Wp/cnr/Gojko Berkuljan

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Gojko Berkuljan

Gojko Berkuljan (1923-1989) rođen je u Nikšiću, u porodici crnogorskih zanatlija.

Biografija[edit | edit source]

Na Cetinju je završio osnovnu i srednju školu. Kao učesnik NOB demobilisan je tek 1947. godine.

Pripadao je prvoj generaciji crnogorskih slikara školovanih neposredno poslije II svjetskog rata u Umjetnilkoj školi formiranoj na Cetinju, koja je kasnije nastavila rad u Herceg Novom. U tom periodu je, kao i neki od kolega, stvarao pod uticajem Mila Milunovića i Petra Lubarde, koji su bili njegovi profesori, da bi već početkom pedesetih godina XX vijeka krenuo sopstvenim putem, kojeg je označilo više kreativnih faza, u rasponu od "modernog tradicionalizma" do apstrakcije. Bez obzira na heterogeni opus, Berkuljan je inspiraciju u prvom redu crpao iz crnogorskog pejzaža i epike, a najveći broj skica za tematske cjeline, koje je u logičnom sljiedu etapno razvijao, nastale su do početka šezdesetih godina XX vijeka. Kako je sam uobičavao da kaže, interesovali su ga "razvoj ideje" i istraživanje, a ne samo jedan likovni izraz, koliko god bio prepoznatljiv ili prihvaćen.

''Trojica''[edit | edit source]

Zajedno sa Aleksandrom Prijićem i Brankom Filipovićem - Filom formirao je 1951. godine avangardnu grupu "Trojica", koja je u crnogorskoj likovnoj umjetnosti označila raskid sa stereotipima soc-realizma i okretanje zapadnim likovnim modelima. Dva puta je bio stipendista fonda «Moše Pijade», 1954. radi studijskog boravka u Italiji i 1959 radi usavršavanja u Francuskoj.

Pokretač Salona 13 novembar[edit | edit source]

Gojko Berkuljan je bio inicijator, jedan od pokretača i prvi direktor prestižnog “Salona 13 novembar”, prve crnogorske likovne manifestacije međunarodnog karaktera.

''Muzej pozorište''[edit | edit source]

Tokom šezdesetiih godina takođe je radio na formiranju Muzeja pozorišta, postavke u antreu Zetskog doma, kao podsjećanja na značaj ovog teatra i početke pozorišnog života u Crnoj Gori uopšte..Tokom nekoliko decenija realizovao je i oko 200 scenografija za potrebe predstava u "Zetskom domu" i dječjem pozorištu "Rajko Begović".

Svestranost[edit | edit source]

Umjetnik se takođe bavio sportom, bio je član dobrovoljnog vatrogasnog društva i u periodu nakon rata često uživo nastupao na Radio Cetinju kao solo pjevač. Bavio se i grafičkim dizajnom, bio je tehnički urednik lista Pobjeda, konzervator za štafelajno i fresko slikarstvo u Zavodu za zaštitu spomenika kulture na Cetinju, upravnik CNP u Podgorici, a dobitnik je velikog broja priznanja. Izlagao je u zemlji i inostranstvu.

Nagrade[edit | edit source]

Bio je dobitnik 13 julske nagrade za slikarstvo 1967, Nagrade grada Cetinja 1968, druge nagrade salona „13 novembar“ 1965, prve nagrade salona „13 novembar“ 1966, Ordena rada sa zlatnim vijencem, Ordena zasluga za narod sa srebrnim zracima i više priznanja i nagrada za društvene i humanitarne aktivnosti.

Samostalne izložbe[edit | edit source]

  • 1953. Cetinje;
  • 1963. Titograd (Podgorica);
  • 1972. Titograd (Podgorica);
  • 1972. Nikšić;
  • 1973. Budva
  • 1973. Cetinje;
  • 1977. Cetinje, Retrospektiva;
  • 1979. Mojkovac, Kolašin, Ivangrad (Berane), Bijelo Polje, Pljevlja, Priboj, Prijepolje, Nova varoš, Tutin, Rožaje, Goražde, Foča, Višegrad;
  • 1995. Bar, Podgorica, Retrospektiva (posthumno);
  • 2000. Podgorica, Izložna skica i minijatura (posthumno

)

Grupne izložbe[edit | edit source]

  • 1950. Cetinje, Jesenja izložba;
  • 1951. Cetinje, Izložba likovnih umjetnika Jugoslavije;
  • 1951. Cetinje, Izložba likovne grupe „Trojica“
  • 1952. Kotor, Jesenja izložba ULUCG;
  • 1953. Beograd, Bijelo Polje, Ivangrad, Jesenja izložba ULUCG;
  • 1954. Zagreb, Ljubljana, Bar, Jesenja izložba ULUCG;
  • 1954. Dubrovnik, Izložba likovnih umjetnika Jugoslavije;
  • 1955. Sarajevo, Cetinje, Pljevlja, Proljećna izložba ULUCG;
  • 1955. Cetinje, Izložba grupe „Trojica“;
  • 1956. Beograd, Titograd, Nikšić, Jubilarna izložba ULUCG;
  • 1956. Beograd, Titograd, Nikšić, Jubilarna izložba ULUCG;
  • 1956. Ljubljana, Izložba likovnih umjetnika Jugoslavije;
  • 1957. Skoplje, Jesenja izložba ULUCG;
  • 1958. Titograd, Nikšić, Izložba grupe „Trojica“;
  • 1959. Beograd, Novi Sad, Titograd, Jesenja izložba ULUCG;
  • 1960. Ljubljana, Priština, Titograd, Jesenja izložba ULUCG;
  • 1962. Titograd, Kotor, Jesenja izložba ULUCG;
  • 1963. Beograd, Ljubljana, Rijeka, Dom JNA;
  • 1964. Cetinje, Majska izložba;
  • 1965. Budva, Izložba ULUCG;
  • 1965. Cetinje, Prva izložba salona „13 novembar“;
  • 1966. Cetinje, Budva, Izložba salona „13 novembar“;
  • 1967. Cetinje, Titograd, Izložba salona „13 novembar“;
  • 1967. Titograd, Izložba ULUCG;
  • 1968. Kluž (Rumunija), Izložba crnogorskih likovnih umjetnika;
  • 1970. Zagreb, Izložba likovnih umjetnika Jugoslavije;
  • 1972. Rim, Savremena crnogorska likovna umjetnost;
  • 1973. Brisel, Šarleroa, Savremena crnogorska likovna umjetnost;
  • 1974. Cetinje, Izložba „Umjetnici Jug slavije Njegošu“;
  • 1974. Zrenjanin, Izložba „Pejzaž u savremenoj umjetnosti Jugoslavije“;
  • 1975. Aranđelovac, Likovna manifestacija „Mermer i zvuci“;
  • 1975. Titograd, XXIII tradicionalna izložba ULUCG;
  • 1975 – 1976. Dablin, Lankašajr, Belfast, Sasex, Glasgov, Grupna izložba jugoslovenskih slikara u
  • gradovima Velike Britanije i Irske;
  • 1976. Titograd, Jubilarna izložba ULUCG;
  • 1976. Priština, Izložba „Savremena crnogorska likovna umjetnost“;
  • 1979. Cetinje, XIII izložba salona „13. novembar“;
  • 1979. Kairo, Izložba „Pejzaž u crnogorskom slikarstvu“;
  • 1981. Moskva, Izložba „Umjetnost u Crnoj Gori od najstarijih vremena do danas“;
  • 1982. Cetinje, XVI izložba salona „13. novembar“;
  • 1982. Titograd, Tradicionalna izložba ULUCG“;
  • 1985. Titograd, 80 tradicionalna izložba ULUCG;
  • 1985. Cetinje, XIX izložba salona „13 novembar“;
  • 1986. Titograd, Jubilarna tradicionalna izložba ULUCG (’46-’86);
  • 1986. Tuzla, Izložba saveza likovnih umjetnika Jugoslavije;
  • 2005. Pariz (posthumno), Izložba „Vrhovi crnogorske likovne umjetnosti“;
  • 2009. Prijepolje (posthumno), Izložba „Dani evropske baštine“;

Poveznice[edit | edit source]

Izvori[edit | edit source]