Wp/cnr/Književnost

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Književnost

Književnost danas uglavnom znači grupa tekstova. Književnost se može podijeliti prema naciji, filozofiji, dobu pisanja, i raznim drugim kategorijama. Umjetnička književnost ima tri osnovne grane: drama, poezija i proza.

Nacije i narodi mogu imati svoju književnost, kao i filozofije, i istorijska doba. Primjeri nacionalne književnosti su Jevrejski Talmud i Grčka Odiseja i Ilijada.

Razna istorijska doba su imala vrlo raličite vrste književnosti. Rana književnost je često bila vjerska, dok je romantična književnost postala popularna u srednjem vijeku (Šekspirov "Romeo i Julija" naprimjer). Doba prosvijetljenja u istoriji nam je ipak ostavilo mnoge primjere nacionalističke i filozofske književnosti. Književnost dvadesetog vijeka je obično zahtjevala psihološki uvid u razvoj likova (J.D. Selinđerov "Lovac u žitu" je odličan primjer ovoga).

Vrste književnosti[edit | edit source]

Usmena književnost[edit | edit source]

Usmena književnost predstavlja najstariji oblik književnoumjetničkog rada. Na različitim prostorima razvijali su se različiti rodovi usmene književnosti. Osnovna podjela usmene književnosti na rodove i vrste može izgledati ovako:

Poezija: lirska pjesma - sevdalinke, obredne, dodolske, kraljičke...; epska pjesma: - epovi i krajišnice; epsko-lirska pjesma: - balade i romanse.

Proza: bajke, pripovijetke, priče, legende, predaje: - predaje o građevinama, grobljima, turbetima; predaje o evlijama i kerameti-sahibijama; predaje o značajnim istorijskim događajima; predaje o značajnim istorijskim ličnostima...

Dramski radovi

Pisana ili umjetnička književnost[edit | edit source]

Umjetnička književnost, kao i usmena, ima tri osnovne grane: poeziju, prozu i dramu.

Poezija[edit | edit source]

Poezija je vrsta književnosti u kojoj se tekst piše u stihovima. Poezija obično sadrži niz stilskih figura uključujući rimu, metaforu, poređenje, gradaciju, hiperbolu, itd. Moguće je da je poezija najstarija vrsta književnost. Rani primjeri su Sumerski "Ep o Gilgamešu" (1700. p. n. e.), djelovi Biblije, i radovi Homera.

U različitim nacijama nalazimo raličite vrste poezije. U grčkoj poeziji stihovi se rijetko rimuju, dok je u Italijanskoj i Francuskoj poeziji suprotan slučaj. Generalno gledajući, u britanskoj i njemačkoj poeziji rima je podjednako i prisutna i odsutna. Neke jezike karakteriše prirodan afinitet za duže stihove, dok je kod drugih izražena tendencija ka kraćim stihovima. Neke od ovih karakteristika su uvjetovane razlikama u leksici i gramatici samih jezika. Na primjer, neki jezici imaju veći fond riječi koje se rimuju, ili više sinonima od drugih. Poezija je takođe ukomponovana u neke vrste drame, poput opere.

Proza[edit | edit source]

Proza je vrsta književnosti koja ne slijedi predodređen način pisanja. Proza jednostavno kaže nešto bez pokušaja da uljepša tj. koristi stilske figure. Proza naravno može biti lijepa, ali ne zbog načina na koji je pisana nego zbog onoga što je rečeno.

Romani pripadaju prozi. Roman je zapravo samo duža priča napisana u proznom stilu. Jedan od prvih primjera romana u Evropi je "Don Kihot". Puno ranije, na Bliskom Istoku se pojavljuju "Priče iz hiljadu i jedne noći", ili čak ranije, u Aziji, nastaje priča "Tri Kraljevstva". Danas se prozu nalazimo u različitim oblicima. Filozofski, istorijski i novinarski radovi, su takođe primjeri proznog stila.

Drama[edit | edit source]

Drama je vrsta književnosti koja je nastala za vrijeme antičke Grčke i razvija se do dan danas. Drama se u glavnom ne piše da bi bila čitana već da bi bila prikazana u pozorištu. Tokom osamnestog i devetnestog vijeka, Opera je nastala kao kombinacija drame, poezije, i muzike.

Osnovne vrste drame su tragedija i komedija, koje se prvo pojavljuju nekoliko vijekova prije naše ere. Staro-Grčka drama je, po legendi, nastala za vrijeme vjerskog festivala, kada se jedan pjevač odvojio od hora i počeo pjevati sam. Grčka tragedija se u glavnom bavila sa poznatim istorijskim i mitološkim temama. Tragedije su (kao što su to i danas) tipično bile ozbiljne i ticale su se se ljudske prirode. Za razliku od njih, komedije su većomom bile satirične i uvijek su imale sretan završetak. Grčki festivali bi obično imali tri tragedije i jednu komediju.

Reference[edit | edit source]