Wp/cnr/Jat u crnogorskim govorima

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnrWp > cnr > Jat u crnogorskim govorima
Jump to navigation Jump to search

Jat u crnogorskim govorima

U pogledu alternanata nekadašnjega jata (ѣ) crnogorski govori pokazuju skoro potpunu ujednačenost: kratko jat dalo je je (pri čemu je došlo do jotacije d, t, s, z i c u svim govorima, a u većini govora makar sporadično i do jotacije labijala), a dugo jat dalo je i(j)e. Izuzeci se uglavnom ne razlikuju od stanja u standardnome jeziku. Međutim, postoje i tri prilično udaljene oblasti sa specifičnim alternantima jata, koje se razlikuju od opštecrnogorskoga stanja.[1] U pogledu zamjene jata u crnogorskim govorima mogu se izdvojiti ove grupe:

  • govori u kojima je dugo jat dalo ije, a kratko jat je, npr. bijelo – bjelina. Kratko jat dalo je e iza r, npr. rečica. To nije u vezi s e iza r kojemu prethode konsonanti, npr. vrijeme – vremena, već u vezi s jotacijom prethodnoga konsonanta tipa dijete – đeca. Alternant dugoga jata razlikuje se u akcentu, zavisno od akcenatskih tipova. Tako se javljaju oblici tipa vrijemȅ, vrȉjeme, vrijème ali i vrijéme. Ovaj je tip karakterističan za većinu crnogorskih govora. Tu spadaju svi govori osim govora Mrkovića, govora podgoričkih i gusinjskih muslimana i govora bjelopoljske, petnjičke, rožajske opštine te gradskoga beranskog govora i sela u pravcu Berane – Rožaje.
  • govori u kojima je dugo jat dalo i, a kratko jat je, npr. dite – đeca, sino – śenina. Kako nije riječ o alternaciji dugo jat > dugo i, već o naknadnome procesu kojim je ije od dugoga jat fonološkim putem dalo dugo i, ovi se govori samo uslovno mogu smatrati posebnim tipom. Da je riječ o podvrsti prvoga tipa, vidi se ne samo po tome što je klasični alternant dugoga jata očuvan u morfologiji (tijem, tija / tijae) već i što alternant jata čuva mjesto akcenta, npr. dîte, sîno (< dȉjete, sȉjeno). Ovaj tip karakterističan je za muslimane Gusinja i Podgorice. Čuva se još u govoru podgoričkih (muslimanskih) iseljenika u Skadru, a u Zeti je izumro nestankom muslimana iz te oblasti. Danas je ovaj tip u gašenju, pa se nanovo uspostavlja prvi tip (varijanta dȉjete, sȉjeno).
  • govori u kojima je dugo jat dalo e, a kratko jat je, npr. dete – đeca. Izuzeci su rijetki. I ovaj bi se tip mogao smatrati podvrstom prvoga tipa jer je i u njemu ekavizam uspostavljen ne kao direktni alternant dugoga jata već fonološkim putem ije > e. Ovaj je tip karakterističan samo za govor Mrkovića.
  • govori u kojima je dugo jat dalo ije, a kratko jat e, npr. Bijelo Polje – belopoĺski. Riječ je o pojasu koji obuhvata govore Bijeloga Polja (ne obuhvatajući śevernija sela te opštine što se graniče s četvoroakcenatskim govorima bez silaznih akcenata izvan prvoga sloga, koja su uglavnom naseljena u novije doba stanovništvom čije je porijeklo izvan ove teritorije), petnjičke i rožajske opštine te gradski govor Berana i beranskih sela na liniji Berane – Rožaje. Kako se vidi, uglavnom je to polimsko-ibarski kraj, osim Vasojevića. Precizne granice ovoga tipa nijesu utvrđene.

Za razliku od govora drugoga i trećega tipa, za ovaj bi se tip moglo reći da je autohton, a eventualni izuzeci lako su objašnjivi doseljavanjem iz unutrašnjosti Crne Gore nakon balkanskih ratova.

Kako se vidi, ne bi bilo pogrešno reći da u pogledu alternanata jata crnogorske govore možemo svrstati u dva tipa. Jedan je onaj u kojemu je dugo jat dalo ije¸ a kratko jat je, nakon čega se u trima zonama javljaju fonološka uprošćavanja dvosložnoga jata u jednosložni, i to u podgoričkih i gusinjskih muslimana ije > i, a u govoru Mrkovića ije > e. (I u jednome i u drugome kratko jat je je.) Smatra se da je taj proces u Mrkovićima bio potpomognut albanskim jezičkim uticajem, dok za Podgoricu i Gusinje nema takvih potvrda. Drugi je tip onaj u kojemu je dugo jat dalo ije, a kratko jat e. Ekavica je u njemu vjerovatno produkt alternacije kratkoga jata, a ne naknadni proces je > e. Ujedno je to jedina oblast u kojoj je izostala jekavska jotacija, pa je i to potvrda autonomnosti procesa koja je bila uslovljena istorijskim okolnostima i graničnim položajem tokom dugoga vremena.

Literatura[edit]

  • Adnan Čirgić: Dijalektologija crnogorskoga jezika, FCJK, Cetinje, 2017.

Reference[edit]

  1. http://montenegrina.net/wp-content/uploads/2014/08/Adnan-Cirgic-Crnogorski-jezik-u-proslosti-i-sadasnjosti.pdf