoj čak i u Rusiji. Zadnje vrijeme u inostranstvu je proveo u Bugarskoj, kada po završetku srpsko-bugarskog rata 1885. godine vraća u rodnu Crnu Goru. Miri se sa svojim Gospodarom kojem je do kraja ostao vjeran kao i Crnoj Gori za koju je krv lijo decenijama. Živio je najveći dio na Cetinju. Interesantna je priča o tome kada je ostarjelom vojvodi knjaz Nikola došao u posjetu.Naime knjaz je Peka zatekao u postelji, rekao mu je: E Peko kakav orao bješe na Muratovici, Nevesinjskoj kasabi i Duginom klancu...A Peko mu je na to odgovorio: E moj Gospodare dosta si i ti perja sa tog orla oskuba.

Vojvoda Peko Pavlović svoj životni krug završio je na Cetinju 1903. godine, sa mjesta sa kojeg je i išao u sve bojeve i bitke za slobodu Crne Gore i njenog herojskog naroda. Sahranjen je kako to i dolikuje slavnom crnogorskom vitezu i junak uz počasti pred Vlaškom crkvom na Cetinju.

Poveznice

• Hercegovacki ustanici Peko Pavlovic Nikolic
• ONOMASTIKON CRNOGORSKIH „JAJOŠA“ Novica Vujović

Izvori

• Znameniti crnogorski i hercegovački junaci- knjiga 3, M. Vujačić, Titograd, 1990.
• „Peko Pavlović”. Narodna enciklopedija. Zagreb: Bibliografski zavod. 1925.