Wp/cnr/Opšti imovinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru

Devetnaesto stoljeće su od samog njegovog početka karakterisale velike kodifikacije kako krivičnog, tako i građanskog prava u mnogim evropskim zemljama. Tako je već 1804. godine donijet francuski Građanski zakonik (Code civil), 1811. austrijski Opšti građanski zakonik, 1844. srpski Građanski zakonik, a 1900. godine i njemački. I crnogorski knjaz Nikola je želio da svojoj zemlji da jedan takav zakonik, pa se stoga, oktobra 1872. godine, obratio ruskom konzulu u Dubrovniku s molbom da mu pošalje tada već veoma uglednog profesora istorije slovenskih prava na Univerzitetu u Odesi, Valtazara Bogišića, kako bi i Crna Gora dobila ‘’dobar Zemaljski Zakonik’’. Kako je Rusiji odgovaralo da i na ovaj način učvrsti svoj uticaj u Crnoj Gori, Valtazar Bogišić je već aprila 1873. godine stigao na Cetinje.

Valtazar Bogišić dolazi na Cetinje

Po dolasku u Crnu Goru, Bogišić (1834 - 1908) je najprije detaljno istražio narodne običaje, pa tek onda pristupio izradi zakonika. On je smatrao da je ‘’građansko pravo’’ zbirni naziv za stvarno, obligaciono, porodično i nasljedno pravo, ali ipak je taj naziv trebalo izbjegavati, jer je materija koju regulišu stvarno (svojina, plodouživanje, zaloga...) i obligaciono pravo (ugovori...), suštinski različita od materije porodičnog i nasljednog prava. Stoga je Bogišićev Opšti imovinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru, donijet 1888. godine, regulisao samo materiju stvarnog i obligacionog prava, dok je regulacija porodično i nasljedno-pravne materije ostavljena starim narodnim običajima.

Opšti imovinski zakonik

Opšti imovinski zakonik ima 1031 član. Odredbe su raspoređene u 6 djelova, koji se dalje dijele na razdjele, a ovi na članove. U prvom dijelu Zakonika nalaze se uvodna pravila i naređenja - o zakonima, o imaonicima, o imovini i njenoj zaštiti, o držini ili posjedu; drugi dio govori o vlaštini (svojini) i drugim vrstama prava ukorijenjenih u stvari (stvarna prava) - o sticanju svojine na nepokretnim ili pokretnim stvarima, o sadržini prava svojine i njegovoj zaštiti, o suvlaštini (susvojini), pomeđaškoj ugodbi i poslužju, o uživanju, zalozi, podlogu i zastavi (hipoteci); dok su trećim i četvrtim dijelom regulisani obligacioni odnosi. Treći dio reguliše kupovinu i ‘’druge glavne vrste ugovora’’ - zajam, najam zemlje, životinje ili službe, ostava, punomoćje, ortakluk, jemstvo, itd., pa čak i igre na sreću i opkladu; a u četvrtom dijelu Zakonika se govori o ugovorima uopšte – o njihovom nastanku, izvršenju, posljedicama neizvršenja i dugovima koji proističu iz ugovora. Peti dio govori ‘’o čovjeku i o drugim imaonicima, kao i o svojevlasti i u opšte o raspolaganju u imovinskim poslovima’’, tj. govori o pravnoj i poslovnoj sposobnosti, starateljstvu i fizičkim i pravnim licima. Šesti dio sadrži objašnjenja, određenja i dopune. S obzirom na obim Zakonika, prilikom pisanja o njemu nijesmo detalj-no analizirali svaki član posebno, nego smo navodili, pa to činimo i sada, samo najinteresantnije odredbe, naročito one iz šestog dijela, osmog razdjela Zakonika (čl. 987- 1031.), koje se odnose na ‘’neke zakonjačke (pravničke) izreke i postavke koje, i ako ne mogu zakona ni preinačiti ni zamijeniti, mogu mu, ipak, objasniti razum i smisao.’’ Neke od ovih izreka potiču još iz rimskog prava i predstavljaju ‘’mjesta’’ ili ‘’topose’’, tj. opšte istine u pravu.

Zakon je za svakoga zakon

Zakon je za svakoga zakon(čl. 987.)
Zakon je zakon, ma kako opor bio. (čl. 988.)
Zao običaj, nikad tvrd, nikad zakonit. (čl. 990.)
Što svak jednako razumije, tome tumača ne treba. (čl. 994.)
Odstupa li kakva odredba od opštega pravila, tumači je u najužem obimu. (čl. 995.)
Tvoje sveto, a i moje sveto; čuvaj svoje, u moje ne diraj. (čl. 997.)
Ni svojim se pravom služit nemoš’, tek drugome na štetu il’ dosadu.(čl. 1000.)
Ko od čega korist ima, treba i teret da nosi. (čl. 1001.)
Što ti zakon dadne, niko ti ne ote. (čl. 1002.)
Što jednom po zakonu stečeš, tvrdo ostaje i kad bi se zakon izm’jenio. (čl. 1005.)
Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi; - što je s početka nezakonito, to samim vremenom zakonito ne postaje. (čl. 1006.)
U većem je i manje: kome je dopušteno veće, ne može mu se kratiti manje. (čl. 1007.)
Tek ono što sam imaš, možeš drugome dati; otuda izreka: nemoš’ drugom više prava ustupiti n’o što sam imaš. (čl. 1009.)
Pravdi je nasilje najgori protivnik. (čl. 1011.)
Ni u pravu svome, ne tjeraj mak na konac. (čl. 1014.)
Kažeš li o kakvoj stvari ‘’moja je’’, to je najviše što kazati možeš. (čl. 1015.)
Razgovor je razgovor, a ugovor stranama zakon. (čl. 1020.)
Što dvojica uglave, ta dvojica i razvrći mogu. (čl. 1024.)
Što dva uglave trećega neveže. (čl. 1025.)
Najveća je nepravda, kad ko od zla djela svog, još i korist kakvu ima. (čl. 1028.)
Ko pravo svoje zapušta, nek sebe krivi ako ga izgubi. (čl. 1031.)

Poveznice

Izvori

Opšti imovinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru - Baltazar Bogišić
Mr Gordana Mitrović, POČECI CRNOGORSKOG ZAKONODAVSTVA-RETROSPEKTIVA