Wp/cnr/Međunarodni praznik rada

HaymarketRiot-Harpers

Prvi maj ili Međunarodni praznik rada je praznik kojim pripadnici i simpatizeri radničkog pokreta obilježavaju śećanje na svoja dostignuća, odnosno žrtve koje su podnijeli kako bi se izborili za veća radna prava.

Istorijat

Borba za radnička prava je započela kao borba za smanjenje radnog vremena Federacija trgovačkih organizacija i Radnički sindikat su 1884. godine donijeli rezoluciju o osmočasovnom radnom vremenu, koja je trebalo da stupi na snagu 1. maja 1886. godine. S obzirom da su radnici do tada radili 10, 12 ili čak 14 časova dnevno, podrška za osmočasovno radno vrijeme je izuzetno brzo rasla, bez obzira na indiferentnost i neslaganje mnogih sindikalnih vođa.

Pokret

Ubrzo je 25.000 hiljada radnika uzelo učešće u pokretu u cilju ostvarenja svojih prava. Centar pokreta je bio Čikago, a bio je organizovan od strane Međunarodne radničke asocijacije. Biznismeni i državne institucije su bile zaprepaštene sve većim revolucionarnim karakterom pokreta i spremili su za adekvatnu odbranu. Policija i lokalna milicija podigle su stepen spremnosti i dobili su i novo naoružanje, a sve to su inansirali lokalni biznismeni. Bez obzira na sve to, do 1. maja pokret je okupio veliki broj tekstilnih, obućarskih i radnika iz ostalih grana privrede.

Napad policije i progon

Ali, 3. maja 1886. godine, policija je počela da puca na radnike i tom prilikom su ubijena četiri radnika, a veliki broj je ranjen. Čelnici sindikata su sljedećeg dana sazvali masovni miting na Hajmarket skveru. Miting je prošao bez incidenta, a dok je na red došao i posljednji govornik ostalo je tek nekoliko stotina štrajkača. Tada je 180 policajaca došlo i naredilo okupljenima da se raziđu. Kada je govornik sišao sa platforme, bačena je bomba na policiju i tom prilikom je ubijen jedan policajac, a ranjeno 70. Policija je odgovorila i ubila jednog, a ranila mnoge druge. Iako nikada nije tačno utvrđeno ko je bacio bombu, ovaj incident je poslužio kao izgovor za napad na ljevicu i radnički pokret. Policija je upadala i pretraživala domove i kancelarije osumnjičenih radnika stotine ih je uhapšeno bez optužbe. Čelnici radničke partije su uznemiravani, a osam njih koji su bili najaktivniji optuženi su za zavjeru prilikom ubistva koje se desilo u bombaškom napadu na Hajmarketu. Sud je svu osmoricu proglasio krivim, uprkos nedostatku dokaza koji bi ih povezali sa bombašem (od njih osmorice, samo jedan je bio prisutan na mitingu u to vrijeme, dok su se ostali vec bili razišli) i osuđeni su na kaznu smrti.

Odjek

Dogadjaji iz 1886. i pogubljenje radnika je uticalo na svijest naroda i budućih generacija radnika. Ema Goldman, koja je tih godina tek imigrirala u SAD, kasnije je isticala da su ti događaji predstavljali njeno političko rođenje. Lusi Parsons, udovica Alberta Parsonsa, pozivala je siromašne da svoju ljutnju usmjere ka onima koji su i odgovorni za to njihovo stanje bogatima. Država i ostatak državnih institucija prikrivajući istinu o ovom događaju, željele su da "zatru" sjeme bilo kakvih mogućnosti da se radnici organizuju, ali na radnicima je da se sjećaju i obilježavaju ovaj dan, jer on nema samo istorijski zanačaj, već predstavlja početak organizovanja radnika u cilju borbe za svoja prava.

Simbol

Međunarodna radnička organizacija (prva međunarodna organizacija te vrste u svijetu) 1889. godine proglasila je 1. maj praznikom radničke klase, kao znak sjećanja na događaje u "Hajmarket Martirsu". Crvena zastava je postala simbol radničke krvi koja je pala za ostvarivanje radničkih prava.