Wp/cnr/Crkva Sv. Srđa i Vakha kod Herceg Novog

Crkva Sv. Srđa i Vakha u selu Podi iznad Herceg Novog jedna je od ljepših crkava podignutih u tome kraju u srednjemu vijeku.

Istorijat

Teškoće u pogledu bližega datiranja njezina nastanka su velike. Postoji predanje da je ovaj hram sagradio još bosanski kralj Tvrtko I prilikom podizanja Novoga, u što je teško povjerovati, a što s druge strane, opovrgavaju i neke graditeljske karakteristike koje više podupiru gledište da su crkvu podigli posljednji Kosače. To prepoznatljivo stilsko obilježje je romano-gotički lučni friz postavljen u potkrovlju kubeta, kakav srijećemo i na crnojevićkome Bogorodičinu hramu na Cetinju i s unutrašnje strane na Crkvi „Sv. Stefana“ (!) pod Sokolom. Istovremeno valja svratiti pažnju na to da Crkva Sv. Srđa i Vakha u Podima odudara od stilske jednostavnosti hramova kakvi su Praskvica, Sv. Luka u Smokovcu, Savina i Sv. Andrija u Kutima i nadilazi ih svojom gotovo zapanjujućom ljepotom. Ima se utisak da je samo darežljivi bogataš bio u stanju da podigne tako gizdavo zdanje. S obzirom na pomenute stilske karakteristike, koje se javljaju između 1382. i 1482. godine, podizanje Crkve Sv. Srđa i Vakha u Podima najprirodnije je dovesti u vezu s posljednjim hercegovačkim velikašima.

Izgled

Prema planskoj fiksaciji osnove Crkva Sv. Srđa i Vakha jednobrodna je građevina s polukružnom apsidom na istoku, bačvastim svodom, visokim transeptom i kupolom. Svoju graditeljsku zamisao projektant je tako izveo da je građevina, i pored svoje vitkosti, mogla podnijeti razuđeni krovni sklop bez ikakve prenapregnutosti. Uz bočne zidove bili su postavljeni prislonjeni lukovi, na koje su se oslanjali podužni svodovi zapadnoga traveja i oltara. Lukovi su nalijegali na isturene i zaśečene pilastre, nad kojima se diže jednostavno postavljeno kube. Vrlo domišljato je, pomoću pandatifa, napravljen prijelaz iz kvadratne platforme u okruglo kube. Na kubetu je šest simetrično raspoređenih pravougaonih prozora. Iznad krstastoga preśeka glavnoga broda stoji nisko postolje tambura kubeta, čime podśeća na hram Bogorodice goričke (brezovačke). Karakteristično je i to što se transept penje do visine glavnoga broda. S obzirom na duboku poziciju pilastara, i prostor za pjevnice je neuobičajeno dubok, iako krakovi krsta ne dovode do izbočenja spoljnih zidova. Graditeljskim rješenjima spolja i iznutra Crkva Sv. Srđa i Vakha impresionira skladom linija i prostornom zapreminom. Gledana spolja, ima oblik centralne krstoobrazne građevine, nad kojom dominira u osi postavljeno kube. Krakovi krsta završavaju se šiljatim pročeljima. Profilirani vijenci i romano-gotički frizovi malih arkada ukrašavaju pročelja i potkrovlje. Fino obrađeni i u pravilnim nizovima postavljeni četvrtasti zidanici od bijeloga kamena govore o nadarenosti školovanoga glavnog majstora koji je Crkvu zidao. Sklad proporcija i simetrija naspramnih segmenata objekta postignuti su odbacivanjem dogradnje priprate. Osim konstruktivne stabilnosti, graditelj je postigao i visoki estetski normativizam, stvorivši od objekta vitku građevinu koja prikiva ljudski pogled i čini gizdavim njen ukupan izgled. Sve to potvrđuje da su crkvu gradili iskusni majstori iz primorja, možda ponajviše iz Dubrovnika, s kojim su Kosače u pojedinim intervalima svoje uprave Hercegovinom imali veoma dobre odnose.

Poveznice

• Crkva Sv. Srđa i Vakha

Izvori

• Dragoje Živković, Istorija crnogorkoga naroda, tom I, Cetinje, 1989.