Wp/cnr/Oktavijanov pohod 35-33. god. p.n.e.
Oktavijan je tokom 35-33. godine p.n.e. preduzeo pohod na područje koje su naseljavali Iliri (zapadni Balkan) tokom kojeg je pokoreno i ilirsko pleme Dokleati. Ta kampanja je imala veze i sa današnjom Zetskom i Bjelopavlićkom ravnicom. U opisu kampanje koristimo današnje geografske pojmove.
Putanja[edit | edit source]
Oktavijan je 35. god. stare ere nastupio iz pravca Istre „u velikom stilu“ i na početku porazio veliko pleme Japoda, zauzimajući grad za gradom. Taj budući rimski car je potom krenuo na Dalmate, đe je i ranjen, zbog čega se kampanja otegla. Pokoravanje Dalmata je okončano nakon dvije godine. U završnom dijelu operacije, 33. godine p.n.e, Oktavijan se iz primorja zaputio središnjim dijelom Bosne prema rijeci Savi. Zatim je skrenuo prema istoku i izbio na tlo današnje Srbije. Odatle je nastavio (preko zapadnog dijela Srbije) ka jugu, prema prostorima śeverne Albanije i Crne Gore. Rimska vojska je sa tog područja obrnula prema Neretvi. Kretala se „više sjeverozapadnim pravcem“ (Salmedin Mesihović, „Orbis Romanus”, Sarajevo, 2015, 690).
Sa velikom sigurnošću možemo reći da su rimske legije 33. godine stare ere napredovale iz pravca Skodre (Skadra) preko Zetske ravnice ka bjelopavlićkoj niziji đe se nalazila i dokleatska plemenska oblast. Prošle su dolinom Zete i nastavile prema današnjem Nikšićkom polju i dalje prema zapadu. Apijan piše da je Oktavijan tokom te kampanje potčinio čitavu Iliriju - onu koja se odmetnula od Rimljana i onu koja prije toga nije bila pod njihovom vlašću (isto). Tom prilikom su u novu provincijsku organizaciju uključeni svi predjeli dinarskog pojasa i dio panonskog basena. Time je zaokružena velika provincija Ilirik, koja je 27. godine p.n.e. predata na upravu rimskom Senatu.
Nepokorni Dokleati[edit | edit source]
Izvjesno je da je Oktavijanova vojska 33. godine p.n.e. pregazila Zetsku i Bjelopavlićku ravnicu. Apijan izvještava da su se rimske legije tom prilikom sukobile sa „nepokornim Dokleatima“ koje su porazile „sa više napora“ u odnosu na druga ilirska plemena (Appian, Illyrica, 16). Oktavijanove snage su na dokleatskom području naišle na snažan otpor. Nije poznato na kojem se mjestu dogodila bitka sa Dokleatima, ni da li je riječ o jednoj ili više bitaka, niti da li se radilo o frontalnom sukobu ili gerilskim okršajima. Jer, dokleatske snage su bile suviše malobrojne da bi se mogle suprotstaviti tolikoj sili. Osim ovoga, ne znamo ni na kojem su području Dokleati tada boravili. U nauci postoji velika dilema oko matične teritorije tog ilirskog plemena, u periodu prije izgradnje grada Dokleje (Duklje). Postoje mišljenja da je to bilo dublje u bjelopavličkom zaleđu, na potezu od korita rijeke Zete prema brdskim stranama na širem području današnjeg Danilovgrada.