Wp/cnr/Miroslav Đurović

Miroslav Miro Đurović (Grižica kod Rožaja, 15. 5. 1938. – Moskva, 8. 7. 1989) crnogorski je pisac i književni kritičar.

Biografija[edit | edit source]

Osnovnu školu završio je u svom rodnom selu, nižu gimnaziju u Rožajama, a višu u Beranama i Novom Pazaru. Filološki fakultet (grupa za jugoslovensku i opštu književnost) završio je u Beogradu 1962. godine. Od 1962. do 1965. godine bio je nastavnik srpskohrvatskog jezika i književnosti u Osnovnoj školi „Mustafa Pećanin“ u Rožajama, đe je jedno vrijeme bio i pomoćnik direktora. Bio je profesor i direktor gimnazije u Rožajama. Radio je i kao profesor u Tehničkom školskom centru u Leposaviću, a potom kao profesor u gimnaziji u Andrijevici. U Titograd se doselio 1979. godine, đe je radio kao urednik programa i v.d. direktora Republičkog centra za kulturno-umjetničku djelatnost. Bio je sekretar Udruženja književnika Crne Gore i sekretar Republičkog odbora SUBNOR-a Crne Gore, na kojoj dužnosti je ostao do smrti.

Pisao je pjesme, prikaze, eseje, putopise i književnu kritiku. Sarađivao je sa mnogim listovima i časopisima na prostorima bivše Jugoslavije. Doktorirao je na poeziji Radovana Zogovića neposredno prije smrti. Napisao je 17 knjiga poezije i putopisa, a posthumno su objavljene knjige: Modre kiše (1990), Grumen života (1996), Udes pjesnika (2005), Hljeb (2006) i Ždral u magli (2007). Stihovi su mu prevođeni na više stranih jezika. Na gruzijski jezik prevedena mu je knjiga stihova Ulice i ljudi (1980), na bugarski jezik Modre kiše (1997), a brojni strani časopisi i novine objavljivali su njegovu poeziju.

Priređivač je više knjiga, među kojima Daleka zvijezda Radosava Ljumovića (1981), Pjesme : izbor Dušana Kostića (1983), Listaj goro Vukića Gošovića Komskog (1985). Autor je knjige Životom i stihom : (crnogorski pjesnici palu u NOR-u i Španiji). Priredio je i antologiju Savremena crnogorska poezija (1974), a takođe je i autor više izbora poezije crnogorskih pjesnika, koji su objavljivani u mnogim časopisima, našim i stranim: Stvaranje (Titograd), Ulaznica (Zrenjanin), Hlas L’udu (Novi Sad), Jeta e re (Priština), Revija (Osijek), Izraz (Sarajevo), Razvitok (Bitolj), La Vallisa (Italija), Barwy (Poljska), Poezja (Poljska) i dr. Sastavio je, u koautorstvu sa dr Slobodanom Kalezićem, Čitanku za III razred usmjerenog srednjeg obrazovanja, koja je doživjela više izdanja. Autor je velikog broja predgovora i pogovora u knjigama savremenih crnogorskih pjesnika.^[1]

Nagrade[edit | edit source]

Dobitnik je nagrada za poeziju: I nagrada lista Polet (1957) za pjesmu Hrast i ja, I nagrada Univerzitetskog odbora Saveza studenata Beograda (1958) za pjesmu Molba Sutjeskina, I nagrada Savjeta za kulturu Crne Gore (1958) za pjesmu Zlatna gora, nagrade „Risto Ratković“ (za knjigu stihova Ovidije sa Ibra, 1973), „Blažo Šćepanović“ (1976) za neobjavljenu zbirku pjesama Nesavitak, Nagrade oslobođenja Rožaja (1977) i drugih priznanja za poeziju i esejistiku. Odlikovan je Jugoslovenskim ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom 1984. godine. Poslije smrti je nagrađen prestižnom nagradom „Pečat“, izdavača „Unireks“ iz Podgorice, za knjigu Udes pjesnika, koju je objavila Izdavačka kuća „Komovi“ iz Andrijevice.