Wp/cnr/Jelena Savojska

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnrWp > cnr > Jelena Savojska
Jump to navigation Jump to search
Jelena Savojska

Jelena Petrović Njegoš (Cetinje, Knjaževina Crna Gora, 8. januara 1873. - Monpelje, 28. novembra 1952.) je crnogorska princeza i kraljica Italije u periodu od 1900. do 1946. godine.

Životopis[edit]

Rođena kao šesto dijete, a peta šćer knjaza Nikole i knjeginje Milene.

Legenda o njoj stvorena je za vrijeme njenog života i još traje, a priča o životu, po mnogima najljepše evropske kraljice, inspiriše na nesebična i plemenita djela, požrtvovanje i humanost. Princeza Jelena bila je od sve ženske đece najpoželjnija, jer se već bio rodio sin, prijestolonasljednik Danilo. Knjaz je ubrzo poslije njenog rođenja ušao u sobu voljene knjeginje Milene i nježno joj čestitao rođenje zdravog đeteta. Knjeginja je bila dirnuta pažnjom srećnog oca pa je sa osmjehom prokomentarisala da im je to najljepša kćer, i kao da je predośećala da će im ona donijeti radost i sreću, prenosi pravoslavlje.me. Knjaz je odlučio da je krsti ruski car Aleksandar II Romanov. Car je prihvatio kumstvo i povlastio ruskog konzula iz Dubrovnika Aleksandra Jorina da dođe na Cetinje i u njegovo ime obavi kršćenje i da joj da prekrasno ime Jelena. Obred kršćenja obavljen je u Vlaškoj crkvi za koju predanje kaže da je najstarija zgrada na Cetinju. Pretpostavlja se da su je 1450. g. podigli Vlasi, stočari koji su čuvali stoku zetske vlastele. Po njima je crkva dobila ime. Ona privlači pažnju ne samo starinom i arhitekturom već i jedinstvenom ogradom. Ograda je napravljena 1897. g. a sastoji se od 1550 puščanih cijevi koje su Crnogorci zaplijenili od Turaka u bojevima tokom 19. vijeka. Princeza Jelena bila je umiljato i dobrodušno dijete, okruženo pažnjom i ljubavlju svih na dvoru. Najviše je voljela sestru Zorku, koja je od nje bila starija osam godina. Kada se u Crnoj Gori razbuktao rat s Turcima 1876. g. knjaz Nikola se rame uz rame sa Crnogorcima borio protiv turske vojske. Bilo je mnogo poginulih i ranjenih. Princeza Jelena, kao četvorogodišnja djevojčica, bila je svjedok tragedije koja je tada zadesila njen narod. Iste godine knjeginja Milena rodila je djevojčicu Sofiju, koja je živjela kratko, upravo dok su je krstili. Tako je Jelena u ranom đetinjstvu spoznala bol koji je zadesio njenu porodicu. Sa cetinjskog dvora u desetoj godini otišla je na školovanje u Petrograd. Školovala se na institutu Smoljni, koji je bio organizovan za princeze i đevojke iz uglednih evropskih porodica, a nalazio se pod caričinim patronatom. Imala je sklonost ka slikarstvu, pisanju, arhitekturi, a njen nacrt mauzoleja na Orlovom kršu koristili su projektanti prilikom izrade mauzoleja. U avgustu 1896. godine, Viktor Emanuel stigao je u kraljevski dvor na Cetinju, đe je obavljena vjeridba, uz sve običaje i ceremonije. Svadba je bila u oktobru. Nakon veselja pred Biljardom, kraljevska jahta “Savoja” 19. oktobra 1896. krenula je iz barske luke prema Italiji i uplovila u luku Bari sa slavnim mladencima. Vjenčanje je obavljeno u Rimu, u crkvi Santa Maria degli Angeli i u palati Dioklecijana, a Jelena je prethodno primila katoličku vjeru. Njihov brak je imao temelj na ljubavi, poštovanju i jednostavnosti. Bili su takvi i u svojim karakterima i samim tim su stvorili podlogu za uspješne zajedničke decenije. I kada je bilo radosti, a onda i kada su došle nevolje, jačina njihove ljubavi je ostajala čvrsta kao stijena. Iako vladari, imali su zajedničke trenutke koje su dijelili zajedničkim intreresovanjima. Kroz njih su rasli. Zapisano je da je svoju vladavinu smatrala kao pogodnu priliku za činjenje dobročinstava prema svima onima kojima je to bilo neophodno. Glavno joj je bilo – služiti narodu. Zbog svoje nesebične požrtvovanosti, kraljica je uživala široku popularnost, o čemu je pisala brojna italijanska i inostrana štampa. Tako je stekla međunarodnu slavu i sve velike evropske nacije su joj dodijelile ordenje i odale priznanje.

1937. godine, kraljicu Jelenu je papa Pio XI odlikovao najvećim vatikanskim priznanjem, zlatnom ružom.[1]

Izvori[edit]

  • [1]