Wp/cnr/Danilo Jauković, general-potpukovnik

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Danilo Jauković, general-potpukovnik

Rođen je 19. decembra 1918. godine u selu Bukovica kraj Šavnika u porodici Novaka Jaukovića. Zamjenik političkog komesara bataljona mart – jun 1942. godine.

Biografija[edit | edit source]

Gimnaziju je završio u Pljevljima i Nikšiću.

Revolucionarni rad[edit | edit source]

Kao srednjoškolac opredijelio se za revolucionarni radnički pokret. Član je SKOJ-a od 1937. godine. U Beogradu je studirao na Pravnom fakultetu i bio aktivista u naprednom studentskom pokretu. Član SKOJ-a postao je 1937. godine, a član KPJ, 1940. godine. Do rata je bio sekretar Sreskog komiteta u Sjenici i član SK u Pljevljima.

Ustanak, Drugi svjetski rat[edit | edit source]

Bio je jedan od organizatora ustanka u pljevaljskom srezu. Kad su pred napad na Pljevlja 1. decembra 1941. godine traženi dobrovoljci bombaši, iako je imao drugi zadatak, odmah se javio, i predvodio bombaše na italijanske bunkere. Iako je bio ranjen, nastavio je borbu. Juna 1942, bio je postavljen za političkog komesara Petog bataljona Treće proleterske brigade. Maja 1943. godine, u vreme neprijateljske ofanzive na Sutjesci, bio je teško ranjen. Pokosio ga je po nogama rafal iz puškomitraljeza i zadao mu pet teških rana na obije noge, zbog čega je bio smješten u bataljon teških ranjenika u Centralnoj bolnici NOVJ. Kada je 21. avgusta 1944. godine formirana Peta sandžačka udarna brigada, postavljen je za njenog komandanta. U noći 19. septembra 1944. godine, Peta sandžačka brigada izvršila je napad na Prijepolje. U ovim borbama teško je ranjen iznad lijeve obrve. Da ne bi živ pao neprijatelju u ruke, riješio je da se ubije. Prije nego što je uspio da ispali metak u sebe, onesvijestio se od teške rane. Kad se u ponovno osvijestio, uspio je da stigne do svojih ljudi i opet pao u nesvjest. Nakon punih 14 dana je došao svijesti.

Poslijeratni period[edit | edit source]

Poslije rata se nalazio na odgovornim dužnostima u JNA, a neprekidno je bio i aktivni društveno-politički radnik. Objavio je veći broj naučnih i publicističkih radova iz istorije NOR i vojne teorije. Istovremeno, izučavao je istoriju NOB, završio 3. stepen studija i 1965. godine postao magistar istorijskih nauka. Objavio je više naučnih i publicističkih članaka iz istorije NOR i vojne teorije. Sarađivao je u „Vojnoistorijskom glasniku“ (1958-1961) i u monografijama Prilog u krvi (1969) i Treća proleterska sandžačka brigada (1987).Bio je član Centralnog komiteta SK Crne Gore, delegat u Saveznom vijeću Skupštine SFRJ i član Glavnog odbora Saveza rezervnih vojnih starješina Jugoslavije. Dva puta je bio član konferencije organizacije SKJ u JNA. U JNA je obavljao dužnosti komesara divizije, komandanta vojne škole i komandanta Vojnog područja Titograd. Imao je čin general-potpukovnika JNA. Iznenada je preminuo 9. jula 1977. godine prilikom planinarenja na Žabljaku.

Odlikovanja[edit | edit source]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i mnogih jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 13. marta 1945. godine.

Poveznice[edit | edit source]

Izvori[edit | edit source]

  • Martinovic, Srdja, Crnogorska vojna elita JNA ‎1943-1992, Matica, br. 70, Podgorica, 2017, str. 543-658.