Wp/cnr/Lješanska Nahija

Lješanska Nahija

Geografski položaj

Granice ove nahije idu prema plemenima: Bjelicama, Ozrinićima i Komanima. Od mjesta Širokog Broda, kraj rijeke Sitnice a ispod brda Zelenike, đe se završava lješanska granica prema Komanima, počinje granica između Lješanske nahije i Lješkopolja. Ona ide rijekom Sitnicom do njenoga ušća u Moraču. A zatim nastaje lješanska granica prema zećanskim selima: najprije prema Grbavcima, a zatim prema Vukovcima. Ona ide najprije malo duž Morače, na jug, pa zatim skreće na jugozapad, te prelazi preko Vranjske Grede i zatim izlazi na sjeveroistočnu obalu jezera Gornjega Blata. Preko samoga jezera ide ta međa i dalje u istome pravcu, prolazeći istočno od ostrvca Kosmače (tako da ono ostaje u Lješanskoj Nahiji), pa zatim okreće na zapad. - A odatle nastaje granica prema Riječkoj Nahiji.

Ta se granica jezerom produžava u zapadnom pravcu do preko njegove zapadne obale, pa zatim okreće na sjeverozapad, i prelazi sve preko visokih brda i glavica, među kojima su najglavnije: Omerova Glavica, Brestoločka Gomila (prema riječkom selu Brestoloku), Gola Rudina, Čelina Glavica i Bijela Glavica. Dalje ide granica "na dno Treštenika", tj sa zapadne strane toga velikog brda, pa na Gogoljev Uba', na Crnu Glavicu, na Golubnju Jamu i Plitku Kamenicu i prolazi zapadno od mjesta Krnjičke Kamenice, koje je kraj glavnoga puta. Zatim, ponovo prelazi međa sve preko raznih uzvišenja, od kojih valja pomenuti kao glavnija: Krst više Mramorja, Obaljeni Kam više Gospoština (Gospoština su selo i zemlja u Riječkoj Nahiji), prisoje od Marneta opet više Gospoština, Carev Laz, glavica Vranj, Pešina Glavica, Mali i Velji Gusar i Debeli Brijeg. Zatim ide na Suho Korito, na Obaljeni Kam više Zagore, pa na Koraćevo Ždrijelo, koje je na zapadu od velikog brda Velje Gore ("tu je usječena granica, krst"), među obje nahije). Dalje izlazi "pod Igrišta više Topolove Rupe (tu je isječena granica među Lješanskom i Riječkom Nahijom)", pa se preko Medoševe Glavice penje na vrh brda Klobučnika. Odatle ide pravo na zapad preko brda Oštre Glavice, pa zatim preko visova: Čeline Grede, Kunja i Mokre Ploče na vodu Međeđu ("pô nje je riječko a pô nje štitarsko") i sa nje pokraj brda Sokola ili Ivanova Grada (koji je sav u Lješanskoj Nahiji), pa na Krš kod Golubinje (Golubinja je jama s divljim golubovima) i preko Gologa Obera na pomenutu tromeđu lješansku, riječku i bjeličku.

Sa ovakvim svojim granicama Lješanska Nahija čini vrlo dobru geografsku cjelinu. Takve zemljišne prilike su činile da su se stanovnici cijele Lješanske Nahije navijek osjećali kao cjelina i da se je njihovo opšte ime "Lješnjani" svakad isticalo iznad svih ostalih, posebnih.

Lješanska Nahija nema podjele na prava plemena, kao što je imaju sve ostale nahije stare Crne Gore.Doduše, postojala je ranije nekakva 'podjela' Lješanske Nahije na tri 'plemena': Draževina, Gradac i Štitari, ali je to bila samo administrativna podjela. Dokaz da je to tako jeste i to što je ta podjela kasnije napuštena, dok se u drugim djelovima stare Crne Gore i dalje vrlo brižljivo vodilo računa o narodnoj podjeli na plemena. U kalendaru "Orliću" za 1865 i 1866.godinu se kaže:" Sve se nahije dijele na plemena osim Lješanske, koja se dijeli na gornju i donju nahiju", i dalje svuda navodi starješine:"od donje nahije" i "od gornje nahije".

U narodu se pamti da su se nekad u Lješanskoj Nahiji razlikovala tri "Komuna": Gornji, Srednji i Donji. U Gornji Komun su spadala naselja: Orasi, Štitari, Ćepetići, Releza i Progonovići; u Srednji: Buronje, Stanisaljići i Gradac sa Župom Gradačkom; a u Donji Komun: Draževina, Gornji Kokoti (s Lekićima), Beri i Kruse. Prema toj podjeli je vladika Petar I ustanovio i tri parohije u Lješanskoj Nahiji, svaka na po jedan "komun". - To je dakle bila podjela po zajednicama u gori i paši. Prema tome je svaki od ova tri "komuna" imao taj jedan elemenat plemenskog života. Ali osim njega nije imao nijednog drugog takvog elementa. A kako je ubrzo, već u početku 19.vijeka, počelo nestajati komunskih zajednica, i ova se podjela na "Komune" dosta rano izgubila.

U novijim događajima, poglavito od kraja 17.vijeka, narod Lješanske Nahije se je u borbi za svoje oslobođenje od Turaka svagda javljao kao jedinstvena cjelina. Ujedno vidimo, da se kako u narodu same Lješanske Nahije, tako i po ostaloj Crnoj Gori svi stanovnici Lješanske Nahije smatraju pod svojim opštim imenom "Lješnjani", kao posebna grupa u sastavu Crne Gore. A da je ta narodna grupa imala donekle i plemenski karakter, vidi se osim po onome, što smo već kazali o vrlo tijesnom geografskom jedinstvu njene oblasti, još osobito i po tome, što je gotovo uvijek cijela Lješanska Nahija imala i svojega zajedničkog starješinu: vojvodu ili kneza. Zato ćemo i mi smatrati ciielu Lješansku Nahiju kao jednu veliku oblasnu i narodnu cjelinu sa nepotpunim plemenskim karakterom.

Držaćemo se one narodne podjele na veća i manja naselja (sa manjim djelovima:"selima" i "seocima") i na dva "plemena", Gradac i Draževinu. A pošto ova dva "plemena", kao što smo kazali, nijesu prava plemena, mi ćemo redovno, kada o njima govorimo, izraz "pleme" stavljati pod znake navoda.

Cijeli sjeverozapadni ugao Lješanske Nahije ispunjava veliko naselje Orasi. Južno od njega su Štitari a istočno Ćepetići. Još dalje je na istoku veliko naselje Progonovići, a na jugozapadu od njih malo naselje Releza. Istočno su od Progonovića dva manja naselja: Buronje (sjevernije) i Stanisaljići (južnije), a dalje na jugoistoku "pleme" Gradac. Istočno od Buronja, Stanisaljića i Graca je "pleme" Draževina. Sjeveroistočno od njega je seloKruse a dalje su na sjeveroistoku Beri. Južno od Beri a više Sitnice su Šteke (ili Šteci), još dalje na jugu Farmaci(ili Varmaci), pa zatim Gornji Kokoti sa Lekićima.

Orasi

imaju četiri glavna naselja, a osim toga ovdje-ondje još po koju zasebnu kuću, koja je u novije vrijeme podignuta na imanju. Glavno je "selo" Orasi, čije su kuće poglavito po ivicama i stranama velikoga "meteha" Dolova. Istočno od glavnog "sela" a niže njega je "seoce" Radomilj, blizu crkve. Više "sela" Oraha na sjeveru je "seoce" Lipe a na sjeverozapadu Jasikovi Do. Po tim naseljima su izmiješane porodice od tri bratstva, koja su inače jednog porijekla: od Pejovića (23 kuće), Đurovica (23 kuće) i Stojanovića (14 kuća).

Štitari

su samo jedno "selo" u dosta prostranom a dubokom ulegnuću, prema kome se sa svih strana spuštaju planina Stavor i okolna visoka brda (Soko, Vardišta i dr.). Kuće su po donjim stranama tih uzvišenja i po ivicama nekolikih dolova i manjih ulegnuća, na koje se dijeli to veliko ulegnuće. U Štitarima žive tri bratstva, koja su porijeklom od istoga pretka: Vujovići (20 kuća), Perišići ili Čičari (15 kuća) i Čelebići (40 kuća). Osim toga ima još samo jedna kuća zasebnog bratstva Vujovića (kovač).

Releza

je takođe samo jedno "selo" sa nešto malo odvojenim jednim svojim dijelom, koji se zove Kućiška Gomila. Osim toga su crkva i škola na zasebnom mjestu, Jardanu, sjeveroistočno od "sela". - U Relezi ima samo jedno bratstvo, Đujovići, s užim prezimenima: Dumovići, Đurovići, Markovići i Kojovići (ukupno 20 kuća).

Ćepetići

(vrlo rijetko: Šćepetići) su, isto onako kao Štitari, u podubokoj (samo manje dubokoj) kotlini, koja je okružena sa svih strana visokim brdima. Kuće su po ivicama i po stranama te kotline i čine samo jedno "selo". - Oba bratstva, Vukićevići (9 kuća) i Vuksanovići (12 kuća), su porijeklom "od jednoga" pretka.

Progonovići

su veliko, ali dosta grupisano "selo" sa kućama po raznim položajima jedne velike grupe ulegnuća, koja su među sobom u vezi. - U njima žive tri razna bratstva: Radunovići (60 kuća), Radonjići (4 kuće) i Roganovići (2 kuće).

Buronje

se dijele na glavno "selo" Buronje i na manje "selo" Markoviće ili Markovićsko Selo, koje je istočno od glavnog "sela" a zove se po svome glavnom bratstvu. I jedno i drugo "selo" su oko povelikog broja dolova i "baština", što su pod "korijenom" Busovnika. - Bratstva su, svako zasebnog porijekla: Radusini (34 kuće), Markovići (18 kuća) i Kunice (13 kuća).

Stanisaljići

su "selo" u plitkoj, prostranoj vali, koja se blago spušta od jugozapada ka sjeveroistoku. Kuće su u strani te vale. - U selu su bratstva Popovići (6 "dima") i Bogojevići (20 kuća) istog porijekla, a zasebna su bratstva: Kneževići (9 kuća) i Davidovići (3 kćce).

"Pleme" Gradac

se sastoji iz tri glavna dijela: jedno je "selo" Gradac, drugo je "selo" Parci i treće: veliki naseljeni predio, Župa Gradačka.

"Selo" Gradac

je najsjevernije od tih naselja. Ono je kolijevka sviju bratstava, koja su naseljena po oblasti ovoga "plemena". Kuće su mu po ivicama jednog ovećeg ulegnuća i po prisojnim stranama, koje se spuštaju od planine Velje Gore. U ovom "selu" žive bratstva: Kažije (Kažići; 10 kuća), Kovači (8 kuća), Radovići (3 kuće), Marovići (2 kuće) i Rajičkovići (4 kuće). Ostali "Gračani", tj. seljani "plemena" Graca izvan samog "sela" Graca zovu u govoru one u samom Gracu (Gračane u užem smislu) Seljanima. "Selo" Gradac je za njih pravo i staro "Selo" njihovo, a ostala naselja, koja su iz njega postala, to su njegova "raselja".

Parci

(stanovnik: "Parčanin"; pridjev "parački"), drugo "selo" "plemena" Graca, razmješteni su po stranama i dočićima ispod planine Velje Gore s njene južne strane. Tu žive 20 kuća Đurišića i 12 kuća Rajičkovića.

Župa Gradačka

je treći naseljeni predio "plemena" Graca. Ona je zaista župan predio, a prostire se velikom dužinom od visa Grobovlja na sjeverozapadu (granica prema "selu" Gracu) pa sve do obala Gornjeg Blata. U njoj ima poveliki broj "sela" i "selaca". Počevši od sjeverozapada, od Grobovlja, najprije dolazi "selo" Pribojevići. Južno je od njega "seoce" Rasnik a još južnije, više glavnog puta, "seoce" Crni Brijeg. Na samom glavnom putu je mjestoKrinjička Kamenica (neki izgovaraju: Krnjička Kamenica) sa tri hana. Dalje je na jugoistoku "seoce" Potkrši, a još dalje u tome pravcu "seoce" Grubani. S druge (južne) strane Otskoga Ždrijela nastaje "selo" Briđe(stanovnici: "Briđaši", pridjev: "briđaški"), koje se prostire dalje do Gornjeg Blata. U njemu je glavno "selo" Briđe, kod crkve, u povelikom dolu ispod Otskog Ždrijela, a na istoku je od njega "seoce" Oblun na prisoju uzvišenja istog imena. Sjeverno i malo sjeverozapadno od Otskog Ždrijela pa dalje i za priličan komad preko glavnog puta pruža se "selo" Brežine, koje se dijeli na četiri "seoca": najdalje je na jugu Na dno Brežina, a nešto sjevernije od njega Prokos, zatim dalje naviše, ka zapadu, Kažijin Brijeg, a od njega sjeveroistočnoSijačevina. U Župi Gradačkoj su bratstva: Bojanići (30 kuća), Kažije (13 kuća), Brnovići (21 kuća), Kovači (9 kuća), Vukčevići (3 kuće, od velikog bratstva Vukčevića u "plemenu" Draževini) i kovač Krstović (1 kuća).

"Pleme" Draževina

(čuje se, ali rjeđe, i to poglavito od starijih ljudi, i oblik:"Dražovina" i "Dražovljani") čini najveću grupu naselja u Lješanskoj Nahiji, a u njemu je i najveće bratstvo te nahije, Vukčevići. Draževina se pruža od Busovnika na sjeveru pa sve do Gornjeg Blata na jugu. U predjelu ovoga "plemena" ima osam "sela": Gornja Draževina, Popratnica (Papratnica), Kornet, Bigor,Podstrano (Pod Stranom), Liješnje, Goljemadi i Begova Glavica. - Najdalje je na sjeveru, pod samim Busovnikom, "selo" Gornja Draževina, najstarije sjedište četiri bratstva lješanska: Vukčevića, Uskokovića, Burzana i Globara. Odatle su se ona raširila po cijeloj Draževini i još po drugim mjestima.

"Selo" Gornja Draževina

je po stranama i po docima pod samim najvišim vrhom Busovnika. Dijeli se na dva glavna dijela, koji se po međusobnom položaju zovu Gornje Selo i Donje Selo. Osim toga na zapadu od glavnog "sela" ima seoce "Stoci", a još dalje na zapadu, blizu granice prema Buronjama, Naplatnice sa svega jednom kućom. - U Gornjoj Draževini ima 17 kuća Vukčevića, 3 kuće Uskokovića, 4 kuće Globara i 6 kuća Burzana.

Popratnica

(rijetko: Papratnica) je "selo" na jugoistoku od Gornje Draževine. Dijelom je po stranama (po najnižim nagibima od velikih brda Spasa i Velje Strane) a dijelom po ravnici niže njih. Po tome se i dijeli na Gornju i Donju Popratnicu. - U Popratnici ima samo Vukčevića (8 kuća).

Kornet

je na jugu od Popratnice i gotovo u sredini "plemena" Draževine. Zato je u Kornetu "saborna crkva sve Draževine". A kako je on ujedno i u sredini najvećeg i najšireg dijela Lješanske Nahije, postao je i njenim upravnim središtem. Glavni je dio ovoga "sela" po ivicama i stranama ovećeg dola, koji se zove Doline Kornetske. - U Kornetu su: 7 kuća Vukčevića, 6 kuća Uskokovića i 2 kuće Burzana.

Bigor

(2.p. jedn. Bigra, 3.p.j. Bigru itd, ali se čuje i: Bigora, Bigoru itd; stanovnici:"Bigoraši"; pridjev "bigoraški"). Ovo je "selo" na jugozapadu od Korneta. Kuće su mu po nekolikim omanjim dolovima, koji su sve jedan do drugoga i u međusobnoj vezi. Sjeverniji od tih dolova su viši nego južniji, te se po tome "selo" dijeli na Gornji i Donji Bigor. - U Bigru su sve Vukčevići (26 kuća).

Podstrano ili Pod Stranom

Prvi je oblik imena promjenljiv (2.p.jed. Podstranog itd), a drugi je oblik nepromjenljiv i kad se hoće njime da izrazi kakav odnos, pred njega uvijek dolazi rijec "selo", koja se tada meće u potrebni padež. Podstrano je na istoku od Korneta, i kao što mu i samo ime kaže, kuće su u pod stranom (i po njenim nižim nagibima) velikoga brda, koje se i zove Velja Strana (sjeverno od sela). - U Podstranom ima 15 kuća sve Vukčevića (Vojinovića).

Liješnje

(stanovnici:"Liješnjani"; pridjev "liješanjski") je na jugu od Korneta. Jedan je dio "sela" na Površu od Liješnja ("Površe od Liješnja"), tj na prostranoj zaravni, koja se proteže velikom dužinom sjeverno od glavnoga puta, a drugi je dio opet u ravni niže od prvoga, u "Sredini od Liješnja". - U Liješnju ima 11 kuća Vukčevića i 2 kuće Uskokovića.

Goljemadi

su na jugu od Liješnja. Jedan je dio "sela" po velikom, plodnom polju, koje se takođe zove Goljemadi; drugi je dio po Uskočkim Dolinama na zapadu od prvog, a treći je po starom selištu Šakularu, koji je po prisoju od brda i po dnu toga prisoja, a sjeverno od prva dva. - U "selu" Goljemadima žive 40 kuća, sve Vukčevića. - Osim toga na komunskom zemljištu, koje je na istoku od "sela" Goljemada a zajedničko je Goljemadima i zetskim selima Grbavcima i Vukovcima, naseljene su još 3 kuće Vukčevića.

Begova Glavica

je najjužnije selo "plemena" Draževine. Zahvata veći dio zemljišta, a imenom Sinjac se zove cijeli predio što je na sjeveru i na sjeverozapadu od Gornjeg Blata u Lješanskoj Nahiji. "Selo" Begova Glavica je pod glavicom istoga imena i po njenim najnižim stranama. - U njemu ima 12 kuća sve bratstva Globara.

Gornji Kokoti sa Lekićima

čine jedan naseljeni predio zapadno od rijeke Sitnice i od Morače niže Sitničina ušća. Glavno su "selo" u tome predjelu Gornji Kokoti, a manje "selo" čine Lekići. Gornji Kokoti su oko velikog brda Bogomolje (na kome je crkva Sv. Nikola) i po njegovim donjim stranama, a Lekići su pod Lekićskom Stranom u ravnini kraj Morače. U oba sela sjedi jedno bratstvo, Kukavčevići, koje se dijeli na četiri ogranka: tri ogranka (Novakovići, 7 kuća; Pejovići, 13 kuća; Stojanovići, 7 kuća) su u Gornjim Kokotima, a jedan (Lakovići, 6 kuća) je u Lekićima.

Farmaci ili Varmaci

su "selo" u ravnici, koja je zapadno od rijeke Sitnice. Kuće su po ivici te ravnice, a niže njih su "zemlje" (za rad) i vinogradi. - U Farmacima žive 13 kuća Vukčevića, 3 kuće Radunovića, 3 kuće Krlagana, 1 kuća Rajičkovića (od onih na Gracu) i 1 kuća Borosana (čuje se i "Borosan" i "Borozan").

Šteke ili Šteci

su selo visoko iznad Sitničine doline na ivici valovite visoravni, koja se prostire dalje na zapadu. Kuće su po nekolikim docima i po stranama iznad njih. - U Štekama su sve Vukčevići (14 "ognjišta").

Kruse

su "selo" pod Busovnikom. I stanovnici su "Kruse"; pridjev "kruski". Jedan dio "sela" je po samim donjim stranama (po "korijenu") te planine. To su Gornje Kruse. A drugi je dio "sela" po valovitoj zaravni oko glavičice (Kruske Glavice ili Gomile Kruske) na kojoj je crkva (Sv. Paraskeva). Za taj drugi dio "sela" obično se kaže: "Selo" ili "Kruse" (rijetko: " Donje Kruse"). Glavno stanovništvo Krusa čini jedno bratstvo, koje sad nema zajedničkog prezimena - osim opšteg imena po selu: "Kruse" - nego mu se pojedini ogranci zovu zasebnim imenima: Ćetkovići (5 kuća), Bojanovići (7 kuća), Rajićevići (5 kuća), Perovići (3 kuće) i Rackovići (2 kuće). Osim ovog ima još samo jedno zasebno, malo bratstvo, Miškovići (ranije: Bjelogrlovići, 3 kuće).

Beri

su "selo" po stranama iznad rijeke Sitnice. Samo je mali dio u njenoj ravnici, kod crkve (Sv. Đurđa). I stanovnici se označavaju imenom "Beri". - U "selu" ima 42 kuće od onog istog bratstva, čije smo ogranke imenovali u Krusama (Ćetkovići, Perovići, Rajičevici, Bojanovići i Rackovići).

Poveznice

Izvori

550 GODINA LJESANSKE NAHIJE