Wp/cnr/Crvena Stijena

Pećina Crvena Stijena se nalazi na lijevoj obali rijeke Trebješnjice, danas Bilećkog jezera u selu Petrovići blizu Nikšića. Otvor pećine okrenut je ka jugu a maksimalne širine je 26 metara, visok je 16 metara, sa debljinom kulturnog sloja preko 20 metara. Arheološka istraživanja započeo je A. Benac 1954. godine a nastavljena su u kontinuitetu do 1964. godine uz promjenu rukovodioca istraživanja, prvo je 1956. godine preuzeo M. Brodar a od 1960. godine rukovodilac je Đ. Basler. Novija istraživanja započeta su 2004. godine i traju sve do danas pod rukovodstvom M. Bakovića i R. Whallon. Gornji kulturni slojevi u Crvenoj Stijeni se mogu pripisati trima praistorijskim fazama: starijem neolitu (stratum III), srednjem neolitu (stratum II) i bronzanom dobu (stratum I). Keramika pronañena u stratumu III pripada gruboj, uglavnom impresso keramici. Samo nekoliko fragmenata ima uglačanu površinu, ali ovo nije uopšte tipično za ovaj stratum. Keramika ima čvrste i dosta debele zidove, a glina je pomiješana sa prilično mnogo bijelih kamenih zrnaca. Faktura zidova je uglavnom ujednačenog tona, dok se boja površine kreće od svijetlosmeñeg i smeñeg do tamnosmeñeg i tamnosivog tona. Meñu impresso motivima najveći broj ornamenata izveden je tehnikom utiskivanja noktom ili nekim drugim predmetom u nepečenu površinu suda (tabla II). Procentualno više je za ustiskivanje upotrebljavan predmet od kosti ili drveta nego nokat. Takoñe se srijeću cardium motivi izvedetni utiskivanjem ruba školjke u uglavnom neurednim redovima otisaka u vertikalnom ili horizontalnom smjeru (tabla II). Pronañenu keramiku sa žigosanim motivima možemo podijeliti u dva tipa: prve u obliku niza trouglova i druge u obliku kratkih, na krajevima nešto proširenih brazda (tabla III). Iz pronañenih fragmenata nije bilo moguće sastaviti nijedan čitav profil pa se o oblicima ne može sa sigurnošću govoriti (A. Benac 1975). U tipologij artefakti od kremena pronañenih u ovom stratumu jasno je uočljiva mezolitska tradicija koja se ogleda u izradi izduženih strugalica na kojima su retuširanjem 4 izvedena konkavna udubljenja, nepravilni strugači i sl. Nije pronañen nijedan primjerak glačanog oruña, što je glavna karakteristika neolita a jedino veći retuširani i neretuširani nožići imaju oblik neolitskog oruña (tabla III) (A. Benac 1975). Pronañene životinjske kosti pripadaju u cjelini divljim životinjama; najveći broj je odreñen kao kosti jelena, azatim se prema statističkim podacima reñaju: vepar, divokoza, divlje goveče, ris i divlja mačka. Zbog toga je neosporno da je čitava ekonomika nosilaca ove faze života bazirana na lovačkom zanimanju. To je čista tradicija i čisto naslijeñe iz prethodnog, mezolitskog doba, s tom razlikom što je sada posve opala sakupljačka djelatnost koja je evidentna u mezolitskom dobu ovog naselja (A. Benac 1975). U toku iskopavanja otkriveno je 10 vatrišta. U dva slučaja radi se o vatrištima koja su imala odreñene zaklone od krupnijeg kamena, dok su ostala uglavnom imala podlogu od nabijene zemlje (A. Benac 1975). Keramika u stratumu II može se podijeliti na na grubu i finu monohromnu keramiku. Gruba keramika ima hrapavu ili slabo glačanu površinu. Zidovi su relativno tanki, a površina je obično sivog ili tamnog tona. Ovoj vrsti pripadaju fragmenti sa metličastim ukrasima, odnosno sa ukrasima urezanih ukrštenih linija (tabla III). Fina monohromna ima dobro glačanu površinu, najčešće smeñeg a rjeñe tamnosivog tona. Nañeni fragmenti svjedoče o dva vrlo dokumentarna oblika: plitkoj zdjeli sa uvijenim obodom i ritonu na četiri noge. Oba ova oblika predstavljajju jednu od bitnih karakteristika danilsko-kakanjske kulture (A. Benac 1975). Meñu životinjskim kostima opet pretežu kosti jelena, a iza njih slijede kosti vepra, srne, divokoze, divljeg govečeta, lisice i vuka. Pojedini nalazi zuba pripadaju domaćem govečetu i ovci što bi sugerisalo na početke stočarstva na Crvenoj Stijeni ali i da ono ima sporednu ulogu u životu stanovnika neolita čija je prehrana i dalje zasnovana na lovu . Nije pronañen nijedan nalaza koji bi ukazao na početke zemljoradnje (A. Benac 1975). Kod oruña izrañenog od kremena dolazi do promjene u odnosu na stratum III, ovdje se već može primijetiti prekid meziolitske tradicije izrade oruña iako nije pronañen nijedan glačani artefakt. Kremena oruña su većih dimenzija i pravog neolitskog oblika. Ističu se nožići ili pravi kremeni noževi, a onda pravi neolitski strugači (tabla IV) koštano oruñe je dosta sporadično, a zastupljena su šila i šilljci-bodeži od jelenjeg roga. Takva oruña ne mogu poslužiti kao kulturni pokazatelji (A. Benac 1975). Posebno značajan nalaz iz ovog stratuma je okrugli, dobro uglačan kameni predmet koji je okarakterisan kao simbol kulta Sunca (tabla IV). Izrañevine „sunčevog diska“ su svojina danilske kulture u Dalmaciji a slični primjerci pronañeni su i na lokalitetu Obre I kod Kaknja, ovo potvrñuje pripadnost stratuma II danilsko-kakanjskom kulturnom kompleksu, odnosno samom početku srednjeg neolita (A. Benac 1975).

Poveznice

Izvori

Nikola Borovinić, „Neolitizacija Crne Gore“.
Crvena stijena