Wp/cnr/Nacionalni park "Durmitor"

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Nacionalni park "Durmitor"
Durmitor - Bobotov kuk

‘’’Nacionalni park Durmitor’’’[1] obuhvata prostor na śeverozapadu Crne Gore. Površina Nacionalnog parka iznosi 325.19 km2, a površina zaštitne zone Nacionalnog parka 595.24 km2. Prostire se na prostoru opština Žabljak, Šavnik, Plužine, Pljevlja i Mojkovac.

Opis i teritorija[edit | edit source]

Durmitorsko područje obuhvata prostor na śeverozapadu Crne Gore. Površina Nacionalnog parka iznosi 325.19 km2, a površina zaštitne zone Nacionalnog parka 595.24 km2. Prostire se na prostoru opština Žabljak, Šavnik, Plužine, Pljevlja i Mojkovac.

Kanjon reke Tare

NP park obuhvata kanjon Tare, kanjone desnih pritoka Tare-Vaškovske rijeke i Drage, Zabojsko jezero na Sinjajevini sa uskim pojasom koji ga povezuje sa prašumom Crna poda u kanjonu Tare, masiv Durmitora, djelove Pivske planine, kanjon Sušice, izvorišni dio Bukovice i veći dio površine Jezera drobnjačkih.

Posebne zone zaštite (rezervati) čine: Mlinski potok, sliv Škrčkih jezera sa užom kanjonskom dolinom Sušice, Crna Poda, Barno jezero sa najužom okolinom, Zabojsko jezero i kanjon rijeke Tare.

Kanjon rijeke Tare

Osnovne karakteristike durmitorskog područja su najviše planine Crne Gore koje se uzdižu sa planinskih površi, vrlo strmih subvertikalnih strana i skoro sve teško prohodne, dosta šumovite i ispresijecane dubokim riječnim dolinama koje ih razbijaju na manje prostorne cjeline. Vlada umjereno-kontinentalna, subplaninska i planinska klima. Odlikuju je duge i hladne zime, relativno kratka i svježa ljeta. Prelazni period između godišnjih doba ja slabije izražen, a jeseni su nešto toplije od proljeća. Prośečna godišnja količina padavina se kreće od 1.250 do 2.000 mm.

Prostor NP „Durmitor“ i Durmitora u širem smislu odlikuju izuzetne i specifične osobine reljefa kakve se rijetko mogu sresti i na prostoru Balkanskog poluostrva, pa i Evrope u cjelini. Predstavlja najmarkantniji dio Dinarida. Površi kao što su Jezerska i druge predstavljaju sponu između planinskih skupina i kanjonskih dolina. Na površima su formirane raznovrsne vrtače, uvale, doline, polja itd., a formiran je i veliki broj veoma raznovrsnih i bogatih elemenata tipičnih za karst, po čemu je i ovo područje, kao i Crna Gora u cjelini prepoznatljivo. Vertikalna razlika između najnižih i najviših djelova Durmitora je preko 2000m, pa ovaj prostor karakteriše velika raščlanjenost, mozaičnost, disekciranost i istaknutost reljefa. Brojni su lednički oblici reljefa kao što su cirkovi, valovi, morene i drugi oblici pleistocene glacijacije.

Reljef[edit | edit source]

Osnovna odlika reljefa je prostrana visoravan na 1500 metara nadmorske visine, koju presijecaju duboke kanjonske doline i s koje se uzdižu impozantni planinski vrhovi, od kojih je 48 sa preko 2000 metara nadmorske visine i među njima najviši Bobotov kuk sa 2 523 m a lijepim izgledom, složenošću litološke osnove reljefa i ukupnom ljepotom ističu se još: Šljeme (2477 m), Prutaš (2393 m), Šareni pasovi (2248 m), Međed (2280 m), Savin kuk (2312 m) i drugi.

Durmitor, canyon Tara - Montenegro

Osim brojnih i atraktivnih planinskih vrhova i grebena specifičnost Durmitorskog masiva se ogleda i u grandioznosti kanjonskih dolina rijeka Tare i Pive i njihovih pritoka Sušice, Drage, Vaškovske rijeke, Komarnice i dr. Kanjon rijeke Tare je geomorfološki i po ostalim prirodnim odlikama poseban u svijetu. Dubina kanjona između Bistrice i Tepaca je oko 1000 m a nizvodno i do 1300m što ga čini najdubljim u Evropi i drugim najdubljim kanjonom na svijetu. Kanjon Tare je izuzetno živ, zelen i bujan, bogat zimzelenom i listopadnom florom. Bistra, zelena voda Tare spada u ˝A˝ kategoriju, pitka je cijelim tokom (što je izuzetna rijetkost). Na dijelu toka kroz NP Durmitor,Tara ima prośečan pad od 3.6 m/km, uslijed čega se stvaraju brojni vodopadi – bukovi i brzaci. Među njima je svakako najpoznatije vrelo Bajlovica sige, izvor na lijevoj obali Tare, izdašnosti više stotina litara u sekundi, kod koga se voda koja izvire iz jezera u pećini Bučavica stropoštava u Taru sa visine od preko 30 i na dužini od oko 150 metara.

Kanjon Komarnice i Pive je ukupne dužine 60 km a visina dolinskih strana oko 1000 m. Prije spajanja sa Pridvoricom Komarnica je uśekla kanjon Nevidio dug 4 km visina strana 300 m, a na pojedinim mjestima je širina kanjona 2-3 m.

Crno jezero

Ovim specifičnostima se pridružuju 18 glečerskih jezera, poznatih kao “gorske oči”: Trnovačko jezero (1.517 mnm. dugаčko je 825m, а široko 715 m); Stаbаnsko jezero (1319mnm 45000m2); Mаlo stabansko jezero (1194m -.oko 10.500m2); Crno jezero[2] ( 1.422mnm-516.000m2), najveće je jezero Durmitora; Zminje jezero (1.520mnm - do 18.000m2); Veliko Škrčko jezero (1.686mnm jezero - 56.800m2); Malo Škrčko jezero (1.711mnm - 10.800m); Sušičko jezero ( 76.000m2); Valovito jezero (1.695mnm - 11.600m2); Pošćensko jezero.(1487m); Vražje jezero (1.411mnm - 118.310m2); Riblje jezero, površine 42.400m2; Barno jezero( 1.489mnm- 1.500m2); Valovito jezero (1.695mn/v- 11.600m2); Modro jezero ; Pošćensko jezero (1.609 mn/v. -7.300m2); Srablje jezero ( 1.623 mn/v- oko 2.400 m2); Zminičko jezero ( 1.285mnm- 42.500m2); Zabojsko jezero (1.477mnm- 27.600m2).

Eko sistem[edit | edit source]

Pogled na Žabljak sa Bobotovog Kuka (2523 m)

Pored brojnih hidroloških, geomorfoloških geoloških speleoloških i dr. fenomena, prisutan je veoma bogat i zanimljiv biljni i životinjski svijet i biodiverzitet u cjelini, sa velikim učešćem endemičnih, reliktnih, rijetkih, zaštićenih i na na drugi način značajnih i korisnih vrsta. Vegetacijski pokrivač predstavljen je brojnim biljnim zajednicama šumskih ekosistema, planinskih livada i pašnjaka, pukotina stijena, kamenjara, sipara, snježanika, tresava, slatkovodnih ekosistema i dr. Šume zauzimaju relativno malu površinu (visoke šume 8%, izdanačke 2%, šikare i šibljaci 13%), ali su neke od njih pravi rariteti prirode kao šuma crnog bora na lokalitetu Crna poda, čija grandiozna stable do 50 m visine, odoljevaju vremenu punih 450 godna. Od 1325 vrsta flore Durmitora i okolnih kanjona, 898 vrsta pripada visokoplaninskoj flori (iznad 1500 mnv). Endemi čine 15% od ukupne visokoplaninske flore (122 vrste), dok u odnosu na cjelokupnu endemičnu floru masiva Durmitora čak 77% su visokoplaninski endemi. Endemične vrste su munika, planinski javor, crnogorski zvončić, Glišićev zvončac, Brau-Blankeov odoljen, durmitorska divizma, autariatska krčagovina, dinarski rožac, velecvjetni rožac, travnatolisna mišjakinja, Kocijeva zečina, vratić dinarski, Sendtnerova pušina, albanski ljiljan, Nikolajeva ljubičica, Cojzova ljubičica, ljupka ljubičica, Dafnijev i Malijev jeremičak, balkanska debeljača, bedrnica, modro lasinje, perunika bosanska, mlječika crnogorska…

Na cjelokupnom masivu Durmitora veliki visinski raspon i različita staništa uslovili su izvanredno bogatstvo faune. Prostrane šume, otvoreni pašnjaci, litice, durmitorski vrhovi, obilje jezera važni su za egzistenciju i bogatstvo životinjskog svijeta.

U zoni visokoplaninskih pašnjaka i kamenjara živi divokoza (Rupicapra rupicapra), a raritetom se smatra prisustvo slijepog kučeta. U ovoj zoni žive predstavnici glacijalnih vrsta ptica snježna zeba, planinski popić, ušata ševa, planinska trepetljika kao grabljivice vjetruška, suri orao i bjeloglavi sup koji pośećuje ovaj prostor radi hrane. Planinski i mosorski gušter su najbrojniji predstavnici gmizavaca, a jedini predstavnik vodozemaca je planinski mrmoljak

Na stijenama i liticama gnijezde rijetke vrste ptica suri orao i vjetruška. Litice su stanište gavrana, žutokljune galice i rijetkog puzgavca.

Četinarske šume između ostalih naseljuju veliki tetrijeb, lještarka, djetlić, sjenice i zebe.

Listopadne i mješovite šume naseljene su krupnim sisarima: srna, medvjed, lisica kao i zec, jazavac, kuna, lasica i vjeverica. Ornitofauna ovih šuma je bogata vrstama: mišar, jastreb, kobac, planinska sjenica, obična strnadica, zeba, lilfordov djetlić, šumski zviždak, drozd pjevač, crvendać i slavuj.

U durmitorskim jezerima živi četiri vrste introdukovanih riba: potočna pastrmka, jezerska zlatovčica, kalifornijska pastrmka i gaovica. U rijeci Tari je stanište osam autohtonih vrsta riba: potočna pastrmka, mladica, lipljen, potočna mrena, skobalj, jelšovka, gaovica i peš.

Crno jezero (Durmitor)

Vrlo složena, raznovrsna i kontrastna priroda, složena geološka građa, zanimljive morfološke strukture, različiti oblici skoro svih genetskih tipova reljefa, brojne hidrološke rijetkosti i zanimljivosti, bogata flora i fauna sa mnoštvom endemičnih i reliktnih primjeraka su uslovili da se 1952.g. ovo područje proglasi za nacionalni park. Znatno ranije, u doba Kralja Nikole, prostor oko Crnog jezera je bio zaštićen kao “Kraljev zabran”.

NP „Durmitor“ je uvršćen u IBA i IPA područja (Područja koja su značajna za boravak ptica – Important Bird Areas – IBA i Područja koja su značajna za biljke – Important Plant Areas – IPA). Nacionalni park „Durmitor“ sa kanjonom Tare zaštićen je od 1980.g. kao Svjetsko prirodno nasljeđe (UNESCO Lista Svjetskog prirodnog i kulturnog nasljeđa), po osnovu ispunjenja kriterijuma N (II), (III) i (IV) iz Konvencije o zaštiti svjetske prirodne i kulturne baštine (UNESCO). Slivno područje rijeke Tare, površine 182.899ha, je zaštićeno kao Svjetski rezervat biosfere (Program “Čovjek i biosfera” - M&B, UNESCO), od 17 januara 1977.g., na osnovu Konvencije o zaštiti svjetske prirodne i kulturne baštine (UNESCO). Sama rijeka Tara je zbog svoje izuzetne ljepote, s pravom prozvana “Suzom Evrope”. NP „Durmitor“ jedini je nacionalni park u Crnoj Gori koji ima dvojnu međunarodnu zaštitu.

Durmitor

Kulturno nasljeđe[edit | edit source]

Od kulturnog nasljeđa područje Durmitora baštini dobra svih epoha, od antike do XX vijeka. Najkarakterističniji su ostaci srednjevjekovnih gradina, utvrđenja, mostova, karaula, nekropola stećaka i manastira u dolini Tare. Posebnu vrijednost čini etnološka baština Durmitora koju prezentuje tradicionalna materijalna i nematerijalna kultura, prezentovana u različitim oblicima tradicionalnog graditeljstva, privređivanja, lokalna mitologija, kužina i rukotvorine. Osim ranije (od 1962.g. do 1970.g.) zaštićenih, odnedavno (od decembra 2012.g.) status kulturnog dobra Crne Gore imaju i dvije nekropole stećaka na Durmitoru, nekropola Grčko Groblje kod Ribljeg jezera i nekropola stećaka u Novakovićima, koje su od jula 2014.g. u postupku međunarodne nominacije za zaštitu kod UNESCO-a (sa nekropolama stećaka iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske).

Reference[edit | edit source]

  1. NACIONALNI PARK DURMITOR
  2. Crno jezero, Žabljak, Crna Gora