Wp/cnr/Muzika u Duklji

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnrWp > cnr > Muzika u Duklji
Jump to navigation Jump to search

O muzičkoj kulturi epohe Vojislavljevića nije pisano ništa, sve dok kanadski muzikolog R. Gyug nije našao vizantijske notne znakove (neume) u Lekcionaru i Pontifikalu Kotorske biskupije iz XI/XII vijeka. A onda se otvorila cjelina te problematike u knjigama Manje Radulović-Vulić. Pop Dukljanin pominje kako su oplakali i sahranili kneza Vojislava. I to nije precizno. Ali u opisu Barske bitke 1042. Dukljanin pominje kraljevu trubu, trube i rogove. No u pomenutome Lekcionaru R. Gyug je našao tri integralno numizirana teksta (dakle: s notama) iz jevanđelja. I smatra da je takav sistem trodjelne repetitivne strukture došao ovamo iz Normandije, jer je u katedrali u Ruanu u jednom misalu s početka XI vijeka izvršena zamjena starijega dvodjelnoga melodijskoga obrasca u trodjelni. Niko se do novijega vremena, nije bavio pitanjem zvona, koja su se prvi put oglasila u vrijeme pape Sabinijana (604–606). U kotorskoj povelji biskupa Ursacija 1124. navodi se zborovanje na poziv zvona. M. F. Murjanov je ustanovio da su Dubrovnik i Kotor najstariji slovenski gradovi u kojima se na glas zvona sastajalo Gradsko vijeće. Možda je najzanimljivija tvrdnja, iznesena u Ranjine, da je dukljanski biskup Jovan koji se pred Samuilom sklonio u Dubrovnik komponovao muziku o mučeništvu Petra, Andrije i Lovra. Dicono che questo Ioanne compose la passione dei santi martiri Laurentio, Pietro et Andrea.

Poveznice[edit]

Izvori[edit]

  • Radoslav Rotković, Kratka ilustrovana istorija crnogorskoga naroda, Podgorica, 2005.