Wp/cnr/Janko Brajović

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnrWp > cnr > Janko Brajović
Jump to navigation Jump to search

Janko Brajović (1889 – 1948) bio je crnogorski vajar koji je u Kanadi postigao zapažen umjetnički uspjeh. Za njim je ostala poznata izjava: “Zakleo sam se da ću kao vajar za Crnu Goru uraditi onoliko koliko je Meštrović uradio za Srbiju“ – Janko Brajović.

Biografija[edit]

Janko Brajović je rođen u Rijeci Crnojevića, 1889. godine. Višu školu za vajarstvo završio je u Beču. Nestanak crnogorske države 1918. godine Janko je doživio veoma teško. Pokušao se tome oduprijeti šireći istinu o Crnoj Gori, u Velikoj Britaniji, Kanadi, Sjedinjenim Američkom Državama. Zbog svojih aktivnosti dospijeva u zatvor Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, đe u ropstvu provodi oko 3 godine. Uspijeva da pobjegne iz zatvora i nikad se više nije vratio na prostor tadašnje Kraljevine SHS. Odlazi u London, pa zatim u Kanadu, Sjedinjenje Američke Države, Meksiko, Kubu, đe je iza sebe ostavio velike radove u vajastvu.

Vajarska djela[edit]

Neka od poznatih njegovih djela su: Bista generala Burhnama, čije postavljanje je bilo planirano na Cetinju. Ali zbog prilika u Crnoj Gori, ova bista nije nikad stigla u crnogorsku prijestonicu. Prema pisanju Nelson Daily News-a, u požaru, 18. Februara 1955. godine, koji je zahvatio i lječilište u poznatoj banji Halcyon Hot Springs (lječilište je, inače, bilo vlasništvo generala Burnhama) general je nastradao, a sa njime i ova bista. U kanadskoj provinciji Britanska Kolumbija, u gradu Vankuveru, ispred Gradske Kuće nalazi se bista poznatog gradonačelnika ovog grada - Gerarda MekGira. (Gerard Graton McGeer). U arhivi grada Vankuvera zavedeni su osnovni podaci o ovoj bisti. Bista je otkrivena 18. Oktobra 1948. godine. Danas se nalazi ispred Gradske Kuće u Vankuveru. Ideja da se uradi bista je potekla od grupe biznismena iz ovog najvećeg grada Britanske Kolumbije, sa ciljem da se oda počast gradonačelniku koji je veoma puno uradio za ovaj grad. Za vajara je izabran Janko Brajović koji je za nekoliko mjeseci, u bronzi, napravio postolje, torzo, gradonačelnika. Janko Brajović je u bijelom mermeru isklesao torzo đevojke u koju je bio ludo zaljubljen. Ova bista je bila u vlasništvu te iste đevojke od 1948. (kada je Janko umro), pa sve do njene smrti 1970. godine, da bi potom bistu otkupila jedna porodica. Pored svoje ljepote i savršenosti u vajarstvu, ova bista je predstavljala i najitimniji dio Jankovog stavaralaštva. Na poleđini, Janko je isklesao J. Brayovitch, a pored imena se nalazi i neki kružni simboli, čije značenje nije odgonetnuto. Janko Brajović je isklesao u mermeru i bistu, poprsje dobitnika Nobelove nagrade, Britanca Ronalda Rosa. koji je dobio Nobelovu nagradu za Medicinu 1902. godine za njegovo otkriće u liječenju malarije. Otkriće ovog doktora je dovelo do velikog pomaka u liječenju ove zarazne bolesti širom svijeta. Danas, više Univerziteta i škola u Velikoj Britaniji, kao i mnoge naučne institucije nose ime ovog naučnika.

Naš vajar je pozvan da dođe u London 1925. godine, pošto je već imao svjetsku reputaciju da je vrhunski vajar, a rad na bisti - poprsju Ronalda Rosa počeo 1926. godine u jednom komadu mermera.

Jedno djelo Janka Brajovića je i dan danas sakriveno od očiju javnosti. Radi se o bisti poglavice Indijanaca sa prostora današnje Kanade i Sjedinjenih Američkih Država - Crvenom indijancu. OVO DJELO JE NEPROCJENJIVE VRIJEDNOSTI I JEDINA JE SKULPTURA U MUZEJU TATE U LONDONU, ENGLESKA, KOJA SE MOŽE VIĐETI SAMO UZ SPECIJALNU DOZVOLU. NIKAD NIJE DOZVOLJENO NI FOTOGRAFISANJE OVE SKULTPURE. Radi se o skulpturi neprocjenjive vrijednosti i kvaliteta.

NY GAZETTE, 01. JANUARA 1926[edit]

Dio teksta koji objavljuje NY GAZETTE, 01. JANUARA 1926:

"... Kao simbol svjetske potrebe za mirom, Janko Brajović, rođeni Crnogorac, je upravo završio mermernu statuu Hrista, visoku 2 metra i 70 cm, koju će ponuditi Ligi Naroda (Ujedinjenim Nacijama) da bude postavljena na Balkanu. Ova ogromna statua je isklesana u Londonu i nalazi se u studiju u Noting Hill-u, đe čeka da bude premještena. Brajović nije koristio model za glavu skulpture. Objasnio je da prikaz glave predstavlja njegov ideal i da on nije mogao pronaći čovjeka u Londonu, niti bilo đe drugo, čije crte bi odgovarale njegovom poimanju Hrista.

Brajović je skoro izašao iz pritvora, služeći dvogodišnu kaznu u Beograd, nakon što je bio optužen za prekršaj prema srbijanskoj Vladi. Takođe, bio je u zatvoru i u Italiji, zbog navodnih srbijanskih intriga, zbog čega je i dva puta proćerivan sa italijanske zamlje, bez obzira što je bio u dobrim odnosima sa Kraljem i Kraljicom, koja je bila potonja kćerka bivšeg Kralja Crne Gore. Na Brajovićevoj statui - ruke su ispružene prema nekome, kao da - po riječima umjetnika - moli cijelo čovječanstvo da budu njegovi prijatelji.

THE MILWAUKEE JOURNAL[edit]

Dio teksta objavljenog 21. Jula 1930. u THE MILWAUKEE JOURNAL:

“Na kraju, nakon velike patnje i muke, uspio sam da pobjegnem iz zatvora, uz pomoć mojih prijatelja, prije svega Radića, hrvatskog lidera koji je kasnije ubijen u beogradskom Parlamentu. Otišao sam u Beč, đe sam odlučio da ako budem mogao da pomognem svoju zemlju- to će onda biti kroz umjetnost. 1924. godine otišao sam ponovo za Sjedinjenje Američke Države đe sam uradio biste nekolicini poznatih Amerikanaca. Kasnije, otišao sam za London, đe sada imam svoj studio. Nakon što sam list Sunday Express objavio priču o statui Isusa Hrista, koju sam napravio, mnoge engleske asocijacije su pokrenule ideju da se ova statua postavi ispred Sjedišta Ujedinjenih Nacija u Ženevi. Moja propaganda je počela sa glijetom.Od tada, uspio sam da uradim biste Kraljice Aleksandre, Lorda Ronalda Rosa, poznatog slikara Džona Laverija, Kralja i Kraljice Crne Gore Nikole i Milene i mnogih drugih poznatih sa obje strane Atlantika."

G. Brajović se upravo vratio sa u SAD iz Meksika i Kube. U Havani je uradio bistu heroju Hoseu Martiju, kubanskom patrioti, koja će biti predstavljena naciji i postavljena u Kabitoliju. U Meksiku on je za meksičku vladu uradio mermernu statuu generala Obregona, a takođe je započeo i neke druge radove. Bista bivšeg Biskupa Meksika - Morea de Rioa je takođe urađena u mermeru. Od 1915. godine, ovaj rodoljub i vajar u izbjeglištvu je izgubio skoro sve. Nema više ni svoju porodicu, niti kuću u Crnoj Gori. Vijest o smrti svoje žene dobio je dok je još bio u zatvoru u Beogradu; vijest o smrti svoje majke dok je bio u Londonu.

Njegov brat je umro dok je on boravio na Kubi; njegova sestra je umrla dok je vajao u Meksiku. Svoje dvoje đece nije vidio od kad je napuštio Crnu Goru. "Moja najveća želja je da vidim Crnu Goru slobodnu, a ne kao vojnu provinciju Srbije, kao što je slučaj danas. Ako ne mogu da uradim ništa više za moju zemlju, onda ću pokušati da ostavim iza sebe ove monumente svijetu, kao - sjećanje na patnje moje zemlje".

Sahranjen na Cetinju[edit]

Janko Brajović je sahranjen tajno na Cetinju, nekoliko godina nakon što je njegova urna sa pepelom stigla iz Vankuvera na Cetinje. Urna je položena u grobnicu njegovog preminulog brata.

Poveznice[edit]

Izvori[edit]

Zoran V. Raičević, „Janko Brajović – crnogorski vajar“