Wp/cnr/Fridrih Fon Hajek - Filozofija slobode
Fon Hajek (1899-1992) je jedan od vodećih zagovornika reafirmacije klasičnog liberalizma u 20. stoljeću u njegovoj liberatarijanskoj verziji kritike centralno - planske ekonomije i njenih totalitarnih posljedica. Diplomirao je pravo, a potom i društvene i političke nauke. Studirao je kod Fridriha fon Vizera i Ludviga fon Mizesa, poznatih predstavnika bečke ekonomske škole, koja je branila klasične liberalne principe pred nastupajućim socijalizmom. Bavio se širokim rasponom problema od ekonomije, preko prava do političke i socijalne filozofije, teorije saznanja, epistemologije i teorije ideja. Od svoje prve knjige «Put u ropstvo», u kojoj se bavio međuzavusnošću politike i ekonomije, Hajek je do posljednje knjige branio ideje spontanog ekonomskog poretka i kritikovao državni intervencionizam. Bio je jedan od najosporavanjijih socijalnih filozofa 20. stoljeća, a samo nekoliko decenija kasnije dobio je Nobelovu nagradu za ekonomiju. Kritikujući koncept države blagostanja, predvidio je bankrot penzionog fonda SAD-a do 2020. god.
Poredak slobode[edit | edit source]
U vrijeme države blagostanja Hajek je, stavljajući slobodu iznad blagostanja, uvjeravao da se sloboda ne može razmijeniti za trenutnu isplativost i da će smanjenje slobode i individualnog izbora umanjiti mogućnost da se iskoristi individualno znanje i iskustvo i tako postigne napredak. On je bio uvjeren da će upravo dopuštanjem slobode iz toga proisteći veće bloagostanje nego što ga može pružiti bilo kakvo namjensko ograničenje slobode radi trenutnog obezbjeđenja planiranog blagostanja za sve.
Ideal slobodnog društva Hajek je izložio u prvo u «Poretku slobode», a zatim u trotomnoj studiji «Zakon, zakonodavstvo i sloboda». U «Poretku slobode» on izlaže osnovne filozofske, moralne, ekonomske, političke i pravne pretpostavke slobodnog društva, stvarajući jednu cjelovitu libertarijansku pol. filozofiju. Slikajući ideal slobodnog društva željeo je da pokaže šta bi njegovo ostvarenje značilo u praksi. Na taj način stvorio je opštu filozofiju slobode za 20. stoljeće.
Vladavina prava kao politički ideal[edit | edit source]
Vladavinu prava Hajek vidi kao svojevrstan pravni i politički poredak - poredak slobode - koji služi slobodi pojedinca da slijedi sopstvene svrhe kroz odgovornu sopstvenu koordinaciju sa drugim ljudima. Shvatanje vladavine prava Hajek zasniva na kritici savremenih pravnih sistema i na uviđanju da se moderno zakonodavstvo svelo na donošenje propisa, zakona koji su partikularni, konkretni i svrhoviti, i koji kao takvi narušavaju slobodu. Stoga će osnovni zahtjev njegove doktrine biti da se prinudna moć države ograniči na izvršavanje apstraktnih pravila prava koja imaju univerzalan i trajan karakter, ali koja se i mogu mijenjati zavisno od prilike i slučaja.
Vladavina prava je doktrina o kvalitetu i sadržini zakona, koja utvrđuje koja svojstva zakoni treba da pośeduju da bi se smatrali «pravim» zakonima i time ostvarili onu funkciju koja se od njih očekuje. Vladavina prava je i više od konstitucionalizma jer zahtjeva da svi zakoni koje donosi zakonodavac moraju biti u skladu sa izvjesnim načelima (jer ako zakon da vladi neograničenu vlast da djeluje po sopstvenom nahođenju, svi njeni akti će biti zakoniti, ali sigurno neće biti pod vladavinom prava). Dakle, vladavina prava teži da ograniči svakoliku vlast, uključiv i zakonodavnu.